Sewen

Preljecu oblaci preko ovog neba,
Tmurni i neveseli, teski, a ranjivi...
Ja Bogovima sam ukrao tajnu -
Samo zele da mi zamagle oci...

Moj splav putuje u sljedece jutro,
Na drugoj strani obale me netko ceka,
I lovorov vjenac i pogled bez rijeci...
Znam, predugo sam iskusavao srecu.

Velika se vojska pokrenula iz mraka,
Pod mojim barjakom samo nas je dvoje,
A srce je jako i osjecam da izdrzat moze,
I noz i mac i koplje...i strah.

Tu na bojnom polju, popriste je glasno,
Orosena trava krvlju zlih junaka,
I tisina o kojoj pricaju neka nova djeca,
Miris ljubavi za koju vrijedi umrijeti...

Tamjan u ocima,
Hladnoca,
Lazni maniri
Pod pseudonimom.

Kakva asocijacija daljine?!
I istina kao dekoracija!
Gdje je simbolika?
Strah?!...

Podlost na djelu,
Simbioza zlom...
Hodam ograniceno;
Ne dam se...

I razmisljam,
Specificno razmisljam
I tajim
I odlazim.

Ne nadas se, da mislim na tebe,
A ja se eto predajem tim snovima,
I ljubav pisem velikim slovima...
Ne odustajem te voljeti sa istim zarom,
Castim te toplim tostom i kavijarom.

Ta tvoja ljubav je kao carolija,
Opija...
A ja sam sam prah i samo dim,
I kako sam dozvolio sebi da te izgubim?..
Ludim...

Ta tvoja ljubav je kao fantazija,
Iluzija...
A ja sam samo rosa i samo list,
Ja sam izgubljene vjere - antikrist,
Necist...

U trenucima kao ovaj, sad,
Pokusavam sav svoj jad pretvoriti u srecu,
Koju nikada imati necu...

Ne nadas se da mislim na tebe,
A ja se eto predajem tim snovima,
I ljubav pisem velikim slovima...
Ne odustajem te voljeti s istim zarom,
Castim te toplim tostom i kavijarom...

Tek ponekad navratim u nasu staru ulicu,
Sjednem i isti bus i vozim se dalje,
Do cetvrte stanice i stanem,
Da osluskujem sapat proslosti.
I cujem te i vidim te,
Lijepa si kao nekada,
I volim te kao nekada.

Tek ponekad pozelim vratiti se,
Udahnuti miris krizantema,
I zaplakati...

Tek ponekad navijem sat u sest,
Da mi prekine najdrazu seansu,
Skuham sebi gorku kavu,
Jacu, kakvu smo nekad pili,
I upozorim sebe,
- pusenje je stetno!
Al' navike su navike,
Jos jedino to radim cesto...

Tek ponekad uspijem sakriti,
Album ispunjenih zelja,
Koje su zamnom.
Gledam unaprijed,
I zaista, takvih zelja nemam.
Mozda su dosadne,
Da se ispune dvaput.
A negdje duboko u sebi kazem,
Molim te Boze, samo jos sad...

Tek ponekad zazelim djecu,
Kad u noci cujem njihov plac,
Al' nasu djecu,
Koju nikad necu pronaci.

Tek ponekad zahvati me ludilo,
I cini mi se da sam sretan,
A onda obrat - kao neko nacelo,
Kojeg se drzati moram...
Vratim se u ljusturu svoju,
I brojim,
I cekam.

Tek ponekad zamislim da zivis,
Jos uvijek uz moje rame.
I stisnem zrak,
U nekoj laznoj nadi
I tonem i tonem u valovima srece...

Mislim da nema smisla,
Al' ja i dalje cu da pisem,
Neadresirana pisma tebi.
Jer jedino sam tebe volio,
Jedino se tebi radovao,
I cinim to sa srcem,
Jos uvijek.

Ne pitaj za dane,
Koji prolaze sa mojim jadom,
Koji nikad nece proc.
Ne pitaj me nista, jer ni ja,
Nisam tebe nista pitao.
Ja samo odgovaram na zamisli,
Koje je stvorila moja prevelika zelja,
Ja samo placem,
Zar ne osjecas to?
Al' smiri se, proci ce,
Jer sve sto radim,
Samo je ponekad...

Dosla si lagano,
Ostavila ceduljicu na stolu.
I medvjedic mali,
Snasao me u bolu.

Ostavio sam novcanicu,
A ti medu;
Rekla si - "hvala",
Ja - zbogom, u redu...

Danas nisam izdrzao, plakao sam bez cenzure,
Dodje mi tako, da bi odustao...
Dodje mi da bi vrisnuo ime uzalud,
Al' nema one bure da mi glad odnese bilo kud.
Samo dalje od mene, dalje od misli tezaka,
Dalje od mraka...

Danas sam opet bio napet, bio sam raspet,
I jos mi treba utjeha ispod oka,
Jos je rupa preduboka, ne mogu je proci,
A bol ce se vratiti, bol ce opet doci,
Na srcu ce se sjatiti milion teskih niti,
I moram ih skriti.

Dlanovima i ruzinim cvijetom milujem bore,
Da ne bude gore.
Potiskujem sjecanja, dijete sam leptira,
I lomim se, ugibam, nema me...
Tko ce da me podigne?
Dijete sam ja i strah u ocima...
Bojim se da to te doceka,
U pjesmi mjeseca...

Badnja vecer, godini je kraj,
I pod srcem stari obicaj...
Sad razumijem, nisam dijete,
Sve te obicaje svete!
Okupi se otac, mati,
Braca, sestre, teta svrati,
Okicen je bor
I k'o jedan zbor,
Svi pjevamo pjesme znane,
Dok zora ne svane...
Bozic, Bozic je,
Svim na zemlji veselje,
Radujte se narodi,
Tiha noc na dolazi...
Nek' vam Bozic bude sretan,
Da nitko ne bude sjetan,
Nek' vam Bozic bude nada,
I da vjecno ljubav vlada...

Tvoja je crkva pored moga groblja,
Tvoj put je na mojoj zemlji,
Tvoje su ruke na mom ramenu,
A ja sam opet sam.

Miljama razgovaram s tobom,
Znakovima komuniciram s tobom,
I sutim sa tobom,
Al' svejedno sam sam.

Da sam ptica, imao bih krila,
Da sam ruza, mirisao bih trnjem,
Da sam kisa, grlio bih zemlju,
Sam...

Da sam vjetar, donio bih sebe,
Da sam pjesma, ti bi me pjevao,
Da sam mjesec, cuvao bih zvijezde,
Svejedno sam.

Kad mislis, ne razmisljaj predugo,
Dok gledas, pogledaj iz duse,
Kad volis, ne zaboravi me,
Da ne budem sam...

Radujte se narodi, Bozic dolazi,
Neka radost zaigra oko srca vesela.
Snjeg se po ulici hvata,
Otvorite sreci vrata,
Svi u jedan zbir,
I nek vlada mir.

Radujte se narodi, Bozic dolazi,
Neka dijete probudi sve usnule ljubavi.
Blagostanja za sve ljude,
Neka na tom svijetu bude,
Svi u jedan zbir,
I nek vlada mir.

Isus ce se roditi, sve nas voditi,
U jasle ga stavimo i svjetom ga slavimo,
Pjesma andjela,
Nek ga uspava...

Blagostanja za sve ljude,
Neka na tom svijetu bude,
Svi u jedan zbir,
I nek vlada mir....

U tinelu po starinski vonja,
Niko nije otvorija skure,
Cujem nonu kako nesto ronja,
Uvik ronja oko ove ure.

Na teraci pozutilo cvice,
Koraci su moji ka po draci,
Sidin, gledan zoru kako svice,
Da mi lipu mladost prozraci.

I nije me straj,
Odi je moj raj.
Ma sve mi to fali,
To su moji maestrali,
Fali mi jos neka finta,
Ca nono bi mi reka,
Fali mi nona kad grinta,
Pa bi uteka...

U sobama lancuni su cisti,
Naftalina iz ormara skripi,
Svi koluri ditinjstva su isti,
I za mene svi su oni lipi.

Di mi vitar nosi tilo,
Priko mora ca se jaca,
Oduvik je tako bilo,
Malo smija, malo placa.

Oce more da me stisne,
Pa me pusti, ka da vrisne,
Pa mi neda dalje poci,
Pa me drzi po tri noci.

Ludo more das mi sve,
Pa sve uzmes od mene.
Pa me spustas da se skvasim,
Pa me pustas da se spasim.
Ludo more, volim te,
Uzmi dusu, evo je,
Pa me primi pa me vrati,
Ti znas uvik odabrati.

Ca je vitar kontra vala,
Kad mu neda da se pini,
Di je jedna kapja stala,
Jedan biser na pucini.

Ta je kapja dil od mene,
More cuva zaljubljene,
Pa me dize do visina,
Ko svog jedinoga sina.

Oteto se otet ne more,
Oteto je prokleto...
Zabilo se zlo u pore,
Zlo je veliko...

A ja zlo ublazavam smijom,
I grlim se zmijom misto sala,
I samo kazem - fala.
A ja zlu savladavam silu,
I gradim idilu, bozanstvo svoje,
I misam tople boje...

Jednom prijatelju pricam migom,
I saljem pismo sa zigom grofovije moje,
I kad se svi punti zbroje, isto gotovo je,
I bit ce...
A onda iznenadno otkrice, dok svice,
I zapao je snig, zabilija brig,
Srce ludo, otkrilo je cudo.

Zlu vrati smijom, a ne grijom,
Zlu vrati svitlom i s prvim pitlom,
Nek' ti se probudi bdijenje,
Jubav i postenje...

Negdje izmedju patnje i srece sam stao,
S tim sam odrastao,
I nije htjela da me slusa,
Moja razigrana dusa.

Ja sam dijete i vapim da me netko cuje,
Da me majka osluskuje,
Dok spim,
I dok bdim.

Nema mraka u mom srcu, nada snuje,
Kad pozelim, ona tu je,
Jos mi falis ti,
Da me zagrlis.

Ja sam dijete, ti si dijete, igra moja,
Stit od nespokoja,
Dok spim,
I dok bdim...

Zivot trne ka i svica,
Kome tuga, kome srica,
I na pisku tilo dise,
Svi se konci pogubise.

Covik plane pa se smiri,
Okrene se svojoj viri,
Grisnoj glavi pomazanje,
Tihoj dusi, radovanje.

Ako san koga uvridija,
Nisan vidija...
Ako san grubo reka
Pa uteka - puno mi je za',
Ja san isto u vas virova,
Isto vas je jubila,
Dusa zedna oprosta...

Sterika se moja topi,
Budan covik oci sklopi,
Sad ce doci sve na svoje,
A sa menom gotovo je...

Nemoj me zaboraviti u vrijeme kisa,
Ja sam ti pustinja sred jezera,
Ja sam ti ceznja pauka u mrezi,
U zelji sam djeteta prljavih ruku,
U prolaznosti sam slab...

Nemoj me zaboraviti u dodiru bora,
U paznji gospodina sa cilindrom,
U treptaju svijece od voska.
Ja sam besmislica u mislima,
I svetinja u rukama.

Nemoj me zaboraviti u pjesmama,
Ja sam ti sreca u cistome srebru,
Casa sam vode na nocnom ormaru,
Tek sitan kamen katedrale snova,
Koralj sa morskoga dna...

Nemoj me zaboraviti, molim te,
Ja sam obecanje pjesnika bez ruke,
Iznikao iz neznanja slabih.
Zatvorenih ociju, stvarnosti sam svjestan
I mislim na tebe svaki dan.

Evo ispruzenih ruku, nebu boje oraha,
Evo djeteta s pistoljem u slaboj ruci...
Osmjeh sam izgubio na putu do srece,
I predao sam tijelo, unakazeno i tromo...

Evo zlatne jeseni pred srebrnom zimom,
Evo maglenih uzdaha ljevanih u boli...
Zavjet sam potpisao pred ocima tvojim,
I ne trazim nista, osim da me drzis...

Mogu ti biti sve,
I mogu ti biti nista...
Mogu te voljeti
I mogu se oprostiti...
Mogu zaboraviti ponos,
Al' necu odustati...
Mogu zguzvati rijec,
Al' cu je reci...

Evo ispruzenih ruku, mojih ruku tebi,
U zanosu milujem ono sto jedino vidim,
I trazim mir, potreban ovim grudima,
I ne odustajem pred bodljama trna.

Poklanjam ti razmisljanja,
Poklanjam ti razasute molitve,
Poklanjam ti zrno istine, veliko,
I sklopljenu patnju ispod obrva,
Poklanjam ti lanac od perja,
I pricu ispisanu u medu,
Poklanjam ti sebe...
Da me imas kad ti trebam...

Mozda sam prevaren,
Mozda sam tvoj,
Mozda sam usamljen,
Mozda sam tvoj...
Mozda sam izgubljen,
A vrijeme leti,
Mozda sam ponosan,
I jos uvijek tvoj.

(Vecera uz svijece,
Vatra iz kamina,
Sag od bijele vune -
Potrosena bajka...)

Mogu ti biti netko,
I mogu ti biti vise,
Mogu ti cuvati brige,
I mogu ih prosuti cestom...
Mogu da plamen zagrlim,
Samo kada si tu,
Mogu ti zagrlit' dusu,
Djecacki zaigranu...

Gledam mostove sto stvorise ih ljudi,
Da razdvoje patnje, da sacuvaju srecu,
Ja na vjerujem u snove, nisam za covijeka,
A bice sam i zivim u vlastitoj krvi.

Evo noci, obecah joj pricu bez suza,
Evo prolazi srditost jednog vilenjaka,
Uzmite sile, sve od moje bastine,
Samo mi muziku dajte, tu mi je ljubav.

Ljubavi moja jedina,
Ljubavi moja najveca,
Za tebe gradim zvjezdarnicu...
Da oko sve vidi...
Ljubavi moja ponosna,
Pjesmo iz moje ruke,
Cuvam ti paznju i strah,
Da ne izgubimo zar...

Potrosija sam godine, potrosija i briga me,
Za moju sricu, za moju bol,
Baci sam karte sve na stol.
Otpustilo je srce zlo, ni dobro nije ostalo,
Pitam se kuda ce glava luda,
Kome ce kruv,ko bit ce suv...

Na grudi stavija sam piz,grija je predugacak niz,
I tesko dise, vise ne stizem,
Ne zurim ja put svitanja.
Zivot okovan makijom, smokvama i rakijom,
Svaka je molitva, ka ric mi poslidnja,
I svaka je ka svetinja...

Pod ovom kozom, svice plam,ja znam da umirat cu sam,
Vatra me opec more,a more bit i gore,
Kad dodje red, ja bit cu led.
Potrosija sam godine, sad nemam nista za tebe,
Ka bunar bez sica,a voda srica,
Zedan sam ja od cekanja...

I sta cu ti sad, kad sve sam ispuca u trenu,
Za jednu drugu dusu, izgubljenu, prevarenu,
Ti ako odes, patit ce jedno tilo,
Ovako pate dva, to nije Bozje dilo,
Ovako pate dva,a kriv sam vise ja...
Ti ako odes, malo ce isto bolit,
A vrime ce zaborava dolit,
Al' volit cu te ja, zauvik u mislima...

Za kraljevstvo, izdao sam svoje...
A kralj nikada postati necu.
Nisam stvoren da vladam...
Ne znaju ljudi za ljubav i grijeh.

To sto grijeh je ljubav - boli,
A vrijeme ne mogu da vratim,
I vojske su stigle pred bedeme moje,
Nestajem, kao vosak se topim.

Oprostite mi sto me ne shvacate,
Al' nesto je jace od nesrece vjecne,
Ja samo jos jedno mogu da pruzim,
Jos jednu dvolicnu igru istine...

Izgorih za daljinom, kao list na vjetru,
I kratka stanka na svakom kilometru...
Sto bi bilo da te volim manje,
Kako bi mi palo umiranje...

I trazim te u svakoj slici prozivljenog dana,
U svakoj si rijeci procitanoj sa usana,
Trazim te u svakoj obojanoj noci,
U svakom dahu mjeseca koji je obecao proci...
U zamahu krila vjetra sa juga,
Pred putovanja smiona i duga.

Izgorih za daljinom, svijeca sam sto plamti,
A ti me ovakvog kakav jesam pamti,
Putujem kroz vrijeme, ti ne placi,
I u smrti sam s tobom jaci.

Uvik san tija, sa malo rici, puno tega rec,
Da me upamte svi dragi judi i kad gredu lec,
Uvik san tija da budem kisa i murtila cista,
Uvik san tija otic daleko iz svoga mista.

Moje su zelje drugom veselje, mene nisu tile,
Sve moje snove, teske su rici unistile,
Ugodit svakom moga san ja, i ucinija...
A za me nema sad nikoga da mi ruku da.

U bilu noc,u litnju noc, kad zaspe svit,
Narestu krila i to me drzi svih ovih lit',
I onda disem kako ja ocu, dok spava Split,
Drugacije moga bi umrit...

Trideset sesta skoro je svoje pojila mrve,
Ko mi je kriv sta nisan zna sve iz ruke prve,
Nebi mi bilo za' sta san pa, za' za sve rane,
Bar da se nadam, procvitat ce ove suve grane.

U bilu noc, zvizdanu noc, kad zaspu svi,
Drze me budna molitve stare, imam ih tri,
Drsce mi tilo, napokon more srce da bira
A to je jubav, nada i vira...

Jablane, tko tvoju sudbinu pise,
Zasto nas ovdje nema vise,
Sto su ti grane vode zedne,
Da li su uspomene vrijedne?..

Jablane, ne susti uvelo lisce,
U jesen dusa se stisce,
Pod korom zivot moj se skrio,
Ja vise nisam sto sam bio.

Dok vjetra ima, ja cu sa njim,
Da stare dane sve upamtim.
I za nicim ja ne zalim,
Ne mogu nista da zaboravim...
Dok pljusti kisa kao sjecanje,
Ti gusti su k'o drago kamenje,
Uz tebe mladost moja vraca se,
Jablane...

Jablane, sto to u zvijezdama ima,
Sjaje k'o vatra bez dima,
Sto svojoj djeci cemo dati,
Kad jednom proslost se vrati?

Jablane, tragovi vjecni ce biti,
Nitko ih nece moci skriti,
Pod korom mladice ce nici,
Svi cemo na pocetak stici...

Kuća od pleha,
Krov od papundeka,
Bez vode, struje,
Niko ne čuje...

U ladnoj noći,
Znali bi doći,
Za dišperavat,
Roge petavat!

A ti bi rekla
Nemojte dica,
Isprid nas klekla,
Tužnoga lica.

Sićan se suze,
Sad kad te nima,
Vrime te uze,
I ladna zima...

Dite san bija i nisan zna,
Kako boli kad te niko ne shvaća;
Sad mi je ža,
Šta ti nisan ruku pružija...

Kao morski vali, uspomene naviru,
Tuku o obalu i spremaju zaviru.
A davno sam otisa od svita toga.
A cini se da evo ipak nisam moga.

To sta smo imali i kako smo zivili,
Sve smo izgubili i koga smo krivili?..
Sad nije bitno, malo toga nam je sveto,
Jos jedna jesen i zima, proljece i ljeto...

I mozda me je briga,
Sta taj sam spag ostriga,
I mozda u dubini sjaji
Biser od mladosti...
A mozda su samo obicaji,
False radosti...

A sta bi bilo, nikad necu znati,
Slomilo se krilo, da me doma vrati...

Ne dirajte noćas mene,
I zašto su oči snene,
Ne pitajte me.
Što bi srcu da je stalo,
A ludo se radovalo,
Sve do jučer je.

Ko sa neba grom kad pukne,
Moje grlo tad promukne,
Ja sam zvao je.
Bole ruke, boli glava,
Ona s drugim razgovara,
Mene ne čuje.

Ne pitajte gdje se budim,
Ja se spavat ne usudim,
Snovi prate me.
Ne zovite prijatelji,
Bolestan sam u postelji,
Sve to radi nje.

Teče vino, praznim čaše,
Snovi mi se pokidaše,
Ona kriva je.
Sve to vidi Bog sa neba,
Vratit će joj ako treba,
Nije briga me.

Sve se u životu vrati,
Bit ce kasno kada shvati,
Volio sam je.

Blijeda lica pod svjetlima, savrsen ten,
I svak je u sebe zaljubljen,
Odjela s potpisom, siguran hod,
A ja gledam u pod.

Nista me ne fascinira, gubim se,
Ovaj svijet lazan je,
Ne mogu disati, idem na zrak,
Idem u mrak.

Bio sam minut od slave,
Vidio okrunjene glave,
Al' shvatio sam, nije to - to,
Sto bi me sretnim ucinilo.

Ja sam boem, usamljeni pjesnik,
Noci sam vjesnik,
I tijesno mi je u ovoj kozi,
Tuga se samo mnozi.

Ne stidim se dok gledam u pod,
Taj tuzni mimohod,
Ne brinem za sebe, mozda za ljude,
Ne znaju kome sude...

Mrzim silovane obraze jutrom ranim,
A sam se ponekad osjecam rasprodanim.
Mrzim nabildan pogled iza tamnog stakla
A sam sam jednom bio dio tog pakla.

U svijetu pakla, ja sam andjeo zla,
Ni jednom raju, dusa ne pripada,
Ja sam covijek sazdan od vruce kise,
I bas sam sretan sto mi nitko ne pise.

A mrzim trikove i finte, glava bez kinte,
Dok ispijam ovu kavu, naslanjam glavu,
I zelim utonuti u san, biti naspavan,
Spreman u svakome trenu pogurati stijenu...

A suze teku...
Ovako ne mogu dalje, ne ide.
Jos svjeze rane na dlanovima bole...
Nije mi potekla krv!

Suze...
Moje je srce stalo jednoga dana,
Moje se svjetlo ugasilo tada,
Sad tama stoji.

I krsim sve zadane rijeci,
Rijeci su moja nedjela,
Nedjela su jaca od pravde,
Jer pravda je sljepa...

Suze teku...
Ja pratim horizont,
I nestajem,
U suzama...