Sewen

Nemoj me zaboraviti u vrijeme kisa,
Ja sam ti pustinja sred jezera,
Ja sam ti ceznja pauka u mrezi,
U zelji sam djeteta prljavih ruku,
U prolaznosti sam slab...

Nemoj me zaboraviti u dodiru bora,
U paznji gospodina sa cilindrom,
U treptaju svijece od voska.
Ja sam besmislica u mislima,
I svetinja u rukama.

Nemoj me zaboraviti u pjesmama,
Ja sam ti sreca u cistome srebru,
Casa sam vode na nocnom ormaru,
Tek sitan kamen katedrale snova,
Koralj sa morskoga dna...

Nemoj me zaboraviti, molim te,
Ja sam obecanje pjesnika bez ruke,
Iznikao iz neznanja slabih.
Zatvorenih ociju, stvarnosti sam svjestan
I mislim na tebe svaki dan.