Tišina koja govori

srijeda, 27.05.2015.

SAMO PRAVO!





Bilo bi tako lako živjeti i zaboraviti na ono što me zadesilo prije skoro godinu dana da nisu tu te kontrole svaka tri mjeseca.

Znam da je to važno, znam da kroz to moram proći i da je za moje dobro. Ali, život mi se svodi na čekanje kontrole. Čini mi se sve normalno i onda se približi taj dan i svi moji strahovi opet isplivaju na površinu. I treba mi svaki put jako puno samokontrole i samotiješenja da samu sebe uvjerim da je sve u redu, da će sve biti u redu. Jer, garancije nemam. Ali, tako je to u životu. NIkad ne znaš što te može snaći. Ja nisam planirala ovu moju bolest. NIsam mogla zamisliti da će me napasti nešto što kažu većinom napada pušače. Mene, koja nisam zapalila cigaretu u svom životu. Znala sam da sam posebna, (šalim se naravno) ali da sam toliko posebna da me napadne bolest van svake statistike?

Ali, dobro, to je iza mene. Volim razmišljati na takav način. Nisam bolesna. Ja sam to čudovište otkrila na vrijeme, i riješila ga se....posljedice ostaju....ali to je mala žrtva koju moram podnijeti na prema onome što se moglo dogoditi.

I sve bi bilo lijepo i krasno kad bi bilo moguće ne razmišljati o tome "što ako"

Kao da imam tempiranu bombu u sebi koja samo čeka da eksplodira. Svaka tri mjeseca isti stres, isti strah....ista tjeskoba.
I tako sam jučer sjedila u čekaonici kod liječnika i razmišljala o tome kako je život čudan, i kako je borba. I promatrala ljude oko sebe, koji su više manje svi bili u istoj ili goroj situaciji od mene.

"Sve sam ovo shvatila ko borbu, a ova pobjeda me dokrajčila"...... sjetila sam se tih stihova, mada je pjesma ljubavna, i vjerojatno se radi o sasvim drugoj borbi. A možda i ne....jer ljubav, život, zdravlje, sve se nekako svodi na isto....našu borbu da dobijemo ono što želimo, osmijeh osobe koju volimo, još koju godinu života ....

Sve bi bilo puno teže u ovoj mojoj svakodnevnici da nema onog što mi je unijelo toliko sunca u život da ja to ne mogu opisati. Slušajući pjesme najpozitivnijih ljudi koje sam ja ikada vidjela jednostavno zaboravim da život nije uvijek lijep i da dani nisu uvijek sunčani. I koliko god nekome išla na živce pričajući stalno o mom Silenteu, moram....i kažem "mom" jer ih osjećam svojima. Toliko su mi postali bliski, kao da ih osobno poznajem. Jer kad ti netko pomogne da budeš sretan, onda oni postanu dio tebe.

Pa sam i jučer sjedila u čekaonici među svim onim ljudima sa turobnim izrazima lica, i kao da sjedim u nekom parkiću, stavila slušalice na uši i slušala njihove pjesme. Skoro mi je promaklo da me je sestra pozvala jer sam bila na redu. I uz te pjesme, i ta dva predivna glasa koja kao da su me tješila imala sam osjećaj da će sve biti dobro....samo hrabro, samo hrabro....to mora biti riješivo....

I dobro je....čini se da je sve pod kontrolom....život može ići dalje, do slijedeće kontrole.....

A ja se konačno mogu malo mirnije posvetiti nekim drugim stvarima u svom životu....

Hvala njima, mojim najdražim pozitivcima, na ovom osjećaju mirnoće koji su mi pružili....oni to ne znaju, kako bi i mogli znati, ali meni su pomogli na milijun načina.....
Uskoro, na jednom koncertu, tu sasvim blizu mene, nadam se da ću imati priliku stisnuti im ruku i reči im: hvala vam, ljudi....

Neobranjivo - S I L E N T E
- 06:59 - Komentari (1) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< svibanj, 2015 >
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30 31

Kolovoz 2019 (1)
Listopad 2018 (1)
Kolovoz 2018 (1)
Srpanj 2018 (1)
Lipanj 2018 (1)
Ožujak 2018 (1)
Prosinac 2017 (1)
Studeni 2017 (1)
Listopad 2017 (1)
Rujan 2017 (1)
Kolovoz 2017 (1)
Srpanj 2017 (1)
Svibanj 2017 (1)
Travanj 2017 (2)
Ožujak 2017 (1)
Veljača 2017 (1)
Siječanj 2017 (2)
Prosinac 2016 (3)
Studeni 2016 (1)
Listopad 2016 (2)
Rujan 2016 (1)
Kolovoz 2016 (1)
Srpanj 2016 (2)
Lipanj 2016 (3)
Svibanj 2016 (2)
Travanj 2016 (3)
Ožujak 2016 (2)
Veljača 2016 (1)
Siječanj 2016 (4)
Prosinac 2015 (3)
Studeni 2015 (6)
Listopad 2015 (6)
Rujan 2015 (6)
Kolovoz 2015 (9)
Srpanj 2015 (6)
Lipanj 2015 (5)
Svibanj 2015 (7)
Travanj 2015 (18)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

  • Kad sam imala trinaest godina, pisala sam dnevnik. Kao i većina curica. Jer sam htjela neke svoje misli zapisati, ali da ostanu skrivene. Nisam htjela da itko dozna o čemu razmišljam. To je bilo onda. Sada, tridesetak godina kasnije, opet želim zapisati neke svoje misli, ali želim da ih netko pročita. Možda moje misli nekima neće značiti ništa. A možda će nekome značiti sve....

Linkovi




  • "Ono što ostaje je naše djelo i životi koje mijenjamo. Ne postoji taj uspjeh koji će nam značiti više od divnih ljudi koje smo upoznali zbog njega.".


    NEOBRANJIVO

    Kako da te ne volim kad svi misle da te volim
    kako da ne gorim kada misle svi da gorim
    nameće se kao greška nešto čemu ne znam ime
    i kako da ne boli kad svak pita boli li me

    Samo pravo, samo pravo
    srce moje sanjivo
    kako da se brani
    što je neobranjivo

    samo hrabro, samo hrabro
    to mora biti rješivo,
    ali čime da se tješi
    što je neutješivo


    Silente na facebooku



    Misleći da ima izbor
    Ne shvaća tko koga vreba
    Srce moje grabežljivo
    Ni puknut ne zna kako treba





  • Suzana Gubina

    Create Your Badge

    LOVAC NA ČUDESA

    Slobodno ko ptica
    šetaš mi kroz san
    i glumiš da si dijete
    a ja glumim da sam ja

    Tiha kao srce
    i besplatna ko dah
    mirišeš na sol
    i mirišeš na mrak

    Ne gledam u ime
    ni u perje koje nosiš
    šapni mi što piješ
    da ti mogu reći tko si

    Jer ja sam jedan od onih
    što dižu ruke u nebesa
    cijeli život lovim tebe
    ja sam lovac na čudesa

    Slobodna ko ptica
    i predvidljiva ko dan
    glumiš da si dijete,
    a ja glumim da spavam

    Snažan kao prva ljubav
    s lovorom u kosi
    opijen kao luda rijeka
    što me tebi nosi

    Barabama ostavljam svijet,
    a nek oni ostave mi tebe
    samo tebe volim
    i kad ne volim sebe

    Jer ja sam jedan od onih
    što dižu ruke u nebesa
    cijeli život lovim tebe
    ja sam lovac na čudesa


    Ja ti čuvam leđa
    ja te sanjam dok sam budan,
    al ne zamjeri svijetu
    on nije navik'o na čuda

    Jer ja sam jedan od onih
    što dižu ruke u nebesa
    cijeli život lovim tebe
    ja sam lovac na čudesa

    tekst: Sanin Karamehmedović
    glazba: Tibor Karamehmedović

    Lovac na čudesa - SILENTE