utorak, 29.01.2019.

Hrana kao lijek; Mrs. Celi i ja

Bila sam jako tužna kad mi je doktorica priopćila: „Vi imate Celijakiju!“. Samo tako je izgovorila tu rečenicu kao da mi je rekla da sam prehlađena. Igrom slučaja znala sam kakva je to bolest jer u svom djetinjstvu sam imala prijatelja koji je bolovao od iste bolesti. Sjećam se kako smo ga svi gledali sa sažaljenjem jer on „jadan“ ne smije pojesti ni fetu kruha. Kamo sreće da su mi ovu dijagnozu otkrili i prije, a ne punih deset godina je prošlo od pojavljivanja prvih simptoma pa do postavljanja dijagnoze. Danas sam Bogu zahvalna što mi je dijagnoza postavljena. Celijakija je kronična autoimuna gastroenterološka bolest koju označava trajno nepodnošenje glutena. Podmukla je to doživotna bolest koju nazivaju i bolest s tisuću lica.
Nažalost, ja sam osjetila na svojoj koži puuuuno njenih lica., a u ovoj bolesti hrana je jedini lijek. Kasno sam to shvatila.
Da mi je netko rekao da ću promjenom prehrane poboljšati svoje zdravstveno stanje, ne bi mu vjerovala. Ali to se uistinu i dogodilo. A godinama sam živjela u tami. Po cijele noći bi provodila na wc školjci, a ujutro bi se samo spremila i krenula na posao. Jer raditi se mora. Tko me pita da li mogu ili ne. U zadnje vrijeme prije otkrića Mrs Celi više ni nogu nisam mogla pomaknuti. Po cijele dane sam strepila kako ću napraviti ta tri metra od vrata do vozila. Samo sam molila Boga da se ne razbijem gdje. I puno puta sam pala,ali digla bi se. Točnije padala sam ka kruška, samo onako iz čista mira... A to mi se nije događalo prije u mojoj bolesti.. Bilo mi je jako teško disati kao da se borim za zrak. Mrzilo me govoriti. Sve mi je bilo teško. Stalno sam bila umorna.
A i ginekološki se sve poremetilo.
Migrene s aurom mi nisu davale mira. Taj osjećaj kad ne vidiš je grozan. Totalno zastrašujući. U biti samo vidiš na pola oka. Dakle, tad vidim vrlo malo. Bilo je dana kad mi se to događalo po tri puta dnevno. Otkrićem Mrs Celi i to se promjenilo. Napokon bez svjetlećih spirala na oku.
Usuđujem se potvrditi da mi se tjeme oporavilo. Nema više rana po glavi, ljepljivosti, krastica i to mi jako puno znači.
Sjećam se jedne cijele godine kad sam imala usnu šupljinu punu afti. Jezik nisam osjećala. Jesti nisam mogla. Nema di nismo mama i ja tražile pomoć. Na kraju sam čak legla u krevet od muke jer pomoći nije bilo niotkuda.
Dakle, samo što pazim što jedem tj izbjegavam hranu s glutenom, imam mnoštvo benefita;
Migrena nema, proljeva nema, ne češem se više, ciste nestale, afte nestale, lakše dišem, ne bojim se govoriti, ne padam ( osim kad zapnem za nešto) i što bi više htjela.. I najvažnije nisam rekla; nisam više anemična! Željezo mi je 20 bez ikakve terapije tabletama ( bilo 1-2,3. uz terapiju).
Pravi Božji blagoslov!
A svakodnevno pečenje kruha predstavlja mi najveću uživanciju. Nije da se hvalim, ali postala sam prava maherica u pravljenju kruha, kolača i ostalih delicija od brašna.

Eto, tako smo Mrs Celi i ja postale prijateljice!



- 08:53 -

Komentari (17) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.

  siječanj, 2019 >
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30 31      

Rujan 2019 (3)
Kolovoz 2019 (3)
Srpanj 2019 (5)
Lipanj 2019 (7)
Svibanj 2019 (8)
Travanj 2019 (6)
Ožujak 2019 (12)
Veljača 2019 (11)
Siječanj 2019 (9)

Opis bloga

Vesele i manje vesele priče jedne Šušunjare.

Blogerska himna

Mnogi su te davno upoznali
pa se tebi rado pridružili,
prihvatili i na posao se dali,
jer si bio za nas maher pravi!

Svaki bloger kad upozna bit
misli nađu put i uhvati tvoju nit,
otvaraju se vrata, otvara svijet
i nastaje slobodan blogerski let.

Blog je naša kreativnost i atrakcija,
izazov, pomicanje leda i granica,
za sve iz svih krajeva Hrvatske,
Balkana, odasvud sa svih strana.

Ovdje nastaju prijateljstva mnoga
uzvišena u druženju nas i bloga,
to je jedan od plemenitih razloga,
da se smisli i opjeva himna bloga.

Naš lijepi blog dao nam je Bog,
tu smo nekad veseli, a nekad tužni,
mnogi se međusobno slažu i druže,
a neki se samo žale i druge tuže.

Mi ćemo ovdje sve to prebroditi,
svatko neka kaže svoje i oprostiti,
na blogu se stalno ugodno družiti
u miru i veselju nadalje sretni biti.

Sva ljubav i blog na dobru počiva
zato na blogu prevladava topla klima,
dani su nam duži i noći od smijeha
pa nam pored bloga ne treba ni teka.

Svjetlo te čeka kao cjelov anđela
prijatelja ćeš naći na kraju tunela,
osjećaj zajedništva nećeš kriti
skupa ćete kao mjesec sjajiti.

Bespućem virtualnog svijeta kreni,
ali na blogu.hr obvezno zastani,
potrudi se svakog blogera razumjeti,
jer se u svakom jedan biser zna sakriti.

Ni za suho zlato mi blog ne damo
tu je naše utočište, tu komentiramo,
svatko na tom mjestu želi sebe dati
zato je časno blogerom se zvati!