Sewen

Izgorih za daljinom, kao list na vjetru,
I kratka stanka na svakom kilometru...
Sto bi bilo da te volim manje,
Kako bi mi palo umiranje...

I trazim te u svakoj slici prozivljenog dana,
U svakoj si rijeci procitanoj sa usana,
Trazim te u svakoj obojanoj noci,
U svakom dahu mjeseca koji je obecao proci...
U zamahu krila vjetra sa juga,
Pred putovanja smiona i duga.

Izgorih za daljinom, svijeca sam sto plamti,
A ti me ovakvog kakav jesam pamti,
Putujem kroz vrijeme, ti ne placi,
I u smrti sam s tobom jaci.