Tišina koja govori

utorak, 03.07.2018.

Penny i njena avantura




Ja sam Penny. Pudlica.

Imam osam mjeseci i jako sam sretna i razigrana.

Ipak ima dana kad mi je svega dosta.
Jučer je bio jedan od tih dana.

Prvo me moja Suzy vozila autom. A ja to ne volim. Auto se miče s mjesta i okreče se i mene onda ulovi neki čudni strah da ćemo poletjeti. Pa lajem i ne želim sjesti. Sreća da nismo išli daleko. Samo do centra grada.

Onda me je Suzy ostavila kod moje frizerke na kupanju i šišanju...uh. Kao da nije dovoljno što me ostavi tamo i ja se onda uplašim da se neće ni vratiti. Još kad me uhvate i počnu kupati, češljati i šišati.. oj živote, što mi to radite?

I kad sam mislila da je to sve. Jer Suzy je došla po mene i ja sam veselo skakala po njoj od sreće što me nije napustila - nova avantura. Teta groomerica je rekla da sam zacvilila kad mi je čistila desno uho i da bi možda trebalo preventivno otići veterinaru. Nisam znala tko je veterinar, ali zabrinut pogled na licu moje Suzy je govorio da nešto nije u redu. Da sam barem znala! Ne bi zacvilila pa makar me još jače boljelo...ali ja sam samo pas. Kad me boli ja cvilim.

Suzy nije htjela ništa prepustiti slučaju i rekla mi je da idemo odmah kod veterinara. I kad smo došli tamo onda sam se sjetila. Ajme meni, to je ono ružno mjesto gdje su me već tri puta pikali jer se to navodno mora kad si tako mali da se ne bi razboljela. Neće valjda opet?!?!

Neka lijepa dobra teta, koja je navodno doktor Dolittle rekla je da ne vidi u uhu ništa jer sam jako čupava, ali da se ne bi žalila da mi nešto ne smeta. Nisam baš ni dala da me pregleda. Što ima netko tamo nepoznat zavirivati u moju glavu?

Da...ali zato što sam bila tako nemirna morali su me piknuti da me malo uspavaju. Oni kažu da to nije ništa strašno. Mo'š misliti...nek njih onda pikaju u nogu. Čula sam Suzy kako govori: "Oprosti mi, molim te"...nekako joj je drhtao glas. Kao da je tužna. A ja joj nisam imala snage reći da znam da me voli j da nije kriva i da joj ja nikad ne bi ništa mogla zamjeriti. A da sam i imala snage - što to vrijedi kad psi ne govore.

Pola sata kasnije, uho je očišćeno i ja sam budna ali malo klimava. Kažu da su mi u uhu našli nekakvo popino prase. Ne znam tko je ta Popa i kako je prase ušlo u moje uho? Ali izgleda da je to nekakva mala travka koja zna biti zeznuta kad se negdje zavuče. Sad mi je malo i uho upaljeno. Ali skroz malo, kažu....par dana mi moraju stavljati kapi u uho i bit ću super.

Uglavnom, jučer sam popodne i večer provela kunjajući i odmarajući. Nisam bila raspoložena ni za šetnju.

Ali danas sam ko nova. Opet sam vesela, razigrana, puno lajem i trčim za lopticama.

E da, dobila sam za nagradu novu gumenu lopticu. Piše Germany na njoj. Nije bilo onih sa Croatia. Nema veze...važno da je okrugla i da skače....ja to obožavam.

I još nešto, navodno imam malo više od pet kila. Nisam baš bila mirna na vagi ipak sam ja dama, a dame se ne vole vagati...

To je moja priča o jednom jako napornom danu. Nadam se da će ih biti što manje.

I Suzy, ne brini - ja znam da me ti voliš. I da bi napravila sve za mene...Vjerujem ti i kad me ostaviš na šišanju i kad me držiš da me pikaju...ti si moja Suzy....

- 10:23 - Komentari (7) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< srpanj, 2018 >
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30 31          

Kolovoz 2019 (1)
Listopad 2018 (1)
Kolovoz 2018 (1)
Srpanj 2018 (1)
Lipanj 2018 (1)
Ožujak 2018 (1)
Prosinac 2017 (1)
Studeni 2017 (1)
Listopad 2017 (1)
Rujan 2017 (1)
Kolovoz 2017 (1)
Srpanj 2017 (1)
Svibanj 2017 (1)
Travanj 2017 (2)
Ožujak 2017 (1)
Veljača 2017 (1)
Siječanj 2017 (2)
Prosinac 2016 (3)
Studeni 2016 (1)
Listopad 2016 (2)
Rujan 2016 (1)
Kolovoz 2016 (1)
Srpanj 2016 (2)
Lipanj 2016 (3)
Svibanj 2016 (2)
Travanj 2016 (3)
Ožujak 2016 (2)
Veljača 2016 (1)
Siječanj 2016 (4)
Prosinac 2015 (3)
Studeni 2015 (6)
Listopad 2015 (6)
Rujan 2015 (6)
Kolovoz 2015 (9)
Srpanj 2015 (6)
Lipanj 2015 (5)
Svibanj 2015 (7)
Travanj 2015 (18)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

  • Kad sam imala trinaest godina, pisala sam dnevnik. Kao i većina curica. Jer sam htjela neke svoje misli zapisati, ali da ostanu skrivene. Nisam htjela da itko dozna o čemu razmišljam. To je bilo onda. Sada, tridesetak godina kasnije, opet želim zapisati neke svoje misli, ali želim da ih netko pročita. Možda moje misli nekima neće značiti ništa. A možda će nekome značiti sve....

Linkovi




  • "Ono što ostaje je naše djelo i životi koje mijenjamo. Ne postoji taj uspjeh koji će nam značiti više od divnih ljudi koje smo upoznali zbog njega.".


    NEOBRANJIVO

    Kako da te ne volim kad svi misle da te volim
    kako da ne gorim kada misle svi da gorim
    nameće se kao greška nešto čemu ne znam ime
    i kako da ne boli kad svak pita boli li me

    Samo pravo, samo pravo
    srce moje sanjivo
    kako da se brani
    što je neobranjivo

    samo hrabro, samo hrabro
    to mora biti rješivo,
    ali čime da se tješi
    što je neutješivo



    Silente na facebooku



    Misleći da ima izbor
    Ne shvaća tko koga vreba
    Srce moje grabežljivo
    Ni puknut ne zna kako treba





  • Suzana Gubina

    Create Your Badge

    LOVAC NA ČUDESA

    Slobodno ko ptica
    šetaš mi kroz san
    i glumiš da si dijete
    a ja glumim da sam ja

    Tiha kao srce
    i besplatna ko dah
    mirišeš na sol
    i mirišeš na mrak

    Ne gledam u ime
    ni u perje koje nosiš
    šapni mi što piješ
    da ti mogu reći tko si

    Jer ja sam jedan od onih
    što dižu ruke u nebesa
    cijeli život lovim tebe
    ja sam lovac na čudesa

    Slobodna ko ptica
    i predvidljiva ko dan
    glumiš da si dijete,
    a ja glumim da spavam

    Snažan kao prva ljubav
    s lovorom u kosi
    opijen kao luda rijeka
    što me tebi nosi

    Barabama ostavljam svijet,
    a nek oni ostave mi tebe
    samo tebe volim
    i kad ne volim sebe

    Jer ja sam jedan od onih
    što dižu ruke u nebesa
    cijeli život lovim tebe
    ja sam lovac na čudesa


    Ja ti čuvam leđa
    ja te sanjam dok sam budan,
    al ne zamjeri svijetu
    on nije navik'o na čuda

    Jer ja sam jedan od onih
    što dižu ruke u nebesa
    cijeli život lovim tebe
    ja sam lovac na čudesa

    tekst: Sanin Karamehmedović
    glazba: Tibor Karamehmedović


    Lovac na čudesa - SILENTE