Blijeda lica pod svjetlima, savrsen ten,
I svak je u sebe zaljubljen,
Odjela s potpisom, siguran hod,
A ja gledam u pod.
Nista me ne fascinira, gubim se,
Ovaj svijet lazan je,
Ne mogu disati, idem na zrak,
Idem u mrak.
Bio sam minut od slave,
Vidio okrunjene glave,
Al' shvatio sam, nije to - to,
Sto bi me sretnim ucinilo.
Ja sam boem, usamljeni pjesnik,
Noci sam vjesnik,
I tijesno mi je u ovoj kozi,
Tuga se samo mnozi.
Ne stidim se dok gledam u pod,
Taj tuzni mimohod,
Ne brinem za sebe, mozda za ljude,
Ne znaju kome sude...
Post je objavljen 03.12.2006. u 06:40 sati.