semper contra
subota, 01.09.2012.
Povratak 'Pink Pantera'
Evo moje životne družice i moje malenkosti opet u 'umirovljeničkoj nirvani'. Mlade obitelji vratile se u svoje domove. Obratno od lastavica koje u jesen sele na jug, oni su otišli na sjever.
Bilo je lijepo ali naporno. Najbolje bi to mogao ilustrirati komentarom blogerice 'mocvara' na moj prethodni post: „... mmmmmm da, nazovimo to 'odmor', kad moja pahuljica sa svojom energijom mladosti navali i prije večere spavam na nogama i padnem doslovce u krevet, ali koje je to neopisivo; veselje, radost i užitak“. A mi smo imali petero 'pahuljica'.
Kao ilustracija, u šaljivom tonu, neka posluže ove dvije slike.
Količina suđa u 'špici sezone'….
…i sada kad smo samo nas dvoje 'starih i nemoćnih'.
Bio sam, naime, zadužen za pranje suđa. Po vlastitom izboru 
! Jer unatoč činjenici da su u kući bile tri ženske osobe, dvije snahe i svekr(i)va, prihvatio sam se tog posla jer mi se način kako one to rade ne sviđa. A tad je najbolje da posao obaviš sam. Uz to, jednostavnije je oprati suđe, nego se baviti s petero unučadi od koje jedno ima godinu i po, a drugo mjesec i po dana. Najstarije pak s devet godina, žensko, već glumi manekenku.
Nisam odlazio kroz sve to vrijeme ni na plažu. Istini za volju nisam u ove pozne godine neki veliki zaljubljenik u kupanje pa su i inače moji odlasci na 'prženje' i 'namakanje u more' rijetki. No ovog puta je donekle bio razlog i želja da na miru, koji časak dok su svi na plaži, popijem 'pivce za živce', bevandu ili gemišt.
Operem dakle suđe, svi odu na plažu, a ja sjednem na terasu, otvorim hladno 'Staropramen' – pivo, stavim slušalice na uši, slušam emisiju 'Melodije s patinom' pijuckam i uživam. I kako kažu u reklami za 'MasterCard': „Ovo nema vrijednosti, a za sve ostalo tu je 'MasterCard'!“ 
I tako je to išlo iz dana u dan. I evo, danas je drugi dan kako smo sami. Vrijeme se pokvarilo. Toplo je, ali oblačno. Nema sunca i nije vruće. Više onako: omara, fjaka rekli bi južnjaci. Nakon doručka na terasi pijemo kavu. Kažem boljoj polovici:
„Mogao bi otići na plažu! Onako da razbijem monotoniju. Ideš li i ti?“
„Pa zar si lud, vidiš samo što nije počela kiša! Dok su bile vrućine sjedio si u kući a sad bi ti na plažu!?“
„Pa što? Ako će i padati kiša ja ću biti u moru pa neću pokisnuti!“ odgovaram uz osmjeh, dižem se odem oprati suđe od kave (ušlo mi u naviku 
) i spremiti se: kupalke, ručnik, papuče za more i koja kuna za 'Jägermeister' ako mi se ipak neće htjeti u more.
Dolazim na plažu.Na nebu tmasti oblaci, puše vjetar raznih smjerova, punenat, bura, jugo. Vrag bi ga znao koji je? Sjednem na klupu uz more i postavljam Hamletovsko pitanje: ući ili ne ući?
…na nebu tmasti oblaci
U tom trenutku pokraj mene prođu dva mlada bračna para s troje male djece. Od tri do šest godina, cca. Gledam. Klinci se u trku svlače i kao od majke rođeni pravac u more. Najstariji odmah zapliva iako su za njegov uzrast valovi bili dosta veliki.
„E pa kad mogu djeca, mogu i ja!“ kažem sam sebi i uskoro i sam zaplivah. Onako umirovljenički, na leđima prema otvorenom moru. Onda se pustim, pa me vjetar vrati prema obali u blizinu ovih što su me ohrabrili da uđem u more. Sve je jasno. Česi! Što mali Čeh zna što je ružno vrijeme na moru 
.
Izašao sam prije njih. Obrisao se, preobukao i onda ipak otišao u 'Škverić' na 'Jägermeister'. Red je da proslavim sedmo ovogodišnje kupanje tijekom nešto više od dva mjeseca boravka na moru. I što je najvažnije, oborio sam prošlogodišnji rekord od šest kupanja!!!
Pa i red je. Ipak je ovo Olimpijska godina. !
