Tišina koja govori

ponedjeljak, 04.05.2015.

Slučajna prijateljstva








Pitam se imate li svi brojeve telefona svojih prijatelja? A facebook prijatelja? Možda onih koje ste upoznali slučajno, jer imate slične interese, slična razmišljanja, ali još niste imali prilike čak ni popiti kavu zajedno? Ako imate takvih prijatelja i stalo vam je do njih....nabavite neki broj telefona i nemojte da vam se jedina komunikacija svede na poruke u inboxu....jer onda se dogodi da te osobe nema dva dana "online" što se još nikada nije dogodilo i vi se iskreno zabrinete.

Zvuči smiješno, zar ne? Zašto bi se zabrinuli za nekoga koga nikada niste osobno upoznali?

Prije nekoliko mjeseci stekla sam facebook prijateljicu, koja živi stotinjak kilometara od mene, i na prvi pogled jedino što bi nas moglo vezati je ljubav prema istom bendu. Jer poput mene i ona je prepoznala u Silenteu ono nešto što toliki drugi nemaju. I tako smo počele komunicirati komentirajući događaje vezane za naše "ljubimce", nove pjesme, koncerte...a usput smo shvatile da i pored te očite ljubavi prema istoj vrsti glazbe imamo iste stavove o toliko drugih stvari. Kao da nas je ista mati rodila, to nam je padalo na pamet. A nismo se nikada upoznale, nikad popile kavu zajedno. Sve što znamo jedna od drugo saznale smo tipkajući uz šalicu jutarnje kave, dopisujući se....A čini mi se da ju poznajem jako dugo. I ta je žena kriva što pišem blog. Jer je čitajući moje postove na facebooku zaključila da bi to mogla dobro raditi, i da imam smisla za pisanje. I hvala joj na tome, jer mi ovaj blog u međuvremenu jako puno znači. Postao je poput malog umjetničkog djela koje umjetnik stvori da bi mogao izraziti svoje osjećaje....

I kada se navikneš na to da s nekim svaki dan razmijeniš barem nekoliko rečenica, barem ovako "virtualno" i znaš da nema puno razloga zbog kojih bi ona bila "offline" duže vrijeme, onda se nađeš u čudu kada prođe skoro dva dana da od nje nema ni glasa....i zabrineš se. I to je ono što je mene začudilo, kad sam razmišljala o tome. Zašto se brinem da li se nešto dogodilo osobi koja je za mene u stvari stranac? O kojoj ne znam skoro ništa? A ja sam provela dan pogledavajući svakih sat vremena da li se slučajno pojavila i sve sam više bila u brizi....Nevjerojatno....

I onda onaj kamen koji je pao sa srca kad sam shvatila da je sve u redu i da je samo prokleta internet veza kriva za to što se nije mogla javiti.....

Zato, nemojte biti stranci jedni drugima. Facebook, internet, twitter, sve nam je to obogatilo život, ali uzmite od ljudi do kojih vam je stalo dobri, stari, broj telefona, i ako mislite da se nešto događa, okrenite broj. Tek toliko da se uvjerite da je sve u redu....Ako je sve u redu, lakše ćemo spavati....a ako se nešto događa, tko zna - možda možemo i pomoći...

U međuvremenu....naši Silentići su dočekali da krene prodaja novog albuma....vijesti o njima, o koncertu u Tvornici, o novim pjesmama sve su češće i sve glasnije i ja sam presretna zbog njih. Album je izašao sa dva različita covera, i to jedan u samo 500 primjeraka, oslikan od pravih umjetnica, koje se nazivaju Diobanaoba...i svaka im čast. Ja sam svoj primjerak naručila, i nadam se da će već sutra biti moj. Kao pravi "poludjeli" fan biti ću ponosni vlasnik dva Cd-a, jednog sa "normalnom" naslovnicom i jednog iz limitirane edicije....i ne mogu opisati koliko sam sretna.....Njima želim da u petak i subotu u Tvornici budu onakvi kakvi su uvijek, iskreni, puni energije i da uživaju u svakoj sekundi. I da ovaj drugi album prestigne Lovca na čudesa i bude samo još jedna stepenica prema vrhu...Pa ćemo vidjeti što nam to srce grabežljivo ima za dati na trećem albumu....kažu da će biti još bolji od ovog i ja im vjerujem.....







D I O B A N A O B A
- 22:11 - Komentari (4) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< svibanj, 2015 >
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30 31

Kolovoz 2019 (1)
Listopad 2018 (1)
Kolovoz 2018 (1)
Srpanj 2018 (1)
Lipanj 2018 (1)
Ožujak 2018 (1)
Prosinac 2017 (1)
Studeni 2017 (1)
Listopad 2017 (1)
Rujan 2017 (1)
Kolovoz 2017 (1)
Srpanj 2017 (1)
Svibanj 2017 (1)
Travanj 2017 (2)
Ožujak 2017 (1)
Veljača 2017 (1)
Siječanj 2017 (2)
Prosinac 2016 (3)
Studeni 2016 (1)
Listopad 2016 (2)
Rujan 2016 (1)
Kolovoz 2016 (1)
Srpanj 2016 (2)
Lipanj 2016 (3)
Svibanj 2016 (2)
Travanj 2016 (3)
Ožujak 2016 (2)
Veljača 2016 (1)
Siječanj 2016 (4)
Prosinac 2015 (3)
Studeni 2015 (6)
Listopad 2015 (6)
Rujan 2015 (6)
Kolovoz 2015 (9)
Srpanj 2015 (6)
Lipanj 2015 (5)
Svibanj 2015 (7)
Travanj 2015 (18)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

  • Kad sam imala trinaest godina, pisala sam dnevnik. Kao i većina curica. Jer sam htjela neke svoje misli zapisati, ali da ostanu skrivene. Nisam htjela da itko dozna o čemu razmišljam. To je bilo onda. Sada, tridesetak godina kasnije, opet želim zapisati neke svoje misli, ali želim da ih netko pročita. Možda moje misli nekima neće značiti ništa. A možda će nekome značiti sve....

Linkovi




  • "Ono što ostaje je naše djelo i životi koje mijenjamo. Ne postoji taj uspjeh koji će nam značiti više od divnih ljudi koje smo upoznali zbog njega.".


    NEOBRANJIVO

    Kako da te ne volim kad svi misle da te volim
    kako da ne gorim kada misle svi da gorim
    nameće se kao greška nešto čemu ne znam ime
    i kako da ne boli kad svak pita boli li me

    Samo pravo, samo pravo
    srce moje sanjivo
    kako da se brani
    što je neobranjivo

    samo hrabro, samo hrabro
    to mora biti rješivo,
    ali čime da se tješi
    što je neutješivo


    Silente na facebooku



    Misleći da ima izbor
    Ne shvaća tko koga vreba
    Srce moje grabežljivo
    Ni puknut ne zna kako treba





  • Suzana Gubina

    Create Your Badge

    LOVAC NA ČUDESA

    Slobodno ko ptica
    šetaš mi kroz san
    i glumiš da si dijete
    a ja glumim da sam ja

    Tiha kao srce
    i besplatna ko dah
    mirišeš na sol
    i mirišeš na mrak

    Ne gledam u ime
    ni u perje koje nosiš
    šapni mi što piješ
    da ti mogu reći tko si

    Jer ja sam jedan od onih
    što dižu ruke u nebesa
    cijeli život lovim tebe
    ja sam lovac na čudesa

    Slobodna ko ptica
    i predvidljiva ko dan
    glumiš da si dijete,
    a ja glumim da spavam

    Snažan kao prva ljubav
    s lovorom u kosi
    opijen kao luda rijeka
    što me tebi nosi

    Barabama ostavljam svijet,
    a nek oni ostave mi tebe
    samo tebe volim
    i kad ne volim sebe

    Jer ja sam jedan od onih
    što dižu ruke u nebesa
    cijeli život lovim tebe
    ja sam lovac na čudesa


    Ja ti čuvam leđa
    ja te sanjam dok sam budan,
    al ne zamjeri svijetu
    on nije navik'o na čuda

    Jer ja sam jedan od onih
    što dižu ruke u nebesa
    cijeli život lovim tebe
    ja sam lovac na čudesa

    tekst: Sanin Karamehmedović
    glazba: Tibor Karamehmedović

    Lovac na čudesa - SILENTE