Tišina koja govori

četvrtak, 01.10.2015.

Nije sve ko što se čini.....







Čudan je osjećaj pisati i biti svjestan da netko sjedi za svojim računalom i čeka da objavim ovaj tekst. Izazvana sam, prihvaćam igru, premda sve u meni govori da ne bi trebala. Nikad nisam voljela čudne, nejasne situacije, možda je kriv moj horoskop a možda sam samo tako odgojena. Govorili su mi da ne znam lagati. Da moje oči govore više nego bi trebale. Naivno i iskreno uvijek bi direktno govorila svima svoje mišljenje, jasno davala do znanja kad bi mi nešto išlo na živce i tako funkcioniram čitav svoj život.

Često sam zbog toga stvorila neprijatelje, rijetki su ljudi koji vole otvorenost i iskrenost. Ili ti na iskrenost odgovore misterijom....to je igra koju ne želim igrati.....

Čitanje između redaka, dvosmislenosti, mala filozofiranja o životu...Ja to razumijem i takve stvari prihvaćam. Razmjenu mišljenja, pa čak i debatu, i to prihvaćam. Ali samo ako je odnos ravnopravan. Nema tajni, nema maski, ne pristajem na igru toplo hladno sa osobama koje pokušavaju ostati anonimne dok se o meni zna sve....što mislim, kako dišem, koga volim ili mrzim.

Nije sve ko što se čini, istina je....

Ne pristajem na to da mi netko drži lekcije o životu jer meni moj život daje dovoljno lekcija. Ne pristajem na to da netko analizira moje tekstove dokazujući mi da su možda ono što ljudi vole ali su nelogični i dosadnjikavi. Moji tekstovi su odraz moje duše. Ako su dosadni onda je to zato jer sam dosadna i ja. Ja sam samo žena koja puno toga osjeća, nekad se možda malo i boji ali je spremna za borbu. I o tome pišem. Ne pišem znanstvena djela, moje rečenice nisu egzaktna znanost i ne mogu se svesti na formule ili matematičke funkcije. Moje rečenice može shvatiti onaj tko je prošao slično onome što sam prošla ja ili voli ono što volim ja. Pa možda čak ni onda.....jer svatko od nas život gleda na svoj način.

Oni koji ovo čitaju i šokirani su jer nema one moje slatke emotivnosti, i ljubavi prema najdražim ljudima na svijetu...strpljenja....to samo moja frustracija govori iz mene...

Sutra ću to opet biti ja. Žena koja voli život, koja voli samu sebe, koliko god to sebično zvučalo. Biti ću opet ona Suzana koja voli Silente. Ona ista Suzi koja tako cijeni dragog mladića koji ne može svoju iskrenost obuzdati ni kad bi to svi od njega očekivali. Biti ću to opet ja....iskrena, sretna, zaljubljena u život, u ljubav, u divne pjesme koje me liječe i hrane....

Sutra...a danas prihvaćam igru, i izazov i čekam da maske padnu....
- 17:05 - Komentari (8) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< listopad, 2015 >
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30 31  

Kolovoz 2019 (1)
Listopad 2018 (1)
Kolovoz 2018 (1)
Srpanj 2018 (1)
Lipanj 2018 (1)
Ožujak 2018 (1)
Prosinac 2017 (1)
Studeni 2017 (1)
Listopad 2017 (1)
Rujan 2017 (1)
Kolovoz 2017 (1)
Srpanj 2017 (1)
Svibanj 2017 (1)
Travanj 2017 (2)
Ožujak 2017 (1)
Veljača 2017 (1)
Siječanj 2017 (2)
Prosinac 2016 (3)
Studeni 2016 (1)
Listopad 2016 (2)
Rujan 2016 (1)
Kolovoz 2016 (1)
Srpanj 2016 (2)
Lipanj 2016 (3)
Svibanj 2016 (2)
Travanj 2016 (3)
Ožujak 2016 (2)
Veljača 2016 (1)
Siječanj 2016 (4)
Prosinac 2015 (3)
Studeni 2015 (6)
Listopad 2015 (6)
Rujan 2015 (6)
Kolovoz 2015 (9)
Srpanj 2015 (6)
Lipanj 2015 (5)
Svibanj 2015 (7)
Travanj 2015 (18)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

  • Kad sam imala trinaest godina, pisala sam dnevnik. Kao i većina curica. Jer sam htjela neke svoje misli zapisati, ali da ostanu skrivene. Nisam htjela da itko dozna o čemu razmišljam. To je bilo onda. Sada, tridesetak godina kasnije, opet želim zapisati neke svoje misli, ali želim da ih netko pročita. Možda moje misli nekima neće značiti ništa. A možda će nekome značiti sve....

Linkovi




  • "Ono što ostaje je naše djelo i životi koje mijenjamo. Ne postoji taj uspjeh koji će nam značiti više od divnih ljudi koje smo upoznali zbog njega.".


    NEOBRANJIVO

    Kako da te ne volim kad svi misle da te volim
    kako da ne gorim kada misle svi da gorim
    nameće se kao greška nešto čemu ne znam ime
    i kako da ne boli kad svak pita boli li me

    Samo pravo, samo pravo
    srce moje sanjivo
    kako da se brani
    što je neobranjivo

    samo hrabro, samo hrabro
    to mora biti rješivo,
    ali čime da se tješi
    što je neutješivo


    Silente na facebooku



    Misleći da ima izbor
    Ne shvaća tko koga vreba
    Srce moje grabežljivo
    Ni puknut ne zna kako treba





  • Suzana Gubina

    Create Your Badge

    LOVAC NA ČUDESA

    Slobodno ko ptica
    šetaš mi kroz san
    i glumiš da si dijete
    a ja glumim da sam ja

    Tiha kao srce
    i besplatna ko dah
    mirišeš na sol
    i mirišeš na mrak

    Ne gledam u ime
    ni u perje koje nosiš
    šapni mi što piješ
    da ti mogu reći tko si

    Jer ja sam jedan od onih
    što dižu ruke u nebesa
    cijeli život lovim tebe
    ja sam lovac na čudesa

    Slobodna ko ptica
    i predvidljiva ko dan
    glumiš da si dijete,
    a ja glumim da spavam

    Snažan kao prva ljubav
    s lovorom u kosi
    opijen kao luda rijeka
    što me tebi nosi

    Barabama ostavljam svijet,
    a nek oni ostave mi tebe
    samo tebe volim
    i kad ne volim sebe

    Jer ja sam jedan od onih
    što dižu ruke u nebesa
    cijeli život lovim tebe
    ja sam lovac na čudesa


    Ja ti čuvam leđa
    ja te sanjam dok sam budan,
    al ne zamjeri svijetu
    on nije navik'o na čuda

    Jer ja sam jedan od onih
    što dižu ruke u nebesa
    cijeli život lovim tebe
    ja sam lovac na čudesa

    tekst: Sanin Karamehmedović
    glazba: Tibor Karamehmedović

    Lovac na čudesa - SILENTE