Sewen

Ne dirajte noćas mene,
I zašto su oči snene,
Ne pitajte me.
Što bi srcu da je stalo,
A ludo se radovalo,
Sve do jučer je.

Ko sa neba grom kad pukne,
Moje grlo tad promukne,
Ja sam zvao je.
Bole ruke, boli glava,
Ona s drugim razgovara,
Mene ne čuje.

Ne pitajte gdje se budim,
Ja se spavat ne usudim,
Snovi prate me.
Ne zovite prijatelji,
Bolestan sam u postelji,
Sve to radi nje.

Teče vino, praznim čaše,
Snovi mi se pokidaše,
Ona kriva je.
Sve to vidi Bog sa neba,
Vratit će joj ako treba,
Nije briga me.

Sve se u životu vrati,
Bit ce kasno kada shvati,
Volio sam je.