semper contra
utorak, 04.09.2012.
Srbi se vratili na Jadran?
Izvjesni 'analizatovare' koji živi u Njemačkoj, čiji su sinovi također rođeni tamo i odgajani od stanovite Gabi, Njemice ali srećom udane za Hrvata, dakle tipični 'domoljub na daljinu', u svom komentaru mog prethodnog posta ima vrlo 'zanimljivih' zapažanje glede a u svezi „hrvatskog Jadranskog mora“.
Za početak zaboravio je on da to more nije samo hrvatsko već da pripada i Slovencima, Crnogorcima, mali dio Bosancima. Albancima a dobar dio Talijanima. Uz to ima jedan poveći 'komad' tog mora koje je ničije, tzv 'otvoreno more'! No mežebitno on Jadranskim morem zove samo onaj dio te morske površine koje pripada Hrvatskoj, a preostali dio po njemu izgleda nema imena! Ili uopće nije more! Ili ga uopće nema 
!
No nije mi namjera da spomenutog podučavam o stvarima koje se iz zemljopisa uče u osnovnoj školi koju on ili nije pohađao, ili je 'frentao' kad je nastavnik pričao o Jadranskom moru ili pak je možebitno sat prespavao. Posegnuo sam za njegovim komentarom zbog njegovih tvrdnji, citiram:
„Čisto (misli Jadransko more, nap. s.c.), voda puna joda, zrak isto. Super za zdravlje i svi tamo (misli valjda svi gosti), morali bi brojni znati da domaćima ne godi kad došljaci i na plažama nude svoju ne(kulturu),običaje uz vulgarna izražavanja i što još ne...“
U nastavku se raspisao, a o čemu bi on, o srpskim odmaralištima po hrvatskom Jadranu i Srbima koji su uz harmoniku igrali kolo i tako sramotili Hrvatsku i na kraju najveći njihov krimen: uriniranje ili ti pišanje u more, naše hrvatsko Jadransko more.
Toliko za uvod. Prelazim na meritum stvari.
Unatrag pet šest dana, točnije noći, pojavila se, međutim, mnogo gora stvar od harmonike, kola i uriniranja u more. Smrad spaljenog smeća, širi se noću Biogradom i tjera nas zatvarati prozore lišavajući nas „zraka punog joda“. Izgleda „da domaćinima ne godi (samo) kad došljaci i na plažama nude svoju (ne)kulturu“ već bi nas spaljivanjem smeća najradije potjerali iz svojeg mjesta.
Informirali smo se o čemu se radi.
Prva je pomisao bila da gori gradska deponija smeća kao što je to već jedne godine bilo. No tada je smrdjelo nekoliko dana i noći neprestano dok vatrogasci i komunalci nisu sanirali požar. Ovog puta to nije bio slučaj. Smrad se redovito osjeća oko pola noći pa onda ponovo oko četiri izjutra.
Prema mišljenju nekih mještana smeće i nisko raslinje noću kroz dva tri sata pale vlasnici zemljišta na kojem bi se trebala izgraditi spalionica smeća i na taj način protestiraju protiv te odluke. Naravno ni u snu im ne pada na pamet da možebitno sami onda prestanu smeće i proizvoditi. Jer što bi onda spaljivali?
Treća varijanta, provjerena kod komunalnog redara, glasi da to vlasnici zemljišta koji ga žele očistiti od korova, drača i otpada pale noću polja, ostave vatru bez kontrole i izgube se u vidu 'lastinog repa'. Spomenuti gospodin kaže da se tu ne može ništa učiniti jer, iako to rade na svojem zemljištu, ne zna se tko pali. A na pitanje do kada će to tako? odgovara – tko zna, možda mjesecima. Ja doduše znam rješenje za takve slučajeve, no mi smo pravna država pa se metode 'ne treba se zakona držati kao pijan plota' ne mogu primijeniti. Da se, međutim, gosti i stanovnici Biograda guše u tako stvorenom smradu, to je u duhu 'zakona i propisa'. I demokracije!
Uz ova tri pobrojana uzroka, čitajući gore citirani komentar spomenutog 'analizatovare'-a, meni je na um pala i četvrta varijanta koja glasi:
Možebitno su se u zaleđe Biograda vratili (ne)kulturni Srbi pa noću kao vukodlaci pale smrdljivo 'srpsko' smeće i tako zagorčavaju 'kulturnim' domaćinima i njihovim 'kulturnim' gostima boravak u Biogradu koji je nekad zaista bio grad.
Jer, molit ću vas lijepo, kako bi kulturni hrvatski puk radio takve svinjarije?
