semper contra
utorak, 24.09.2013.
5 godina od smrti Vice Vukova
Negdje početkom ove godine na HRT3 gledao sam dvije emisije emitirane jedna za drugom, 'Fragmenti za biografiju' (snimljeno 2007) i 'U dobrom društvu' (snimljeno 1994.). Obje su govorili o Vici Vukovu. Bio sam tada na trenutak pomislio: nije li danas godišnjica rođenja ili njegove smrti kad se na dalekovidnici emitiraju dvije emisije o njemu. Ipak kad sam se prisjetio da na ostalim tv kanalima i radio postajama nema ništa o njemu, kao uostalom ni danas, shvatio sam da sam u zabludi.
Nisam mogao odoljeti pa sam tada na Internetu potražio podatak o tome i našao da je Vice umro na današnji dan prije točno pet godina. I odlučio da za obljetnicu njegove smrti napišem ovaj tekst.
O Vici se zna sve i ne zna ništa. Ovisno o tome tko o njemu govori. Mi 'malo' stariji znamo sve o njemu. Oni 'malo' mlađi znaju da je nakon Hrvatskog proljeća pao u nemilost tadašnjih vlasti i da je zbog toga nekoliko godina proveo u inozemstvu. Oni sasvim mladi možda će se sjetiti da je bio saborski zastupnik i da je jednom prilikom na izlasku iz sabornice pao na stepeništu, udario glavom o stepenicu i završio u komi iz koje se više nije probudio. Eto, da se nije bavio politikom još bi bio živ.
Neosporno je da je Vice Vukov bio izvrstan pjevač, veliki domoljub i pravi intelektualac. Tko pročita njegovu knjigu „Pogled iza ogledala“ može se u to i sam uvjeriti. No mene uz te njegove, manje-više poznate osobine, fascinira i njegova odluka da nakon povratka u Hrvatsku i stjecanja njezine samostalnosti ne kapitalizira svoj 'križni put' tražeći 'naknadu'.
Posljedica toga bila je, piše Miljenko Jergović 23.10.2010. da: „Ništa kasnije nije tako temeljito prebrisano kao njegov zvjezdani status. Najprije zato što su punih sedamnaest godina njegovo ime i glas bili zabranjeni, a onda i zato što je u devedesetim godinama Vice Vukov odbio prihvatiti ulogu žrtve, koja mu je po svemu pripadala. Bila je to gospodska gesta, kojom je pokazao kako mu živome nije stalo da bude simbol i spomenik. Hvastanje zaslugama iz Sedamdeset prve ostavio je drugima, premda je u očima običnoga svijeta, pogotovo onoga koji je živio daleko od Zagreba, Vice Vukov bilo drugo ime jednoga prekinutog vremena. Prvo, šapatom izgovoreno, bilo je – Savka.“
I zaista! Slušam često radio i ne mogu se sjetiti kad sam posljednji puta čuo neku od pjesama u maestralnoj izvedbi Vice Vukova. Pa čak ni na 'Narodnom radiju' koji emitira samo 'najbolju hrvatsku glazbu' (sic!).
I trebali smo dočekati 2012. godinu da bi na hrvatsku scenu izašao još jedan takav gospodin – general Ante Gotovina. I ako je suditi prema sudbini Vice Vukova i njegova sudbina mogla bi biti slična. Jer ni on se ne uklapa u stereotipne junake 'velikih Hrvata'.
utorak, 17.09.2013.
Smijeh liječi 4
Opet su se nad Lijepom našom nadvili crni oblaci. Kriza sve dublja, ćirilica sve mrskija, zdravstvo u kolapsu, mirovinski sustav se ljulja ko babin zub, EU, od koje smo očekivali med i mlijeko i hrpu eura za naše nezasitne potrebe, prijeti sankcijama zbog tamo nekog Perkovića, MOL prijeti tužbom zbog nepridržavanja svih uvjeta iz ugovora o prodaji dijela INA-e, s obala rijeke Nil ne dolazi doduše krokodil kao u pjesmi „Bila mama Kukumka…“ već nam tigrasti komarci uvoze (i to!) groznicu, Dinamo ispao iz Lige prvaka od tamo neke Austrije, traktori na cestama umjesto na njivama, liječnici u štrajku umjesto u ambulantama…
E da bi malo razgrnuo to crnilo, evo opet nekoliko šala iz našeg lokalnog tjednika. Priznajem, nije neki vrhunski humor, no što je u Lijepoj našoj vrhunsko? Možebitno samo kriminal, korupcija i nesposobnost političara.
…aktualno.
Glad
Zavladala u Crnoj Gori glad. Kako im nitko nije htio pomoći, popnu se oni na Lovćen u namjeri da skokom izvrše kolektivno samoubojstvo. U tom trenu ugledaju jednog što trčeći uzbrdo viče:
- Nemojte skakati! Donijeli humanitarci vreće krumpira!
- A, je l' oguljen?
- Nije…
- Skači!
Kandidat za policajca
Dolazi majka sa sinom u policijsku postaju i kaže:
- Želim da zaposlite mog sina.
- Dobro, a zašto želite da bude policajac?
- Zato što je glup.
- Morat će to dokazati.
- Sine, idi na ulicu i vidi je li mama dolje.
Dječak ode, a policajac kaže:
- E stvarno je glup, mogao je pogledati kroz prozor!
Obrana
Sudac kaže okrivljenom:
- Tereti vas se da ste prodavali lažni eliksir za vječni život. Jeste li do sada ikada kažnjavani?
- Jesam časni sude, tri puta – 1648., 1759. i 1824.
Riječ
Kaže mladić djevojci:
- Postoji samo jedna riječ koja bi me mogla učiniti najsretnijim čovjekom na svijetu. Hoćeš li se udati za mene?
- Neću!
- To je ta riječ!
Doktori
Žale se dva liječnika, pa će jedan:
- Kad pacijent umre, onda svi kažu „doktor je kriv“, a kad nekim čudom preživi onda svi kažu „Bog ga je spasio!“
Droga
Policajac ispituje:
- Je li vam taj diler davao drogu?
- Nije!
- Je li vam davala njegova žena?
- Je l' me Vi to još uvijek pitate za drogu?
Savjet
- Savjetovalište za alkoholičare?
- Da, kako vam možemo pomoći?
- Zovem da me savjetujete što da pijem večeras.
četvrtak, 12.09.2013.
Glavno da nije ćirilica
Uvijek kad se vratim s duljeg puta volim popiti hladni 'čaj od hmelja' kako zovem pivo pred mojim unucima. Nekad je na prvom mjestu bio 'Pan' kojeg je proizvodila 'Panonska pivovara' iz Koprivnice. U posljednje vrijeme to je 'Staropramen'. Na povratku s mora, u usputnom dućanu kupio sam ipak četiri limenki 'Pan' piva jer u hladnjaku nisu imali limenke 'Staropramen'-a.
Za one kojima nije poznata povijest 'Pan' piva koje je nekad proizvodila 'Panonska pivovara' iz Koprivnice, evo samo kratkog podsjećanja.
'Panonska pivovara' osnovana je 1971. (!!!) kao dio 'Podravke'. 1994. godine Carlsberg Breweries postaje dioničar 'P.P', a 1995. godine ima 40% udjela u vlasništvu. 1997. promovirano je na tržištu po prvi put 'Pan' pivo. 2002. godine 'Podravka' prodaje svoje dionice 'P.P.' 'C.B' – u tako da on danas ima 80% udjela u vlasništvu. Ostatak od 20%, navodno, pripada danskom državnom fondu Investment Fund for Central and Eastern Europe.Tako barem piše na internetu. 2004. 'P.P.' mijenja ime i postaje 'Carlsberg Croatia'.
I tako od nekada pivovare u 100% vlasništvu hrvatske firme osnovane u jeku euforije 'Hrvatskog proljeća' postala je internacionalna tvrtka.
I dok sam nakon ručka pijuckao iz čaše pivo po običaju sam čitao što piše na limenci. Evo što sam otkrio.
„Vrhunsko hrvatsko pivo“
Kao što se na slici vidi 'Pan' pivo je još uvijek 'Vrhunsko hrvatsko pivo'. Ispod imena piva stoji stilizirani hrvatski grb i tekst: „EST. 1971.“ kao podsjetnik na godinu kad je to zaista bilo pivo kakvim se diči.
No to nije ono najintrigantnije u ovoj priči. Zanimljivije je ono što piše sitnim slovima na bočnoj strani limenke:
Ako ne možete pročitati tekst kupite 'Pan', - 'vrhunsko hrvatsko pivo' u limenci. Za one pak koji nemaju love da kupe pivo ili pak to pivo ne vole evo što piše:
„Pasterizirano 'Lager' svijetlo pivo.Ekstrakt: 11%, Sadrži: ječam.“ I sad ono najvažnije:
„Uvoznik za Hr Carlsberg Croatia d.o.o., ulica Danica 3, 48000 Koprivnica, Hrvatska. Proizvođač: Carlsberg Srbija d.o.o., Proleterska 17, 21413 Čelarevo, Srbija. Zemlja podrijetla: Srbija.“
Ostatak teksta nije bitan za ovu priču.
Čitajući to nešto me počelo kopkati.
Kako to da se branitelji hrvatskog Vukovara ne bune što se 'Vrhunsko hrvatsko pivo' proizvodi u Srbiji, iz srpske vode i srpskih sirovina i to još u mjestu koje, zamislite 'molim ću lijepo', ima ulicu tako mrskog naziva - Proleterska, a ćirilica na natpisnim pločama javnih ustanova im toliko smeta da ih moraju razbijati čekićima. Što ne udaraju čekićima po limenkama 'Pan' piva? Je li to zato što sve lijepo piše latinicom?
Drugo, ne manje zanimljivo, kako to da u proizvodnim pogonima Carsberg Srbija nikome ne pada na pamet da čekićima gnječi i razbija limenke s natpisima: 'Vrhunsko hrvatsko pivo', i to još 'molit ću lepo' pisano latinicom, a ispod imena se uz sve pojavljuje dio 'mrske im šahovnice'?
A evo i trećeg '?'. Kako to da podružnica firme 'Carlsberg' u Srbiji nosi ime Carlsberg Srbija, a u Hrvatskoj Carlsberg Croatia? Uporaba naziva Croatia umjesto Hrvatska proganja me od kako je Hrvatska postala samostalna država. Zaista ne mogu shvatiti zbog čega mnogi koriste naziv Croatia (i misle da je to nekaj 'hoch') kad je hrvatski (službeni) naziv za našu državu Hrvatska?
Možebitno vi znate odgovor?
nedjelja, 08.09.2013.
Rođendanske torte
Tijekom dva mjeseca i nešto sitno dana što ih provedoh na lijepom plavom Jadranu najčešće su se, barem meni, ponavljale rođendanske proslave. Dobro, 'prisilne' šetnje u grad (zvane 'džonjanje') koje sam 'odrađivao' da ispunim želju moje bolje polovice bile su doduše češće, ali to se ne broji. Zato sam se svega 3 (slovima tri) put umočio u njega, mislim u lijepi plavi Jadran.
Ova godina je po proslavama bila posebno 'bogata'. Nažalost svima kojima bi moja supruga sa zadovoljstvom ispekla tortu (a ja da je ukrasim jer imam 'mirnu' ruku) nisu imali prilike i mogućnosti da u vrijeme svojih rođendana budu s nama u Biogradu. Oni koji su bili, svatko od njih je dobio tortu, poneki i dvije, koju smo svi zajedno, nakon višekratnog paljenja svjećica i puhanja u njih, slasno pojeli.
Pa evo ih redom.
Prva je bila torta za najmlađu unučicu koja je ove godine proslavila svoj prvi rođendan. Naravno ona nije znala ugasiti svijeću pa su to učinile njezine starije sestre. Kreacija baka i deda.
Druga po redu bila je torta za srednju unučicu koja je proslavila svoj osmi rođendan. Kreacija b+d.
Slijede dvije torte za mog nećaka. Jedna, s brojem 44 od čokoladnih banana, kreacija b+d, a druga je kreacija nepoznatog autora ali domaća radinost.
Odmah drugi dan na redu je bila torta nećakovog prijatelja iz Osijeka, također u kreaciji nećakinje.
Samo deset dana potom na red je došla torta malo starijeg člana društva, tj. moje malenkosti. Kreacija b+d.
Uslijedila je pauza od dva tjedna pa su na red došle dvije nove torte za rođendan suprugine prijateljice. Prva kao sladoledna torta (kreacija 'Ledo') i druga u obliku šljivinog knedla ili kako bi zagorci/međimurci rekli 'šljivovog gomboca'. Ova potonja je bila više da nasmije društvo. Svjećice su se nakrivile od topline 'gomboca' a ima ih samo četiri. Trebalo bi ih biti… – no to ćete vidjeti na posljednjoj slici.
Završetak niza čini torta za moju suprugu. Kako njezina prijateljica nije dobila 'pravu' tortu, a rođendan moje supruge bio je dan nakon njenog, na ovu smo tortu dodali i njeno ime. Naravno, svjećice su izostale jer da smo ih 'popikali' koliko bi ih trebalo biti i upalili možebitno bi se pojavili vatrogasci. A ne bi bio isključen ni nalet 'kanadera'!
Da su kojim slučajem u ova dva mjeseca bili u Biogradu ostali članovi obitelji te svi naši prijatelji i poznanici koji imaju rođendane u ova dva mjeseca broj torti bi se povećao za još njih šest. Možebitno će se to i dogoditi iduće godine, ako se slučajno netko od ovih s velikim brojevima ne preseli s obala mora u 'rajske vrtove'.
Kad ovako gledam taj popis sve mi se nekako čini da je ovakva gomila rođendana u dva ljetna mjeseca posljedica hladnih zima i dugih noći kad se dvoje zaljubljenih uzajamno griju u krevetu i rade one stvari.
P.S.
Molim kuhare – slastičare od zanata, a posebno blogera 'alexxl' da ne budu prekritični u ocjenjivanju naših rukotvorina.
