Marketing
5 godina od smrti Vice Vukova
Negdje početkom ove godine na HRT3 gledao sam dvije emisije emitirane jedna za drugom, 'Fragmenti za biografiju' (snimljeno 2007) i 'U dobrom društvu' (snimljeno 1994.). Obje su govorili o Vici Vukovu. Bio sam tada na trenutak pomislio: nije li danas godišnjica rođenja ili njegove smrti kad se na dalekovidnici emitiraju dvije emisije o njemu. Ipak kad sam se prisjetio da na ostalim tv kanalima i radio postajama nema ništa o njemu, kao uostalom ni danas, shvatio sam da sam u zabludi.
Nisam mogao odoljeti pa sam tada na Internetu potražio podatak o tome i našao da je Vice umro na današnji dan prije točno pet godina. I odlučio da za obljetnicu njegove smrti napišem ovaj tekst.
O Vici se zna sve i ne zna ništa. Ovisno o tome tko o njemu govori. Mi 'malo' stariji znamo sve o njemu. Oni 'malo' mlađi znaju da je nakon Hrvatskog proljeća pao u nemilost tadašnjih vlasti i da je zbog toga nekoliko godina proveo u inozemstvu. Oni sasvim mladi možda će se sjetiti da je bio saborski zastupnik i da je jednom prilikom na izlasku iz sabornice pao na stepeništu, udario glavom o stepenicu i završio u komi iz koje se više nije probudio. Eto, da se nije bavio politikom još bi bio živ.
Neosporno je da je Vice Vukov bio izvrstan pjevač, veliki domoljub i pravi intelektualac. Tko pročita njegovu knjigu „Pogled iza ogledala“ može se u to i sam uvjeriti. No mene uz te njegove, manje-više poznate osobine, fascinira i njegova odluka da nakon povratka u Hrvatsku i stjecanja njezine samostalnosti ne kapitalizira svoj 'križni put' tražeći 'naknadu'.
Posljedica toga bila je, piše Miljenko Jergović 23.10.2010. da: „Ništa kasnije nije tako temeljito prebrisano kao njegov zvjezdani status. Najprije zato što su punih sedamnaest godina njegovo ime i glas bili zabranjeni, a onda i zato što je u devedesetim godinama Vice Vukov odbio prihvatiti ulogu žrtve, koja mu je po svemu pripadala. Bila je to gospodska gesta, kojom je pokazao kako mu živome nije stalo da bude simbol i spomenik. Hvastanje zaslugama iz Sedamdeset prve ostavio je drugima, premda je u očima običnoga svijeta, pogotovo onoga koji je živio daleko od Zagreba, Vice Vukov bilo drugo ime jednoga prekinutog vremena. Prvo, šapatom izgovoreno, bilo je – Savka.“
I zaista! Slušam često radio i ne mogu se sjetiti kad sam posljednji puta čuo neku od pjesama u maestralnoj izvedbi Vice Vukova. Pa čak ni na 'Narodnom radiju' koji emitira samo 'najbolju hrvatsku glazbu' (sic!).
I trebali smo dočekati 2012. godinu da bi na hrvatsku scenu izašao još jedan takav gospodin – general Ante Gotovina. I ako je suditi prema sudbini Vice Vukova i njegova sudbina mogla bi biti slična. Jer ni on se ne uklapa u stereotipne junake 'velikih Hrvata'.
Post je objavljen 24.09.2013. u 12:54 sati.