semper contra
nedjelja, 17.08.2014.
Sukob interesa
Naslijedio neki sposoban čovjek povelik iznos dolara od njemu nepoznatog rođaka iz, recimo Australije, pa umjesto da novac spiska kupujući dvorce, jahte i skupe automobile odluči, unatoč i usprkos svim poteškoćama koje ga čekaju u „bespuću hrvatske zbilje“, pokrenuti neki posao.
Na kraju svih peripetija oko pokretanja posla raspiše natječaj tražeći radnike. Ne bijaše mu ih teško naći obzirom na veliku nezaposlenost. Zaposlenici su u oduševljeno prihvatili ponuđeni posao i plaću koju im je Osnivač ponudio.
Ubrzo se među njima nađe nekolicina kojima se plaće određene od Osnivača učiniše malim pa osnovaše Stožer. Cilj: izboriti se za bolje prinadležnosti. Između sebe izabraše jednog kao predstavnika Stožera i nazvaše ga Glavni. Dotični se obrati Osnivaču:
„Gosn Osnivač, mi članovi Stožera u dogovoru sa zaposlenicima smatramo da bi visinu plaće trebali određivati mi zaposlenici, a ne vi, Osnivač.“
Osnivaču se u čuđenju na čelu pojave bore.
„Temeljem čega to tražite? Ja sam visinu plaća odredio prema planu proizvodnje, mogućnosti plasmana na tržištu i planirane dobiti.“
„To je gosp. Osnivač vaš problem. Mi tražimo dvostruko veće plaće, besplatan prijevoz, mobitele, službene automobile sa šoferom za članove Stožera, dva mjeseca godišnjeg odmora, u slučaju otkaza ili propasti firme šest mjeseci punu plaću, potom pola plaće tijekom godinu dana, socijalnu pomoć dok ponovo ne nađemo posao i povlaštenu mirovinu u iznosu najmanje 90% plaće.“
„Gospodo pa vi niste normalni. Kad bih udovoljio vašim zahtjevima mogu odmah proglasiti bankrot i stečaj firme. Osim toga to je direktni sukob interesa.“ reče sad već pomalo iznerviran Osnivač povišenim glasom.
„Samo polako gosp. Osnivač, i nemojte dizati glas jer ćemo odmah pokrenuti tužbu zbog psihičkog maltretiranja. Kakav sukob interesa molit ću fino?“ odgovori Glavni.
„Ne možete vi sami sebi određivati plaće i ostale prinadležnosti. Pa ja sam Osnivač, a ne vi!“
„Jel vi to nama ozbiljno?“ nagoruši se najjači član Stožera, zvani Trokrilni. „Zar vi mislite da mi ne pratimo što se događa u Hrvatskoj, što rade saborski zastupnici i političari na svim nivoima, od Vlade, Predsjednika do načelnika općine s 100 stanovnika?“
„A što se to događa?“ naivno će Osnivač. „Već dugo ne pratim ni tiskovne ni elektronske medije, nemam vremena. Moram se brinuti za firmu.“
„Ali zato smo mi, članovi stožera, u tijeku događaja“, reče najpametniji član zvan Mudronja.
„?“
„Kakav - „?“ ? Zar niste čitali subotnji V.L. ?, 'najkvalitetnije dnevne novine' kako si tepa uredništvo. Taj nam je članak upalio lampicu da se izborimo za naša prava!“ reče Glavni.
„?“
„Vi opet isto – „?“!“ reče Mudronja i Osnivaču pod nos stavi list papira. „Evo, pa se sami uvjerite i onda procijenite tko je a tko nije u sukobu interesa!“ reče Mudronja i gurne ga Osnivaču.
Osnivač uzme papir i počne čitati:
Svi zastupnici i ustavni suci imaju pravo na mirovine prema propisu dok su obnašali dužnost.
Zakinuti: Zastupnicima iz novog saziva mora se dati neko jamstvo za budućnost.
„Svi smo mi Damir Kajin“ uglas mogu skandirati saborski zastupnici i ustavni suci koji iz moralno-političkih razloga (sic!) nisu u zakonskom roku podnijeli zahtjev za povlaštenu zastupničku mirovinu. Nakon „studije“ Ustavnog suda o povlaštenim mirovinama na 62 stranice svi će to moći učiniti.
Ustavni sud inzistira na zamjenskim mehanizmima (ma što to god značilo) te je u proceduru upućen i prijedlog zakona koji je zastupnicima trebao jamčiti povrat na radno mjesto nakon mandata.
Položaj u kojem su se zastupnici i članovi Ustavnog suda našli po novom zakonu „graničio je s ponižavajućim postupanjem prema njima, što je narušilo dignitet zastupničkog mandata i ugrozilo vrijednost višestranačkog demokratskog sustava“ tvrdi Ustavni sud.
I na Predsjednika (I.J.) će se primjenjivati odredba o mirovini koja mu pripada nakon isteka mandata u iznosu od 90 posto plaće predsjednika RH.
„I, kakve to veze ima s mojom firmom, s vama i sukobom interesa? Tu se radi o predstavnicima vlasti izabranim na slobodnim demokratskim izborima!“ reče nesigurno Osnivač. Pomalo shvaća odakle puše vjetar.
„O, ima i te kakve!“ reče Trokrilni i pogleda Glavnog.
„Tko se borio i osnovao ovu državu?“ upita Glavni gledajući ravno u oči Osnivaču.
„Zna se, branitelji uz plebiscitarnu podršku cijelog hrvatskog naroda“, tiho će Osnivač.
„Znači, branitelji i hrvatski narod su Osnivači ove države?“ pita Mudronja.
„Da, svakako“, još tiše će Osnivač.
„A tko je izabrao ove što sada sjede u foteljama i kroje sebi plaće, mirovine i ine sinekure?“
„Pa narod na demokratskim izborima“, sad već šapatom odvraća Osnivač.
„Ako je tako, a tako je, i ako vi kao Osnivač firme smatrate da ste samo vi ovlašteni krojiti naše plaće tvrdeći želimo li ih krojiti sami da je to sukob interesa, što je onda ovo što ste pročitali? Samo mi nemojte reći da je to – demokracija!“ završi Glavni.
