Sewen

Evo ispruzenih ruku, nebu boje oraha,
Evo djeteta s pistoljem u slaboj ruci...
Osmjeh sam izgubio na putu do srece,
I predao sam tijelo, unakazeno i tromo...

Evo zlatne jeseni pred srebrnom zimom,
Evo maglenih uzdaha ljevanih u boli...
Zavjet sam potpisao pred ocima tvojim,
I ne trazim nista, osim da me drzis...

Mogu ti biti sve,
I mogu ti biti nista...
Mogu te voljeti
I mogu se oprostiti...
Mogu zaboraviti ponos,
Al' necu odustati...
Mogu zguzvati rijec,
Al' cu je reci...

Evo ispruzenih ruku, mojih ruku tebi,
U zanosu milujem ono sto jedino vidim,
I trazim mir, potreban ovim grudima,
I ne odustajem pred bodljama trna.

Poklanjam ti razmisljanja,
Poklanjam ti razasute molitve,
Poklanjam ti zrno istine, veliko,
I sklopljenu patnju ispod obrva,
Poklanjam ti lanac od perja,
I pricu ispisanu u medu,
Poklanjam ti sebe...
Da me imas kad ti trebam...

Mozda sam prevaren,
Mozda sam tvoj,
Mozda sam usamljen,
Mozda sam tvoj...
Mozda sam izgubljen,
A vrijeme leti,
Mozda sam ponosan,
I jos uvijek tvoj.

(Vecera uz svijece,
Vatra iz kamina,
Sag od bijele vune -
Potrosena bajka...)

Mogu ti biti netko,
I mogu ti biti vise,
Mogu ti cuvati brige,
I mogu ih prosuti cestom...
Mogu da plamen zagrlim,
Samo kada si tu,
Mogu ti zagrlit' dusu,
Djecacki zaigranu...

Gledam mostove sto stvorise ih ljudi,
Da razdvoje patnje, da sacuvaju srecu,
Ja na vjerujem u snove, nisam za covijeka,
A bice sam i zivim u vlastitoj krvi.

Evo noci, obecah joj pricu bez suza,
Evo prolazi srditost jednog vilenjaka,
Uzmite sile, sve od moje bastine,
Samo mi muziku dajte, tu mi je ljubav.

Ljubavi moja jedina,
Ljubavi moja najveca,
Za tebe gradim zvjezdarnicu...
Da oko sve vidi...
Ljubavi moja ponosna,
Pjesmo iz moje ruke,
Cuvam ti paznju i strah,
Da ne izgubimo zar...