semper contra
četvrtak, 13.10.2011.
Kako nazvati trg ispred HNK?
Parlamentarni izbori su pred vratima. Hrvatska tone sve dublje u moralni i gospodarski glib. No nema veze, mi smo pred vratima EU (koja je usput budi rečeno najvjerojatnije na istom putu) koja će nam, tako misle naši političari, svojim fondovima pružiti spasonosni štap (samo da nas poslije njime ne počne mlatiti) ili uže (samo da nam se ne omota oko vrata) i izvući nas na čvrsto tlo.
Sve u svemu nemamo o čemu brinuti glede a u svezi opstojnosti i boljitka jedine nam i ljubljene domovine i njezinog puka, sve je riješeno, pa se u ovo predizborno vrijeme možemo posvetiti nikada raščišćenim, i za hrvatski puk daleko 'važnijim' temama (tako barem misle političari): tko je za 'crvenu' a tko za 'crnu' Hrvatsku, tko je bio a tko nije u KP (SK), tko se ovija oko 'štange', tko na čemu sjedi, koja je stranka 'zločinačka organizacija' a koja 'crvena opasnost', gdje ćemo sada ići po dopuštenje za nešto činiti, jer u Beograd više nećemo a ovakav Bruxelles nema sluha za neke naše 'specifičnosti', da li treba čistiti ispred ili iza vrata, svojih ili tuđih, da li je netko nesposoban biti u Vladi samo zato što se na pr. zove Rade i time je zagarantirano najljući neprijatelj onog koji se na pr. zove Trpimir ili Hrvoje, je li HDZ Imperij dobra ili zla, je li Zooro osvetnik za HDZ ili protiv njega, o tome kako čelnik jedne stranke na pitanja uglavnom odgovara: 'to je hipotetsko pitanje' a čelnica konkurentske pleše u stilu Lepe Brene: 'sitnije Cile sitnije', itako dalje i tako bliže.
Sve sama krucijalna pitanja Hrvatske i hrvatskog puka.
Jedno od takvih pitanja, koje se ponavlja uvijek uoči nekih izbora (a ima ih kao gljiva poslije kiše, mislim izbora) ponovo je postalo aktualno. Ovaj put ga pokrenuše poznati 'čistači', 'škovacini' hrvatske povijesti, dva doktora Ivo Banac i Slaven Letica, oba rođena 1947. na početku vladavine tadašnje 'zločinačke organizacije' i koje se oni kao dobro sjećaju pa sada o njoj svjedoče iz osobnog iskustva. Odlučiše stoga da pod svaku cijenu izbore promjenu naziva najljepšeg trga u glavnom nam gradu Agramu, pardon Zagrebu. Osnovaše zato 'Inicijativu Krug za trg' kako bi se i dalje po tom pitanju mogli vrtjeti - u krugu. Od izbora do izbora.
A evo kratke povijesti dotičnog trga.
Početak
Kad je oformljen 1878. godine purgeri ga nazvaše Sajmišni trg. Za pretpostaviti je da se u to vrijeme na njemu trgovalo kao što se danas trguje na buvljim pijacama pa je zato godinu dana nosio to ime. Na trgu se, međutim, otvori prvi fakulteti pa je već 1888. godine preimenovan u Sveučilišni trg. Kako danas, tako vjerojatno ni tada nismo previše cijenili nauku, te gradski oci odlučiše 1919., iz meni nepoznatog razloga (možda zbog njegovog stava da svaki narod treba imati svoju državu), trg nazvati imenom tadašnjeg Predsjednika SAD - Wilsonov trg.
Sredina
Ime američkog predsjednika uspjelo se na tom 'trusnom' trgu zadržati punih dvanaest godina, sve do 1927. kad trg ponovo mijenja ime (vjerojatno također nakon 'burnih' sjednica 'hrvatskih purgera'). Ovaj put u čast i slavu tadašnjeg vladara kraljevine Jugoslavije u Trg kralja Aleksandra i 'ponosno' ga nosi do 1941. Stupajući na povijesnu pozornicu uz pomoć hitlerove soldateske jedan drugi vladar koji je sebe nazivao Poglavnikom, daje trgu 'neutralno' ime Trg I. Takvo se jadno ime naravno nije moglo dugo održati (a možda je i bilo nešto drugo posrijedi?) pa trg 1945. dobiva naziv Kazališni trg. Nažalost ovaj naziv, koji je po mom mišljenju najprimjereniji, izdržao je samo jednu godinu kada ga 1946. preimenuju u Trg Maršala Tita u skladu s tradicijom da se ono što je najljepše naziva prema Najvećem.
Kraj
Prema prijedlogu spomenutih doktora (iako ne mogu tvrditi sa sigurnošću da je to baš njihova ideja) trg bi ponovo trebao dobiti novo ime. Ovaj put navodno, kako javljaju mediji, Trg Republike Hrvatske. Nije to loš prijedlog (pitam se samo zašto ne predložiše Trg dr Franje Tuđmana?) no ja mislim da bi možda u intermecu do ulaska Hrvatske u EU trebalo pokušati s još nekim nazivima. Na primjer Trg dr Ante Pavelića tek da se vidi kako bi reagirali bruxellesovi birokrati i bi li se na to podigla 'eu-batina' (znam jednog blogera koji bi sigurno svršio pet puta uzastopce da se to dogodi), pa možda i Trg Žrtava hrvatske gluposti da se vidi eventualna, ali ne sigurna, reakcija hrvatskog puka koji je bjelodana žrtva gluposti hrvatskih političara.
Možebitna budućnost
Naime uvođenje naziva predloženog od dvojice doktora, Trg Republike Hrvatske, prije ulaska Hrvatske u EU krije u sebi opasnost da bi 2013. godine možebitno trg opet doživio preimenovanje. Tada bi se naime moglo desiti da se ponovo nađu neki 'doktori' i da započnu borbu za preimenovanje trga u - Trg Europske unije.
To bi, naime, bilo na tragu prakse 'hrvatskih purgera' (političara) da se novim gospodarima redovito uvlače u guzicu, dupe oli ti čmar.
utorak, 11.10.2011.
Kosoričini mentori
Jučer su u elektronskim medijima objavljeni potencijalni nositelji HDZ-ovih izbornih lista za pojedina izborna područja i njihovi protukandidati iz opozicijskih stranaka. Svi su s nestrpljenjem očekivali da vide u kojoj će se izbornoj jedinici Jadranka Kosor, 'mala od kužine', suprotstaviti protivničkom kandidatu. No kad su otvorene sve 'karte' Jokera (Jadranke Kosor) nigdje ni od korova.
Nije se pojavila ni u jednoj izbornoj jedinici iako se u posljednje vrijeme pojavljuje iza 'svakog ćoška'. Odmah su počele spekulacije na kojoj bi listi ona mogla uskrsnuti. Kako je bilo raznih varijanti, vjerojatnih, mogućih i potpuno fantastičnih a odgovora nije bilo, u jednom razgovoru pita novinar Premijerku:
„U kojoj će te Vi izbornoj jedinici biti nositelj?“
„Pitajte Milanovića“, uz osmjeh mrtvo hladna odgovori Premijerka.
Bolje da se pita Milanović nego Beograd, kad već nema DrIve 
! Zar ne?
utorak, 04.10.2011.
Zanimanje: 'apartman's-man'
'apartman's-man'
Eto me ponovo u mom 'brlogu' nakon gotovo tri mjeseca provedenih u Biogradu. Vjerojatno bih ostao i dulje da nisam imao dogovoren kontrolni liječnički pregled da se vidi je smo li 'životinjicu s kliještima' dotukli do kraja ili se možebitno samo uvukla negdje u neku škrapu pa čeka pogodan trenutak da se vrati: škljoc, škljoc…
Meteorolozi najavljuju pogoršanje vremena, najavljuju dugo očekivanu kišu, dani su sve kraći. Na političkoj sceni zahuktavaju se dvije političke lokomotive, iskre frcaju (samo da ne zapale ovu suncem opaljenu Lijepu našu), dim kulja iz prljavih dimnjaka, para šišti na sve strane. Pomisliš, samo što nisu krenule i povukle kompoziciju rashodovanih vagona u novu i bolju budućnost, a kad tamo, ojnice na kotačima miruju. Vlak još uvijek stoji. Samo da, ne daj bože, ne krene u rikverc!
Odlučih stoga odmaknuti se od politike (možebitno 'virus' malo predahne 
?) i prisjetiti se nekih događaja proteklih mjeseci.
* * *
Baš danas završio sam knjigu kolumni Ante Tomića (fuj, 'komunjara': bolje da to kažem ja nego 'virus' ) pod nazivom 'Nisam pametan'. On je iskren pa, za razliku od nekih, to i priznaje 
!
U jednoj od kolumni, 'Komiška elegija', opisuje iznajmljivače soba u mjestima uz more kakvi su nekad bili i svojim kartonima na kojima piše 'zimmer frei' postali dio jadranskog folklora.
„Nema više dugih ljetnih sutona. (…)
Žene u ispranim pamučnim haljinama s prednjim kopčanjem još uvijek nude prenoćišta pred trajektom u Visu, ali turista je sve manje i one se tu i tamo čak i porječkaju zbog para Nizozemaca ili Slovaka. (…)
Uvijek kad vidim te žene što čekaju autobus i trajekte pomislim kako bi kartonski pravokutnik s natpisom 'sobe' u njihovim rukama bio krasan uvodni kadar za neki film strave. Pomislite samo u kakve mračne obiteljske tajne možete slučajno ući slijedeći s kolodvora ili luke takvu neku sredovječnu gospođu u haljini s izblijedjelim ružama, prvo glavnom ulicom, zatim labirintom neosvijetljenih sokaka do trošne dvokatnice s beskrajnim, klimavim drvenim stubištem što smrdi na zapršku i mačju mokraću.“
To me podsjetilo da sam u Biogradu kroz čitavo ljeto, sjedeći u dvorištu ispred kuće, imao prilike promatrati takve ljude. Nisu to baš bile 'žene u ispranim pamučnim haljinama'. Bilo je tu i muškaraca srednjih godina, čak i poneki u poznijim ali uvijek obučeni 'kak bog zapoveda'. I nisu držale kartone s natpisom 'zimmer frei', već 'APARTMANS' i 'ROOMS', jer na naše more ne dolaze ipak više samo Nijemci. Stajali su od jutra do mraka, a pod kraj ljeta i duboko u noć, čekajući da se neki od turista 'zakači na udicu'. Kako smo supruga i ja uglavnom boravili u dvorištu pred kućom, 'apartman's-man'-ovi su nam bili neprestano u žiži.
U početku smo ih promatrali sa znatiželjom. Dolazili su u ranim prijepodnevnim satima s plastičnom flašom punom vode, stali uz drvo kako bi se barem malo sklonili u hladovinu i uporno držali svoje kartone. Oko podneva dolazila je smjena, a onda su se isti, nakon što su na brzinu nešto ubacili u 'kljun', ponovo vraćali. Bilo nam ih je žao gledajući ih kako se prže na ljetnom suncu pogotovo što je rijetko koji turist 'zagrizao' u mamac. Barem dok smo ih mi gledali.
Jednom supruga, vraćajući se s plaže, upita jednog od onih vremešnijih:
„Kako ide?“
„Ide, ide, druge godine će biti bolje.“ pitijski odgovori čovjek držeći sasvim mali karton u ruci.
Promatrajući ga, nismo baš imali utisak da se on previše trudi hoće li ili ne uhvatiti kojeg turista. Ali znao je prostajati ili prosjediti po čitav dan uz cestu.
S vremenom su nam pomalo počeli i smetati, jer smo imali osjećaj kao da smo mi glumci na pozornici a oni publika. Stalno smo očekivali da će se pojaviti neki redar i upozoriti ih da se maknu, jer takav način 'hvatanja' turista nije dozvoljen. S vremenom na vrijeme pojavljivao se, doduše, jedan na skuteru, došao do 'apartman's-man'-a, nešto s njim porazgovarao i onda otišao. Taj na skuteru, ne onaj s kartonom. Pitao sam se, pa koliko apartmana ima svaki od njih, i tko u njima radi kad su oni stalno uz cestu.
Jednog dana pitanje sam postavio našoj prijateljici iz Biograda, koja također iznajmljuje dva apartmana, ali preko interneta i uz prijavljenu djelatnost.
„Nemoj se čuditi“, odgovorila je „ti ljudi nemaju apartmane. Oni samo skupljaju goste za one koji ih imaju. Rade za onog što ste ga vidjeli na motoru. On od vlasnika apartmana ubire proviziju i onda plaća ove što se prže na suncu, a dio uzima za sebe. I naravno sve to 'na crno'!“
„A što rade komunalni inspektori, što na to kaže gradonačelnik koji svakodnevno prolazi pokraj njih odlazeći na posao?“ pitam ja naivno i već naslućujem odgovor.
„Ništa, gledaju im kroz prste. Je li tu pala neka pinka za njih ne znam iako se priča da je. Osim toga, budi pametan, pa koja bi vlast sada prije izbora kažnjavala za takve prekršaje.“
A ja rekoh, da neću o politici !
