Sewen

Kao morski vali, uspomene naviru,
Tuku o obalu i spremaju zaviru.
A davno sam otisa od svita toga.
A cini se da evo ipak nisam moga.

To sta smo imali i kako smo zivili,
Sve smo izgubili i koga smo krivili?..
Sad nije bitno, malo toga nam je sveto,
Jos jedna jesen i zima, proljece i ljeto...

I mozda me je briga,
Sta taj sam spag ostriga,
I mozda u dubini sjaji
Biser od mladosti...
A mozda su samo obicaji,
False radosti...

A sta bi bilo, nikad necu znati,
Slomilo se krilo, da me doma vrati...