Sewen

Kuća od pleha,
Krov od papundeka,
Bez vode, struje,
Niko ne čuje...

U ladnoj noći,
Znali bi doći,
Za dišperavat,
Roge petavat!

A ti bi rekla
Nemojte dica,
Isprid nas klekla,
Tužnoga lica.

Sićan se suze,
Sad kad te nima,
Vrime te uze,
I ladna zima...

Dite san bija i nisan zna,
Kako boli kad te niko ne shvaća;
Sad mi je ža,
Šta ti nisan ruku pružija...