semper contra

utorak, 24.09.2013.

5 godina od smrti Vice Vukova



Negdje početkom ove godine na HRT3 gledao sam dvije emisije emitirane jedna za drugom, 'Fragmenti za biografiju' (snimljeno 2007) i 'U dobrom društvu' (snimljeno 1994.). Obje su govorili o Vici Vukovu. Bio sam tada na trenutak pomislio: nije li danas godišnjica rođenja ili njegove smrti kad se na dalekovidnici emitiraju dvije emisije o njemu. Ipak kad sam se prisjetio da na ostalim tv kanalima i radio postajama nema ništa o njemu, kao uostalom ni danas, shvatio sam da sam u zabludi.

Nisam mogao odoljeti pa sam tada na Internetu potražio podatak o tome i našao da je Vice umro na današnji dan prije točno pet godina. I odlučio da za obljetnicu njegove smrti napišem ovaj tekst.

O Vici se zna sve i ne zna ništa. Ovisno o tome tko o njemu govori. Mi 'malo' stariji znamo sve o njemu. Oni 'malo' mlađi znaju da je nakon Hrvatskog proljeća pao u nemilost tadašnjih vlasti i da je zbog toga nekoliko godina proveo u inozemstvu. Oni sasvim mladi možda će se sjetiti da je bio saborski zastupnik i da je jednom prilikom na izlasku iz sabornice pao na stepeništu, udario glavom o stepenicu i završio u komi iz koje se više nije probudio. Eto, da se nije bavio politikom još bi bio živ.

Neosporno je da je Vice Vukov bio izvrstan pjevač, veliki domoljub i pravi intelektualac. Tko pročita njegovu knjigu „Pogled iza ogledala“ može se u to i sam uvjeriti. No mene uz te njegove, manje-više poznate osobine, fascinira i njegova odluka da nakon povratka u Hrvatsku i stjecanja njezine samostalnosti ne kapitalizira svoj 'križni put' tražeći 'naknadu'.

Posljedica toga bila je, piše Miljenko Jergović 23.10.2010. da: „Ništa kasnije nije tako temeljito prebrisano kao njegov zvjezdani status. Najprije zato što su punih sedamnaest godina njegovo ime i glas bili zabranjeni, a onda i zato što je u devedesetim godinama Vice Vukov odbio prihvatiti ulogu žrtve, koja mu je po svemu pripadala. Bila je to gospodska gesta, kojom je pokazao kako mu živome nije stalo da bude simbol i spomenik. Hvastanje zaslugama iz Sedamdeset prve ostavio je drugima, premda je u očima običnoga svijeta, pogotovo onoga koji je živio daleko od Zagreba, Vice Vukov bilo drugo ime jednoga prekinutog vremena. Prvo, šapatom izgovoreno, bilo je – Savka.“

I zaista! Slušam često radio i ne mogu se sjetiti kad sam posljednji puta čuo neku od pjesama u maestralnoj izvedbi Vice Vukova. Pa čak ni na 'Narodnom radiju' koji emitira samo 'najbolju hrvatsku glazbu' (sic!).

I trebali smo dočekati 2012. godinu da bi na hrvatsku scenu izašao još jedan takav gospodin – general Ante Gotovina. I ako je suditi prema sudbini Vice Vukova i njegova sudbina mogla bi biti slična. Jer ni on se ne uklapa u stereotipne junake 'velikih Hrvata'.

24.09.2013. u 12:54 • 11 KomentaraPrint#

utorak, 17.09.2013.

Smijeh liječi 4

Opet su se nad Lijepom našom nadvili crni oblaci. Kriza sve dublja, ćirilica sve mrskija, zdravstvo u kolapsu, mirovinski sustav se ljulja ko babin zub, EU, od koje smo očekivali med i mlijeko i hrpu eura za naše nezasitne potrebe, prijeti sankcijama zbog tamo nekog Perkovića, MOL prijeti tužbom zbog nepridržavanja svih uvjeta iz ugovora o prodaji dijela INA-e, s obala rijeke Nil ne dolazi doduše krokodil kao u pjesmi „Bila mama Kukumka…“ već nam tigrasti komarci uvoze (i to!) groznicu, Dinamo ispao iz Lige prvaka od tamo neke Austrije, traktori na cestama umjesto na njivama, liječnici u štrajku umjesto u ambulantama…

E da bi malo razgrnuo to crnilo, evo opet nekoliko šala iz našeg lokalnog tjednika. Priznajem, nije neki vrhunski humor, no što je u Lijepoj našoj vrhunsko? Možebitno samo kriminal, korupcija i nesposobnost političara.


…aktualno.

Glad
Zavladala u Crnoj Gori glad. Kako im nitko nije htio pomoći, popnu se oni na Lovćen u namjeri da skokom izvrše kolektivno samoubojstvo. U tom trenu ugledaju jednog što trčeći uzbrdo viče:
- Nemojte skakati! Donijeli humanitarci vreće krumpira!
- A, je l' oguljen?
- Nije…
- Skači!

Kandidat za policajca
Dolazi majka sa sinom u policijsku postaju i kaže:
- Želim da zaposlite mog sina.
- Dobro, a zašto želite da bude policajac?
- Zato što je glup.
- Morat će to dokazati.
- Sine, idi na ulicu i vidi je li mama dolje.
Dječak ode, a policajac kaže:
- E stvarno je glup, mogao je pogledati kroz prozor!

Obrana
Sudac kaže okrivljenom:
- Tereti vas se da ste prodavali lažni eliksir za vječni život. Jeste li do sada ikada kažnjavani?
- Jesam časni sude, tri puta – 1648., 1759. i 1824.

Riječ
Kaže mladić djevojci:
- Postoji samo jedna riječ koja bi me mogla učiniti najsretnijim čovjekom na svijetu. Hoćeš li se udati za mene?
- Neću!
- To je ta riječ!

Doktori
Žale se dva liječnika, pa će jedan:
- Kad pacijent umre, onda svi kažu „doktor je kriv“, a kad nekim čudom preživi onda svi kažu „Bog ga je spasio!“

Droga
Policajac ispituje:
- Je li vam taj diler davao drogu?
- Nije!
- Je li vam davala njegova žena?
- Je l' me Vi to još uvijek pitate za drogu?

Savjet
- Savjetovalište za alkoholičare?
- Da, kako vam možemo pomoći?
- Zovem da me savjetujete što da pijem večeras.

17.09.2013. u 13:51 • 18 KomentaraPrint#

četvrtak, 12.09.2013.

Glavno da nije ćirilica

Uvijek kad se vratim s duljeg puta volim popiti hladni 'čaj od hmelja' kako zovem pivo pred mojim unucima. Nekad je na prvom mjestu bio 'Pan' kojeg je proizvodila 'Panonska pivovara' iz Koprivnice. U posljednje vrijeme to je 'Staropramen'. Na povratku s mora, u usputnom dućanu kupio sam ipak četiri limenki 'Pan' piva jer u hladnjaku nisu imali limenke 'Staropramen'-a.

Za one kojima nije poznata povijest 'Pan' piva koje je nekad proizvodila 'Panonska pivovara' iz Koprivnice, evo samo kratkog podsjećanja.

'Panonska pivovara' osnovana je 1971. (!!!) kao dio 'Podravke'. 1994. godine Carlsberg Breweries postaje dioničar 'P.P', a 1995. godine ima 40% udjela u vlasništvu. 1997. promovirano je na tržištu po prvi put 'Pan' pivo. 2002. godine 'Podravka' prodaje svoje dionice 'P.P.' 'C.B' – u tako da on danas ima 80% udjela u vlasništvu. Ostatak od 20%, navodno, pripada danskom državnom fondu Investment Fund for Central and Eastern Europe.Tako barem piše na internetu. 2004. 'P.P.' mijenja ime i postaje 'Carlsberg Croatia'.
I tako od nekada pivovare u 100% vlasništvu hrvatske firme osnovane u jeku euforije 'Hrvatskog proljeća' postala je internacionalna tvrtka.


I dok sam nakon ručka pijuckao iz čaše pivo po običaju sam čitao što piše na limenci. Evo što sam otkrio.


„Vrhunsko hrvatsko pivo“

Kao što se na slici vidi 'Pan' pivo je još uvijek 'Vrhunsko hrvatsko pivo'. Ispod imena piva stoji stilizirani hrvatski grb i tekst: „EST. 1971.“ kao podsjetnik na godinu kad je to zaista bilo pivo kakvim se diči.

No to nije ono najintrigantnije u ovoj priči. Zanimljivije je ono što piše sitnim slovima na bočnoj strani limenke:


Ako ne možete pročitati tekst kupite 'Pan', - 'vrhunsko hrvatsko pivo' u limenci. Za one pak koji nemaju love da kupe pivo ili pak to pivo ne vole evo što piše:

„Pasterizirano 'Lager' svijetlo pivo.Ekstrakt: 11%, Sadrži: ječam.“ I sad ono najvažnije:
„Uvoznik za Hr Carlsberg Croatia d.o.o., ulica Danica 3, 48000 Koprivnica, Hrvatska. Proizvođač: Carlsberg Srbija d.o.o., Proleterska 17, 21413 Čelarevo, Srbija. Zemlja podrijetla: Srbija.“

Ostatak teksta nije bitan za ovu priču.

Čitajući to nešto me počelo kopkati.
Kako to da se branitelji hrvatskog Vukovara ne bune što se 'Vrhunsko hrvatsko pivo' proizvodi u Srbiji, iz srpske vode i srpskih sirovina i to još u mjestu koje, zamislite 'molim ću lijepo', ima ulicu tako mrskog naziva - Proleterska, a ćirilica na natpisnim pločama javnih ustanova im toliko smeta da ih moraju razbijati čekićima. Što ne udaraju čekićima po limenkama 'Pan' piva? Je li to zato što sve lijepo piše latinicom?

Drugo, ne manje zanimljivo, kako to da u proizvodnim pogonima Carsberg Srbija nikome ne pada na pamet da čekićima gnječi i razbija limenke s natpisima: 'Vrhunsko hrvatsko pivo', i to još 'molit ću lepo' pisano latinicom, a ispod imena se uz sve pojavljuje dio 'mrske im šahovnice'?

A evo i trećeg '?'. Kako to da podružnica firme 'Carlsberg' u Srbiji nosi ime Carlsberg Srbija, a u Hrvatskoj Carlsberg Croatia? Uporaba naziva Croatia umjesto Hrvatska proganja me od kako je Hrvatska postala samostalna država. Zaista ne mogu shvatiti zbog čega mnogi koriste naziv Croatia (i misle da je to nekaj 'hoch') kad je hrvatski (službeni) naziv za našu državu Hrvatska?

Možebitno vi znate odgovor?

12.09.2013. u 22:42 • 9 KomentaraPrint#

nedjelja, 08.09.2013.

Rođendanske torte

Tijekom dva mjeseca i nešto sitno dana što ih provedoh na lijepom plavom Jadranu najčešće su se, barem meni, ponavljale rođendanske proslave. Dobro, 'prisilne' šetnje u grad (zvane 'džonjanje') koje sam 'odrađivao' da ispunim želju moje bolje polovice bile su doduše češće, ali to se ne broji. Zato sam se svega 3 (slovima tri) put umočio u njega, mislim u lijepi plavi Jadran.

Ova godina je po proslavama bila posebno 'bogata'. Nažalost svima kojima bi moja supruga sa zadovoljstvom ispekla tortu (a ja da je ukrasim jer imam 'mirnu' ruku) nisu imali prilike i mogućnosti da u vrijeme svojih rođendana budu s nama u Biogradu. Oni koji su bili, svatko od njih je dobio tortu, poneki i dvije, koju smo svi zajedno, nakon višekratnog paljenja svjećica i puhanja u njih, slasno pojeli.

Pa evo ih redom.

Prva je bila torta za najmlađu unučicu koja je ove godine proslavila svoj prvi rođendan. Naravno ona nije znala ugasiti svijeću pa su to učinile njezine starije sestre. Kreacija baka i deda.



Druga po redu bila je torta za srednju unučicu koja je proslavila svoj osmi rođendan. Kreacija b+d.



Slijede dvije torte za mog nećaka. Jedna, s brojem 44 od čokoladnih banana, kreacija b+d, a druga je kreacija nepoznatog autora ali domaća radinost.





Odmah drugi dan na redu je bila torta nećakovog prijatelja iz Osijeka, također u kreaciji nećakinje.



Samo deset dana potom na red je došla torta malo starijeg člana društva, tj. moje malenkosti. Kreacija b+d.



Uslijedila je pauza od dva tjedna pa su na red došle dvije nove torte za rođendan suprugine prijateljice. Prva kao sladoledna torta (kreacija 'Ledo') i druga u obliku šljivinog knedla ili kako bi zagorci/međimurci rekli 'šljivovog gomboca'. Ova potonja je bila više da nasmije društvo. Svjećice su se nakrivile od topline 'gomboca' a ima ih samo četiri. Trebalo bi ih biti… – no to ćete vidjeti na posljednjoj slici.





Završetak niza čini torta za moju suprugu. Kako njezina prijateljica nije dobila 'pravu' tortu, a rođendan moje supruge bio je dan nakon njenog, na ovu smo tortu dodali i njeno ime. Naravno, svjećice su izostale jer da smo ih 'popikali' koliko bi ih trebalo biti i upalili možebitno bi se pojavili vatrogasci. A ne bi bio isključen ni nalet 'kanadera'!



Da su kojim slučajem u ova dva mjeseca bili u Biogradu ostali članovi obitelji te svi naši prijatelji i poznanici koji imaju rođendane u ova dva mjeseca broj torti bi se povećao za još njih šest. Možebitno će se to i dogoditi iduće godine, ako se slučajno netko od ovih s velikim brojevima ne preseli s obala mora u 'rajske vrtove'.

Kad ovako gledam taj popis sve mi se nekako čini da je ovakva gomila rođendana u dva ljetna mjeseca posljedica hladnih zima i dugih noći kad se dvoje zaljubljenih uzajamno griju u krevetu i rade one stvari.

P.S.
Molim kuhare – slastičare od zanata, a posebno blogera 'alexxl' da ne budu prekritični u ocjenjivanju naših rukotvorina.

08.09.2013. u 17:35 • 9 KomentaraPrint#

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.



< rujan, 2013 >
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30            

Srpanj 2020 (1)
Travanj 2020 (10)
Ožujak 2020 (12)
Veljača 2020 (6)
Siječanj 2020 (8)
Prosinac 2019 (3)
Studeni 2019 (3)
Listopad 2019 (1)
Kolovoz 2019 (3)
Srpanj 2019 (5)
Lipanj 2019 (3)
Svibanj 2019 (5)
Travanj 2019 (8)
Ožujak 2019 (3)
Veljača 2019 (3)
Siječanj 2019 (2)
Prosinac 2018 (2)
Studeni 2018 (4)
Listopad 2018 (2)
Rujan 2018 (3)
Kolovoz 2018 (8)
Srpanj 2018 (14)
Lipanj 2018 (6)
Svibanj 2018 (10)
Travanj 2018 (5)
Ožujak 2018 (9)
Veljača 2018 (7)
Siječanj 2018 (8)
Prosinac 2017 (14)
Studeni 2017 (12)
Listopad 2017 (5)
Rujan 2017 (15)
Kolovoz 2017 (3)
Srpanj 2017 (2)
Lipanj 2017 (7)
Svibanj 2017 (13)
Travanj 2017 (12)
Ožujak 2017 (9)
Veljača 2017 (7)
Siječanj 2017 (6)
Prosinac 2016 (12)
Studeni 2016 (6)
Listopad 2016 (6)
Kolovoz 2016 (1)
Srpanj 2016 (11)
Lipanj 2016 (9)
Svibanj 2016 (9)
Travanj 2016 (8)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

opće teme protiv ljudske gluposti i još ponešto

prvi post objavljen 11.12.2007.

e-mail: semper_contra@net.hr

Ceterum censeo EU esse delendam!

LINKOVI

srebrozlato

demetra
zvijezda
NF
donabellina
vjetar
mecabg

smijehotvorine
umjetnost biti sam
tomajuda
tok misli
bellarte

japanka 3
grunf
pozitivka
geomir
dinaja
dinaja 2

huc
astro
ET
k.u.p.
sewen

skrpun
fra gavun
crna svjetlost
jedna žena
zvonka
k.moljac

vadičep
alexxl
in patria sua
gorkić
marvivall
Ross
inžinjer

Još uvijek se nadam da ću ih čitati na blogu

brod u boci
pametnizub
borgman
h_cenzuru
žena gaza
proglasi
iva
smisao života
modesti
salome
gosponprofesor
gosponprofesor 2
ET2

Nekad bili sad se spominju


lion
10. Ars
nema garancije
memoari
taradi
dona
zagreb
odmak
bromberg
neverin
effata
Pax et Discordia
kreativka
malo ti malo ja
alkion
ribafiš
cat
novapol
svijet u b
gordy
marchelina







"MUDROSLOVI" SEMPER CONTRE

(nađu li se slični to samo znači da nisam jedini "semper contra" na svijetu)
* * *
Svatko ima pravo na svoje mišljenje, ali ga nitko silom nema pravo nametati drugom!

Sve je dobro kad se pomiriš da ništa nije dobro.

Glupo je biti živ a ne moći živjeti.

S osobama kojima je Religija iznad Razuma ne raspravljam o religiji. Jednako tako s osobama kojima je Nacija iznad Čovjeka ne raspravljam o Naciji.

Čovjek je nekad živio među ljudima, danas živi među strojevima, sutra će među robotima.

Narod koji sustavno briše prošlost pišući novu povijest, nikada neće imati budućnost.

Hrvatska je lijepa zemlja, ali ružna država.

Socijalizam/komunizam me naučio da ne vjerujem u ništa kao apsolutnu Istinu.

Najvrednije što je čovjek kao živo biće stvorio su: Umjetnost i Matematika. Bez njega njih ne bi bilo.

Smisao postojanja je stvaranje života. Svrha je naučiti potomke da prežive i naprave isto. I to je sve!

Hrvatska je mala zemlja velikog kriminala.

Zdravog ljudi posjećuju rijetko, bolesnog često, a na pogrebu se skupe svi znani i neznani.

Bolje je biti mrtav nego živ a ne moći živjeti.

Bethoven je svoju glazbu slušao, ali je nije mogao čuti.

Spomenici čovjeku lako se ruše, ali njegova djela ostaju.

Kapitalizam je savršen poredak za nesavršen ljudski rod.

Ateist/agnostik treba biti bolji čovjek od vjernika. Njemu nema tko oprostiti grijehove, dok će vjerniku oprostiti Bog.

Misliti je za mnoge ljude najteža aktivnost.

Kakav je ispao, možda je Bog čovjeka stvorio samo na svoju sliku.

Lako je djecu praviti ali ih je teško odgajati.

Među glupanima i pametan postane glup. Obrat ne vrijedi.

Vlast daje manje prava dajući veće obaveze. Puk traži veća prava tražeći manje obaveza.

Apsurd čovjekovog života: ako mu nije lijep ne želi živjeti, ako mu je lijep ne želi umrijeti.

Svi naši političari mora da su izučili molerski zanat. Farbaju nas već četvrt stoljeća.

Ratovi su dokaz da svijetom vladaju budale.

I u mraku totalitarizma kao i u bljesku demokracije narod ne vidi što radi vlast.

Svaki rat protiv budala je unaprijed izgubljen!

Pravi domoljub živi u inozemstvu, Hrvatsku nosi u srcu a euro ili dolare u džepu.

Ljudski rod evolucijski je vrhunac s kojeg će se survati u ponor kojeg je sam stvorio.

Pravi borci za ideale spremni su dati svoje živote. Je su li današnji borci za očuvanje okoliša spremni učiniti isto?

Da li je dilema tanjur - tanjir važnija od dileme je li on pun ili prazan?

Princip djelovanja političkih garnitura: „Prije njih nije bilo ničega, poslije njih neće ostati ništa."

Da ne proizvodimo komunjare i ustaše proizvodili bi automobile.

Na ono što je važno mali čovjek ne može utjecati, na ono što može nije važno.

Štuje Boga, al ga psuje, jer ga ne poštuje!

Revolucije pokreću idealisti, plodove beru karijeristi.

Nikako ne mogu shvatiti mentalni sklop mnogih religioznih ljudi: klanjaju se bogovima, poklanjaju mrtvima cvijeće i ubijaju žive. Sve u ime istih bogova.

U očekivanju da mu prođe ružan trenutak u životu prošao mu je neprimjetno cijeli život.

Vjera, religija i Crkva nisu jednoznačnice. Mnogi to ne znaju ili ne shvaćaju.

Vjenčanja sve glamuroznija, trajanje brakova sve kraće.

Nije sve u novcu, ali u svemu je novac.

U prošlosti ljudi su znali jesu li robovi ili slobodni. Danas ljudi misle da su slobodni iako su robovi.

Naporno je biti s ljudima, ružno je biti sam, ali najteže je među ljudima biti sam.

Čovjek treba biti ili Einstein ili čobanin na Vlašiću.

Hrvati gledaju u prošlost jer ne vide budućnost.

Lažući, lašci na kraju prevare samo sebe.

Teist u Kristu traži Čovjeka, ateist/agnostik u Čovjeku traži Krista.

Strah da će nuklearna bomba uništiti svijet je neopravdan. Svijet će uništiti – smeće.

I politika i religija obećavaju raj a donose pakao.

Mlade treba liječiti. Starima omogućiti da umru dostojanstveno.

Poznanstvo, prijateljstvo, ljubav, brak, dosada.

Čovjek je čovjeku – čovjek. Ono drugo je uvreda za vuka.

Nedostaju mi Ljudi. A tako ih je malo.

Čovjek ne dolazi svojom voljom na svijet niti mu je dozvoljeno da ga svojom voljom napusti.

Nikad nisam sâm. Uz mene je uvijek moje drugo ja. Ponekad mi je teško s njime.

Dok hrvatska se srca slože i pluto potonut može.

Nedostaje mi ljubavi jer je ne znam ni davati ni primati.

Lojalnost i poltronstvo dijeli tek tanka linija.

Glup čovjek nije opasan, ali postaje ako toga nije svjestan.

Umjetnost je dar Boga, politika Sotone.

Da bi čovjek gledao trebaju mu oči, a da bi vidio treba mu vizija.

Čovjek snuje, Bog određuje...a žena naređuje!

Nije li neobično da se oni koji vjeruju u vječni život boje smrti?

Da je zemlja od zlata ljudi bi se tukli za šaku blata.

Domoljubi Domovinu brane i izgrađuju a ne prodaju i potkradaju.

Domoljublje se čuva u srcu, a ne na srce položenom rukom.

Istina je da jabuka ne pada daleko od stabla ali se ipak može daleko otkotrljati.

Mnogi će lakše pokrenuti planinu nego usne i reći: oprosti!

Tražeći djetelinu s četiri lista izgubio je sreću.

Pravilo spokojnog življenja.
Prigušeno govoriti, prigušeno raditi, prigušeno slušati radio, prigušeno misliti, prigušeno živjeti!

Komunisti su zakonom oduzeli imovinu pojedincu, demokrati narodu.

Vrag nije crn kako se riše, crnji je.

Čovjek odlazi, samo njegova djela ostaju. Dobra ili loša.

Vojnici su školovani ljudi s diplomom za ubijanje.

Nuklearna bomba može uništiti čovjeka, komunikacijska bomba njegovu privatnost. Obje njegovu slobodu.

Pojedini roditelji svoju djecu doživljavaju kao kućne ljubimce. Kad im dosade prepuste ih ulici.

Država ne daje ništa. Samo uz proviziju prebacuje iz džepova jednih u džepove drugih.

Borac protiv tiranije istovremeno je i heroj i terorist.

Golemo materijalno bogatstvo može se steći samo pljačkom banke ili pljačkom naroda.

Samo ljubav može probuditi Čovjeka u čovjeku, ali ona je tako rijetka kao biser u školjci, dijamant u tamnim njedrima zemlje ili zrnce zlata u rijeci.

Ništa se ne mora osim umrijeti i sve se može osim izbjeći smrt!

Kao što jedno zrno tvori hrpu, tako i jedan čovjek tvori čovječanstvo!

Umjetnost je jedino što čovjeka razlikuje od životinje!

Ubiješ li čovjeka ubio si jedan od milijardi svjetova.