Marketing
Zanimanje: 'apartman's-man'
'apartman's-man'
Eto me ponovo u mom 'brlogu' nakon gotovo tri mjeseca provedenih u Biogradu. Vjerojatno bih ostao i dulje da nisam imao dogovoren kontrolni liječnički pregled da se vidi je smo li 'životinjicu s kliještima' dotukli do kraja ili se možebitno samo uvukla negdje u neku škrapu pa čeka pogodan trenutak da se vrati: škljoc, škljoc…
Meteorolozi najavljuju pogoršanje vremena, najavljuju dugo očekivanu kišu, dani su sve kraći. Na političkoj sceni zahuktavaju se dvije političke lokomotive, iskre frcaju (samo da ne zapale ovu suncem opaljenu Lijepu našu), dim kulja iz prljavih dimnjaka, para šišti na sve strane. Pomisliš, samo što nisu krenule i povukle kompoziciju rashodovanih vagona u novu i bolju budućnost, a kad tamo, ojnice na kotačima miruju. Vlak još uvijek stoji. Samo da, ne daj bože, ne krene u rikverc!
Odlučih stoga odmaknuti se od politike (možebitno 'virus' malo predahne 
?) i prisjetiti se nekih događaja proteklih mjeseci.
* * *
Baš danas završio sam knjigu kolumni Ante Tomića (fuj, 'komunjara': bolje da to kažem ja nego 'virus' 
) pod nazivom 'Nisam pametan'. On je iskren pa, za razliku od nekih, to i priznaje 
!
U jednoj od kolumni, 'Komiška elegija', opisuje iznajmljivače soba u mjestima uz more kakvi su nekad bili i svojim kartonima na kojima piše 'zimmer frei' postali dio jadranskog folklora.
„Nema više dugih ljetnih sutona. (…)
Žene u ispranim pamučnim haljinama s prednjim kopčanjem još uvijek nude prenoćišta pred trajektom u Visu, ali turista je sve manje i one se tu i tamo čak i porječkaju zbog para Nizozemaca ili Slovaka. (…)
Uvijek kad vidim te žene što čekaju autobus i trajekte pomislim kako bi kartonski pravokutnik s natpisom 'sobe' u njihovim rukama bio krasan uvodni kadar za neki film strave. Pomislite samo u kakve mračne obiteljske tajne možete slučajno ući slijedeći s kolodvora ili luke takvu neku sredovječnu gospođu u haljini s izblijedjelim ružama, prvo glavnom ulicom, zatim labirintom neosvijetljenih sokaka do trošne dvokatnice s beskrajnim, klimavim drvenim stubištem što smrdi na zapršku i mačju mokraću.“
To me podsjetilo da sam u Biogradu kroz čitavo ljeto, sjedeći u dvorištu ispred kuće, imao prilike promatrati takve ljude. Nisu to baš bile 'žene u ispranim pamučnim haljinama'. Bilo je tu i muškaraca srednjih godina, čak i poneki u poznijim ali uvijek obučeni 'kak bog zapoveda'. I nisu držale kartone s natpisom 'zimmer frei', već 'APARTMANS' i 'ROOMS', jer na naše more ne dolaze ipak više samo Nijemci. Stajali su od jutra do mraka, a pod kraj ljeta i duboko u noć, čekajući da se neki od turista 'zakači na udicu'. Kako smo supruga i ja uglavnom boravili u dvorištu pred kućom, 'apartman's-man'-ovi su nam bili neprestano u žiži.
U početku smo ih promatrali sa znatiželjom. Dolazili su u ranim prijepodnevnim satima s plastičnom flašom punom vode, stali uz drvo kako bi se barem malo sklonili u hladovinu i uporno držali svoje kartone. Oko podneva dolazila je smjena, a onda su se isti, nakon što su na brzinu nešto ubacili u 'kljun', ponovo vraćali. Bilo nam ih je žao gledajući ih kako se prže na ljetnom suncu pogotovo što je rijetko koji turist 'zagrizao' u mamac. Barem dok smo ih mi gledali.
Jednom supruga, vraćajući se s plaže, upita jednog od onih vremešnijih:
„Kako ide?“
„Ide, ide, druge godine će biti bolje.“ pitijski odgovori čovjek držeći sasvim mali karton u ruci.
Promatrajući ga, nismo baš imali utisak da se on previše trudi hoće li ili ne uhvatiti kojeg turista. Ali znao je prostajati ili prosjediti po čitav dan uz cestu.
S vremenom su nam pomalo počeli i smetati, jer smo imali osjećaj kao da smo mi glumci na pozornici a oni publika. Stalno smo očekivali da će se pojaviti neki redar i upozoriti ih da se maknu, jer takav način 'hvatanja' turista nije dozvoljen. S vremenom na vrijeme pojavljivao se, doduše, jedan na skuteru, došao do 'apartman's-man'-a, nešto s njim porazgovarao i onda otišao. Taj na skuteru, ne onaj s kartonom. Pitao sam se, pa koliko apartmana ima svaki od njih, i tko u njima radi kad su oni stalno uz cestu.
Jednog dana pitanje sam postavio našoj prijateljici iz Biograda, koja također iznajmljuje dva apartmana, ali preko interneta i uz prijavljenu djelatnost.
„Nemoj se čuditi“, odgovorila je „ti ljudi nemaju apartmane. Oni samo skupljaju goste za one koji ih imaju. Rade za onog što ste ga vidjeli na motoru. On od vlasnika apartmana ubire proviziju i onda plaća ove što se prže na suncu, a dio uzima za sebe. I naravno sve to 'na crno'!“
„A što rade komunalni inspektori, što na to kaže gradonačelnik koji svakodnevno prolazi pokraj njih odlazeći na posao?“ pitam ja naivno i već naslućujem odgovor.
„Ništa, gledaju im kroz prste. Je li tu pala neka pinka za njih ne znam iako se priča da je. Osim toga, budi pametan, pa koja bi vlast sada prije izbora kažnjavala za takve prekršaje.“
A ja rekoh, da neću o politici !
Post je objavljen 04.10.2011. u 20:34 sati.