Tišina koja govori

petak, 08.05.2015.

Neobranjivo.....



NEOBRANJIVO





Nekoliko dana nisam pisala. Ne mogu pisati po naredbi, zato jer mislim da je došlo vrijeme da se oglasim, da napišem par riječi da bi blog bio "živ" - da ne bi pao u zaborav.....Inspiracija je tako čudna stvar. Nekad mislim da nikada više neću imati potrebu napisati niti riječi, da je sve već rečeno, a onda u trenutku nešto me natjera da stanem, zamislim se na trenutak i toliko misli odjednom navre, da mislim da ću puknuti ako to odmah negdje ne zapišem. Emocija, uvijek ista, ili slična, ono što me održava živom ovih dana.

Kako da izbjegnem dok zapisujem svoje misli ono čime počinje svaki moj dan i završava svaka večer već mjesecima? Baš danas, to je još teže nego inače....Silente, uvijek u mislima, jer su mi dali poklon na najljepši mogući način, a da to ne znaju. Dali su mi volju i snagu za život, želju za ljubavlju, emocijama, optimizam. Onu istu ljubav koju su tako iskreno pretočili u svoje pjesme uspjeli su prenijeti na mene. Koliko god pokušala shvatiti što je tako posebno u tim ljudima - ne mogu. Znam samo da sam osjetila ono što su htjeli svojim pjesmama reči, i da je njihova iskrenost i velika ljubav prema onome što rade ono što me oduševljava svaki dan iznova.

Danas je taj dan za koji su se pripremali posljednjih nekoliko mjeseci. Koncert u Tvornici, dva dana za redom, da predstave svoj novi album. A pjesme toliko dobre i toliko snažne, da ne mogu vjerovati da ih slušam tek desetak dana. Tu su, duboko pod kožom, ostavili su traga na meni već sa prvim slušanjem....I ja vjerujem da će oni koji danas i sutra budu na koncertima osjetiti tu njihovu silnu energiju, pozitivnu i snažnu, i da će to biti doživljaj koji će pamtiti zauvijek. A meni je prvi puta nakon dugo vremena žao što ne živim u Zagrebu, jer ništa me ne bi moglo spriječiti da odem na koncert, i to oba dana, jer njihovih pjesama se ne možeš zasititi, a pozitivne energie i ljubavi u životu nikada dosta. Ovako, preostaje mi da uživam u radio prijenosu sutrašnjeg koncerta i da se radujem nekom susretu s njima, tu u mojoj pitomoj Istri.

Dok pišem, pijem jutarnju kavu, onu najdražu, koja najljepše zamiriše i uživam u emisiji Dobro jutro Hrvatska, danas više nego inače, jer je pjesma "Neće rijeka zrakom teći" mojih najdražih ljudi na ovome svijetu - pjesma dana....i to je sitnica koja mi je uljepšala ovo jutro, kao što su mi oni uljepšali svakodnevnicu....vani je predivan dan, sunce, proljeće, kažu da je malo pretoplo....ali koga briga.
Dan je predivan, jer sam ja sretna. I nadam se da su danas i oni još malo sretniji nego inače. I da ih nije strah. Jer strahu mjesta nema....osvojili su naša srca na najljepši mogući način, svojim pjesmama punim emocija, svojom iskrenošću i ljubavlju koju nam nesebično daju. I ta ljubav može biti uzvraćena samo još većom ljubavlju.

Mislila sam da su ovi moji osjećaji, ova sreća što oni postoje, nešto čudno, dok nisam vidjela da nas ima jako puno. Upoznala sam tako puno ljudi iz različitih gradova širom ove lijepe naše, i svi osjećaju isto. Kad slušam ili čitam njihove riječi nekad ne mogu vjerovati, jer kao da čitam svoje misli. I to je nešto predivno. I to je nešto što mi govori da je Silente nešto posebno, i da nije ni malo čudno što su njihove pjesme jedino što želim čuti čim otvorim oči i jedino uz što želim zaspati....

Oni kojima njihove pjesme ništa ne znače ne mogu shvatiti o čemu pričam. I dobro je....ne možemo svi osjećati isto prema istim ljudima, ne pokreće nas sve ista emocija..Vjerojatno se mnogima čini da pretjerujem, ali oni ne znaju ono što ja znam.....da nema Silentea moj bi dan bio siv, ne bi bilo glazbe, ne bi bilo tog divnog osjećaja - poput zaljubljenosti.

Jedna predivna osoba sa dušom pjesnika jednom prilikom je rekla da je to kao da smo zaljubljeni jedno u drugo, kao da dijelimo istu ljubav....ljubav prema glazbi, prema emociji, prema životu.....
- 08:23 - Komentari (1) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< svibanj, 2015 >
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30 31

Kolovoz 2019 (1)
Listopad 2018 (1)
Kolovoz 2018 (1)
Srpanj 2018 (1)
Lipanj 2018 (1)
Ožujak 2018 (1)
Prosinac 2017 (1)
Studeni 2017 (1)
Listopad 2017 (1)
Rujan 2017 (1)
Kolovoz 2017 (1)
Srpanj 2017 (1)
Svibanj 2017 (1)
Travanj 2017 (2)
Ožujak 2017 (1)
Veljača 2017 (1)
Siječanj 2017 (2)
Prosinac 2016 (3)
Studeni 2016 (1)
Listopad 2016 (2)
Rujan 2016 (1)
Kolovoz 2016 (1)
Srpanj 2016 (2)
Lipanj 2016 (3)
Svibanj 2016 (2)
Travanj 2016 (3)
Ožujak 2016 (2)
Veljača 2016 (1)
Siječanj 2016 (4)
Prosinac 2015 (3)
Studeni 2015 (6)
Listopad 2015 (6)
Rujan 2015 (6)
Kolovoz 2015 (9)
Srpanj 2015 (6)
Lipanj 2015 (5)
Svibanj 2015 (7)
Travanj 2015 (18)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

  • Kad sam imala trinaest godina, pisala sam dnevnik. Kao i većina curica. Jer sam htjela neke svoje misli zapisati, ali da ostanu skrivene. Nisam htjela da itko dozna o čemu razmišljam. To je bilo onda. Sada, tridesetak godina kasnije, opet želim zapisati neke svoje misli, ali želim da ih netko pročita. Možda moje misli nekima neće značiti ništa. A možda će nekome značiti sve....

Linkovi




  • "Ono što ostaje je naše djelo i životi koje mijenjamo. Ne postoji taj uspjeh koji će nam značiti više od divnih ljudi koje smo upoznali zbog njega.".


    NEOBRANJIVO

    Kako da te ne volim kad svi misle da te volim
    kako da ne gorim kada misle svi da gorim
    nameće se kao greška nešto čemu ne znam ime
    i kako da ne boli kad svak pita boli li me

    Samo pravo, samo pravo
    srce moje sanjivo
    kako da se brani
    što je neobranjivo

    samo hrabro, samo hrabro
    to mora biti rješivo,
    ali čime da se tješi
    što je neutješivo


    Silente na facebooku



    Misleći da ima izbor
    Ne shvaća tko koga vreba
    Srce moje grabežljivo
    Ni puknut ne zna kako treba





  • Suzana Gubina

    Create Your Badge

    LOVAC NA ČUDESA

    Slobodno ko ptica
    šetaš mi kroz san
    i glumiš da si dijete
    a ja glumim da sam ja

    Tiha kao srce
    i besplatna ko dah
    mirišeš na sol
    i mirišeš na mrak

    Ne gledam u ime
    ni u perje koje nosiš
    šapni mi što piješ
    da ti mogu reći tko si

    Jer ja sam jedan od onih
    što dižu ruke u nebesa
    cijeli život lovim tebe
    ja sam lovac na čudesa

    Slobodna ko ptica
    i predvidljiva ko dan
    glumiš da si dijete,
    a ja glumim da spavam

    Snažan kao prva ljubav
    s lovorom u kosi
    opijen kao luda rijeka
    što me tebi nosi

    Barabama ostavljam svijet,
    a nek oni ostave mi tebe
    samo tebe volim
    i kad ne volim sebe

    Jer ja sam jedan od onih
    što dižu ruke u nebesa
    cijeli život lovim tebe
    ja sam lovac na čudesa


    Ja ti čuvam leđa
    ja te sanjam dok sam budan,
    al ne zamjeri svijetu
    on nije navik'o na čuda

    Jer ja sam jedan od onih
    što dižu ruke u nebesa
    cijeli život lovim tebe
    ja sam lovac na čudesa

    tekst: Sanin Karamehmedović
    glazba: Tibor Karamehmedović

    Lovac na čudesa - SILENTE