Čudan je osjećaj pisati i biti svjestan da netko sjedi za svojim računalom i čeka da objavim ovaj tekst. Izazvana sam, prihvaćam igru, premda sve u meni govori da ne bi trebala. Nikad nisam voljela čudne, nejasne situacije, možda je kriv moj horoskop a možda sam samo tako odgojena. Govorili su mi da ne znam lagati. Da moje oči govore više nego bi trebale. Naivno i iskreno uvijek bi direktno govorila svima svoje mišljenje, jasno davala do znanja kad bi mi nešto išlo na živce i tako funkcioniram čitav svoj život.
Često sam zbog toga stvorila neprijatelje, rijetki su ljudi koji vole otvorenost i iskrenost. Ili ti na iskrenost odgovore misterijom....to je igra koju ne želim igrati.....
Čitanje između redaka, dvosmislenosti, mala filozofiranja o životu...Ja to razumijem i takve stvari prihvaćam. Razmjenu mišljenja, pa čak i debatu, i to prihvaćam. Ali samo ako je odnos ravnopravan. Nema tajni, nema maski, ne pristajem na igru toplo hladno sa osobama koje pokušavaju ostati anonimne dok se o meni zna sve....što mislim, kako dišem, koga volim ili mrzim.
Nije sve ko što se čini, istina je....
Ne pristajem na to da mi netko drži lekcije o životu jer meni moj život daje dovoljno lekcija. Ne pristajem na to da netko analizira moje tekstove dokazujući mi da su možda ono što ljudi vole ali su nelogični i dosadnjikavi. Moji tekstovi su odraz moje duše. Ako su dosadni onda je to zato jer sam dosadna i ja. Ja sam samo žena koja puno toga osjeća, nekad se možda malo i boji ali je spremna za borbu. I o tome pišem. Ne pišem znanstvena djela, moje rečenice nisu egzaktna znanost i ne mogu se svesti na formule ili matematičke funkcije. Moje rečenice može shvatiti onaj tko je prošao slično onome što sam prošla ja ili voli ono što volim ja. Pa možda čak ni onda.....jer svatko od nas život gleda na svoj način.
Oni koji ovo čitaju i šokirani su jer nema one moje slatke emotivnosti, i ljubavi prema najdražim ljudima na svijetu...strpljenja....to samo moja frustracija govori iz mene...
Sutra ću to opet biti ja. Žena koja voli život, koja voli samu sebe, koliko god to sebično zvučalo. Biti ću opet ona Suzana koja voli Silente. Ona ista Suzi koja tako cijeni dragog mladića koji ne može svoju iskrenost obuzdati ni kad bi to svi od njega očekivali. Biti ću to opet ja....iskrena, sretna, zaljubljena u život, u ljubav, u divne pjesme koje me liječe i hrane....
Sutra...a danas prihvaćam igru, i izazov i čekam da maske padnu....