Slučajna prijateljstva
Pitam se imate li svi brojeve telefona svojih prijatelja? A facebook prijatelja? Možda onih koje ste upoznali slučajno, jer imate slične interese, slična razmišljanja, ali još niste imali prilike čak ni popiti kavu zajedno? Ako imate takvih prijatelja i stalo vam je do njih....nabavite neki broj telefona i nemojte da vam se jedina komunikacija svede na poruke u inboxu....jer onda se dogodi da te osobe nema dva dana "online" što se još nikada nije dogodilo i vi se iskreno zabrinete.
Zvuči smiješno, zar ne? Zašto bi se zabrinuli za nekoga koga nikada niste osobno upoznali?
Prije nekoliko mjeseci stekla sam facebook prijateljicu, koja živi stotinjak kilometara od mene, i na prvi pogled jedino što bi nas moglo vezati je ljubav prema istom bendu. Jer poput mene i ona je prepoznala u Silenteu ono nešto što toliki drugi nemaju. I tako smo počele komunicirati komentirajući događaje vezane za naše "ljubimce", nove pjesme, koncerte...a usput smo shvatile da i pored te očite ljubavi prema istoj vrsti glazbe imamo iste stavove o toliko drugih stvari. Kao da nas je ista mati rodila, to nam je padalo na pamet. A nismo se nikada upoznale, nikad popile kavu zajedno. Sve što znamo jedna od drugo saznale smo tipkajući uz šalicu jutarnje kave, dopisujući se....A čini mi se da ju poznajem jako dugo. I ta je žena kriva što pišem blog. Jer je čitajući moje postove na facebooku zaključila da bi to mogla dobro raditi, i da imam smisla za pisanje. I hvala joj na tome, jer mi ovaj blog u međuvremenu jako puno znači. Postao je poput malog umjetničkog djela koje umjetnik stvori da bi mogao izraziti svoje osjećaje....
I kada se navikneš na to da s nekim svaki dan razmijeniš barem nekoliko rečenica, barem ovako "virtualno" i znaš da nema puno razloga zbog kojih bi ona bila "offline" duže vrijeme, onda se nađeš u čudu kada prođe skoro dva dana da od nje nema ni glasa....i zabrineš se. I to je ono što je mene začudilo, kad sam razmišljala o tome. Zašto se brinem da li se nešto dogodilo osobi koja je za mene u stvari stranac? O kojoj ne znam skoro ništa? A ja sam provela dan pogledavajući svakih sat vremena da li se slučajno pojavila i sve sam više bila u brizi....Nevjerojatno....
I onda onaj kamen koji je pao sa srca kad sam shvatila da je sve u redu i da je samo prokleta internet veza kriva za to što se nije mogla javiti.....
Zato, nemojte biti stranci jedni drugima. Facebook, internet, twitter, sve nam je to obogatilo život, ali uzmite od ljudi do kojih vam je stalo dobri, stari, broj telefona, i ako mislite da se nešto događa, okrenite broj. Tek toliko da se uvjerite da je sve u redu....Ako je sve u redu, lakše ćemo spavati....a ako se nešto događa, tko zna - možda možemo i pomoći...
U međuvremenu....naši Silentići su dočekali da krene prodaja novog albuma....vijesti o njima, o koncertu u Tvornici, o novim pjesmama sve su češće i sve glasnije i ja sam presretna zbog njih. Album je izašao sa dva različita covera, i to jedan u samo 500 primjeraka, oslikan od pravih umjetnica, koje se nazivaju Diobanaoba...i svaka im čast. Ja sam svoj primjerak naručila, i nadam se da će već sutra biti moj. Kao pravi "poludjeli" fan biti ću ponosni vlasnik dva Cd-a, jednog sa "normalnom" naslovnicom i jednog iz limitirane edicije....i ne mogu opisati koliko sam sretna.....Njima želim da u petak i subotu u Tvornici budu onakvi kakvi su uvijek, iskreni, puni energije i da uživaju u svakoj sekundi. I da ovaj drugi album prestigne Lovca na čudesa i bude samo još jedna stepenica prema vrhu...Pa ćemo vidjeti što nam to srce grabežljivo ima za dati na trećem albumu....kažu da će biti još bolji od ovog i ja im vjerujem.....