Marketing
Neobranjivo.....
NEOBRANJIVO
Nekoliko dana nisam pisala. Ne mogu pisati po naredbi, zato jer mislim da je došlo vrijeme da se oglasim, da napišem par riječi da bi blog bio "živ" - da ne bi pao u zaborav.....Inspiracija je tako čudna stvar. Nekad mislim da nikada više neću imati potrebu napisati niti riječi, da je sve već rečeno, a onda u trenutku nešto me natjera da stanem, zamislim se na trenutak i toliko misli odjednom navre, da mislim da ću puknuti ako to odmah negdje ne zapišem. Emocija, uvijek ista, ili slična, ono što me održava živom ovih dana.
Kako da izbjegnem dok zapisujem svoje misli ono čime počinje svaki moj dan i završava svaka večer već mjesecima? Baš danas, to je još teže nego inače....Silente, uvijek u mislima, jer su mi dali poklon na najljepši mogući način, a da to ne znaju. Dali su mi volju i snagu za život, želju za ljubavlju, emocijama, optimizam. Onu istu ljubav koju su tako iskreno pretočili u svoje pjesme uspjeli su prenijeti na mene. Koliko god pokušala shvatiti što je tako posebno u tim ljudima - ne mogu. Znam samo da sam osjetila ono što su htjeli svojim pjesmama reči, i da je njihova iskrenost i velika ljubav prema onome što rade ono što me oduševljava svaki dan iznova.
Danas je taj dan za koji su se pripremali posljednjih nekoliko mjeseci. Koncert u Tvornici, dva dana za redom, da predstave svoj novi album. A pjesme toliko dobre i toliko snažne, da ne mogu vjerovati da ih slušam tek desetak dana. Tu su, duboko pod kožom, ostavili su traga na meni već sa prvim slušanjem....I ja vjerujem da će oni koji danas i sutra budu na koncertima osjetiti tu njihovu silnu energiju, pozitivnu i snažnu, i da će to biti doživljaj koji će pamtiti zauvijek. A meni je prvi puta nakon dugo vremena žao što ne živim u Zagrebu, jer ništa me ne bi moglo spriječiti da odem na koncert, i to oba dana, jer njihovih pjesama se ne možeš zasititi, a pozitivne energie i ljubavi u životu nikada dosta. Ovako, preostaje mi da uživam u radio prijenosu sutrašnjeg koncerta i da se radujem nekom susretu s njima, tu u mojoj pitomoj Istri.
Dok pišem, pijem jutarnju kavu, onu najdražu, koja najljepše zamiriše i uživam u emisiji Dobro jutro Hrvatska, danas više nego inače, jer je pjesma "Neće rijeka zrakom teći" mojih najdražih ljudi na ovome svijetu - pjesma dana....i to je sitnica koja mi je uljepšala ovo jutro, kao što su mi oni uljepšali svakodnevnicu....vani je predivan dan, sunce, proljeće, kažu da je malo pretoplo....ali koga briga.
Dan je predivan, jer sam ja sretna. I nadam se da su danas i oni još malo sretniji nego inače. I da ih nije strah. Jer strahu mjesta nema....osvojili su naša srca na najljepši mogući način, svojim pjesmama punim emocija, svojom iskrenošću i ljubavlju koju nam nesebično daju. I ta ljubav može biti uzvraćena samo još većom ljubavlju.
Mislila sam da su ovi moji osjećaji, ova sreća što oni postoje, nešto čudno, dok nisam vidjela da nas ima jako puno. Upoznala sam tako puno ljudi iz različitih gradova širom ove lijepe naše, i svi osjećaju isto. Kad slušam ili čitam njihove riječi nekad ne mogu vjerovati, jer kao da čitam svoje misli. I to je nešto predivno. I to je nešto što mi govori da je Silente nešto posebno, i da nije ni malo čudno što su njihove pjesme jedino što želim čuti čim otvorim oči i jedino uz što želim zaspati....
Oni kojima njihove pjesme ništa ne znače ne mogu shvatiti o čemu pričam. I dobro je....ne možemo svi osjećati isto prema istim ljudima, ne pokreće nas sve ista emocija..Vjerojatno se mnogima čini da pretjerujem, ali oni ne znaju ono što ja znam.....da nema Silentea moj bi dan bio siv, ne bi bilo glazbe, ne bi bilo tog divnog osjećaja - poput zaljubljenosti.
Jedna predivna osoba sa dušom pjesnika jednom prilikom je rekla da je to kao da smo zaljubljeni jedno u drugo, kao da dijelimo istu ljubav....ljubav prema glazbi, prema emociji, prema životu.....
Post je objavljen 08.05.2015. u 08:23 sati.