Tišina koja govori

nedjelja, 24.09.2017.

Jesen u meni....




Uvijek je govorila da ne voli jesen. Onaj osjećaj kad se hladnoća i vlaga uvuče u zidove. Kad sunca ima sve manje i grije sve slabije. Neka tuga bi joj se uvukla u srce dok bi gledala kako se gužva u gradu smanjuje svakim danom sve više i ono malo ljudi koji šetaju gradom u šuškavcima i noseći kišobrane kao da nemaju oni isti osmijeh na licu kao ljudi koji šetaju u šarenim ljetnim krpicama. I dok svi govore kako je jesen lijepa i kako vole bogatstvo prirode i plodove jeseni ona je bila sjetna....

I onda je shvatila. Nije problem u prirodi, u ljudima koji vole tu kišu, žuto lišće i osjećaj hladnoće koji se pomalo uvlači u zidove. Problem je bio u njoj. Tuga i nostalgija koju inače nosi u srcu, strahovi i strepnje koji su tu uvijek, sa prvom jakom kišom i prvim jesenskim listom izađu na površinu. Strah ju je promjena, a ništa se ne mijenja tako jako i tako očito kao priroda. Strah ju je loših vijesti i suza. Strah ju je hladnoće u srcu i zato se boji zime i hladnoće koja se uvlači u kosti.

Sada sjedi , pije kavu, gleda kišu kako pada i u jednom trenu postane svjesna - nema tuge. Nema sjete. Strah je tu, jer je uvijek tu. Naučila je živjeti s njim. Ne može ga otjerati pa je prigrlila kao starog prijatelja. Pokušavaju se tolerirati njen strah i ona. Znam ona da je on tu, promatra ju ispod oka, ženu koja se smije dok hoda ulicom, lagano korača gradom gledajući izloge. Čudi se on toj ženi...kako je moguće da ona ne primjeti da je on tu, da vreba iz prikrajka i čeka kad će pokazati slabost, pa da se on pojavi u svoj svojoj raskoši i obuzme ju....A ona zna. Osjeća ga....ali se pravi da ga ne primjećuje. Ignorira ga dok čita knjige, dok kuha ručak, dok se smije sa prijateljicama. I dobro joj ide....Navikli su jedno na drugo. Prihvatili su činjenicu da će se vjerojatno ovako "družiti" zauvijek. Ona i njen strah.

Ali, ova je žena u ovih nekoliko mjeseci upoznala još nekoliko prijatelja koji joj prave društvo. Da se ne bi osjećala usamljena samo sa Strahom. Nada, Ljubav, Strast i Znatiželja... njene drage prijateljice. Nije bilo lako sprijateljiti se s njima. Ali uspjela je...Nada i Znatiželja su joj pomogle da prigrli i Strast i Ljubav. I sad je sve puno lakše....

I jesen opet ima smisla. KIša ne podsjeća na suze, već na dugu koja uvijek dolazi poslije kiše. Žuto lišće ne podsjeća na tugu i na završetak, nego na početak nećeg novog. Hladnoća više nije neugodna.... ne izaziva jezu, nego poziva na zagrljaj koji grije. Novi osmijeh na licu, novi ljudi u životu, novi razlozi za sreću....srce ne lupa sve jače i jače jer se boji. Srce udara svom snagom jer je sretno što još uvijek smije kucati.

Nije uvijek lako....jer on je ipak tu. Promatra iz prikrajka i vreba svoju priliku. Strah... kao podsjetnik da može biti jači i od Nade i od Znatiželje.... jedino čega je svjestan je da protiv Ljubavi i Strasti nema šanse. Jer onaj tko voli i tko ima strasti u srcu, taj se ne boji ničega.....

Jesen...tako lijepa, tako veličanstvena. Raskošna i bogata, a tužna i nostalgična... poput žene koja se bori za sebe...

- 20:25 - Komentari (2) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< rujan, 2017 >
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30  

Kolovoz 2019 (1)
Listopad 2018 (1)
Kolovoz 2018 (1)
Srpanj 2018 (1)
Lipanj 2018 (1)
Ožujak 2018 (1)
Prosinac 2017 (1)
Studeni 2017 (1)
Listopad 2017 (1)
Rujan 2017 (1)
Kolovoz 2017 (1)
Srpanj 2017 (1)
Svibanj 2017 (1)
Travanj 2017 (2)
Ožujak 2017 (1)
Veljača 2017 (1)
Siječanj 2017 (2)
Prosinac 2016 (3)
Studeni 2016 (1)
Listopad 2016 (2)
Rujan 2016 (1)
Kolovoz 2016 (1)
Srpanj 2016 (2)
Lipanj 2016 (3)
Svibanj 2016 (2)
Travanj 2016 (3)
Ožujak 2016 (2)
Veljača 2016 (1)
Siječanj 2016 (4)
Prosinac 2015 (3)
Studeni 2015 (6)
Listopad 2015 (6)
Rujan 2015 (6)
Kolovoz 2015 (9)
Srpanj 2015 (6)
Lipanj 2015 (5)
Svibanj 2015 (7)
Travanj 2015 (18)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

  • Kad sam imala trinaest godina, pisala sam dnevnik. Kao i većina curica. Jer sam htjela neke svoje misli zapisati, ali da ostanu skrivene. Nisam htjela da itko dozna o čemu razmišljam. To je bilo onda. Sada, tridesetak godina kasnije, opet želim zapisati neke svoje misli, ali želim da ih netko pročita. Možda moje misli nekima neće značiti ništa. A možda će nekome značiti sve....

Linkovi




  • "Ono što ostaje je naše djelo i životi koje mijenjamo. Ne postoji taj uspjeh koji će nam značiti više od divnih ljudi koje smo upoznali zbog njega.".


    NEOBRANJIVO

    Kako da te ne volim kad svi misle da te volim
    kako da ne gorim kada misle svi da gorim
    nameće se kao greška nešto čemu ne znam ime
    i kako da ne boli kad svak pita boli li me

    Samo pravo, samo pravo
    srce moje sanjivo
    kako da se brani
    što je neobranjivo

    samo hrabro, samo hrabro
    to mora biti rješivo,
    ali čime da se tješi
    što je neutješivo



    Silente na facebooku



    Misleći da ima izbor
    Ne shvaća tko koga vreba
    Srce moje grabežljivo
    Ni puknut ne zna kako treba





  • Suzana Gubina

    Create Your Badge

    LOVAC NA ČUDESA

    Slobodno ko ptica
    šetaš mi kroz san
    i glumiš da si dijete
    a ja glumim da sam ja

    Tiha kao srce
    i besplatna ko dah
    mirišeš na sol
    i mirišeš na mrak

    Ne gledam u ime
    ni u perje koje nosiš
    šapni mi što piješ
    da ti mogu reći tko si

    Jer ja sam jedan od onih
    što dižu ruke u nebesa
    cijeli život lovim tebe
    ja sam lovac na čudesa

    Slobodna ko ptica
    i predvidljiva ko dan
    glumiš da si dijete,
    a ja glumim da spavam

    Snažan kao prva ljubav
    s lovorom u kosi
    opijen kao luda rijeka
    što me tebi nosi

    Barabama ostavljam svijet,
    a nek oni ostave mi tebe
    samo tebe volim
    i kad ne volim sebe

    Jer ja sam jedan od onih
    što dižu ruke u nebesa
    cijeli život lovim tebe
    ja sam lovac na čudesa


    Ja ti čuvam leđa
    ja te sanjam dok sam budan,
    al ne zamjeri svijetu
    on nije navik'o na čuda

    Jer ja sam jedan od onih
    što dižu ruke u nebesa
    cijeli život lovim tebe
    ja sam lovac na čudesa

    tekst: Sanin Karamehmedović
    glazba: Tibor Karamehmedović


    Lovac na čudesa - SILENTE