petak, 19.08.2011.
Povrčarstvo
Davno, u djedovoj kući u BnM, kopajući po sanduku sa starim stvarima našao sam knjižicu „Povrčarstvo“ napisanu od Kvirin Broza, u izdanju „Naklada društva Svetojeronimskog“ iz 1910. godine. Tada sam je stavio, uz još neke knjižice tog tipa, u ladicu starog stola i zaboravio na njih.
Jučer sam na blogu Nova Politika pročitao zanimljiv članak blogera Jupi-a, a danas sasvim slučajno otvorio spomenuti ladicu i ponovo uzeo u ruke knjižicu koja se tematski poklapa s temom koju je obradio spomenuti bloger.
Evo uvodnog teksta autora knjižice u doslovnom prijepisu.
Uvod.
Korist, koju imademo od povrća, tako je poznata, da o tome ne treba trošiti puno riječi. Povrće uživa svatko: i bogataš i siromah. Premda je povrće i najjeftinije i najzdravije svakidanje jelo, to su ipak naši vrtovi jošte zapušteni, po gotovo oni na selu, gdje osim salate, luka i zelja skoro u njima i nema drugog povrća.
Vrt je u nas jošte pastorče, a morao bi biti mezimče. Drugi narodi, koji su nas u gospodarstvu daleko pretekli, posvećuju vrtu najveću pažnju, ali im on zato nosi i lijepu korist: obitelj od njega tako rekući živi.Lijepi bi novac u nas svaka gazdarica prištedila, da se malo više brine za vrt, pa da u njemu goji što raznovrsnije povrće.
U blizini gradova nosi vrt veću korist od ikoje druge grane gospodarstva. Evo braće nam Bugara u Zagrebu, koji poplavljuju svojim povrćem zagrebački trg. Za skupe novce iznajmljuju oni zemljište oko Zagreba, pa i živu i suviška imadu. Da nemaju oni od toga velike koristi, živjeli bi oni u Bugarskoj, a ne u Zagrebu. Poznam u Zagrebu više tugjinaca, koji iznajmljuju od naših seljaka za skupe novce zemljište, na kojem uzgajaju povrće, pa živu samo od dohotka vrta. Kad to može tugjinac činiti, zašto ne bi mogao naš čovjek? Nema dakle druge, već se valja prihvatiti posla, pa svojski raditi oko toga, da se i u nas pridigne povrćarstvo. Naša domovina uz malu iznimku upravo je stvorena zato, jer ima blago podneblje i plodno zemljište.
Da probudim što više njih na povrćarenje, odlučio sam ga prikazati ovom knjigom. Što sam ovdje napisao, većinom sam i sam mnogo puta iskusio. Bivši 18 godina učiteljem na selu, najveće mi je veselje bio vrt, a i ovdje u Zagrebu nema mi veće zabave, nego sa školskom djecom raditi u školskom vrtu.
Ono, što nisam probao (a toga je malo, vrlo malo), naučio sam iz dobrih knjiga ili sam pitao vješte vrtlare u Zagrebu za savjet. O tome sam osobito zadužen g. Viteslavu Durchaneku, nadzorniku na kr. sveučilišnom botaničkom vrtu u Zagrebu, u koga ne samo da sam često savjete tražio, već mi je svagda, kad je ustrebalo, najpripravnije pružio priliku, da sam u samom botaničkom vrtu proučavao uzgoj povrća i cvijeća.
U Zagrebu, mjeseca siječnja 1910.
Kvirin Broz
rav. učitelj na duhovljanskoj školi u Zagrebu
Iako je od pisanja ove knjižice prošlo više od jednog stoljeća, uvjeren sam da je njezina vrijednost i danas aktualna. Možda bi bilo dobro da je pročitaju seljaci koji uporno siju kukuruz i pšenicu i onda uz prijetnju blokadama saobraćajnica iznuđuju u tržišnim uvjetima previsoku cijenu za svoj proizvod, a naši trgovci istovremeno uvoze jeftino povrće i voće sve u skladu rečenim u tekstu, a posebno: „Drugi narodi, koji su nas u gospodarstvu daleko pretekli, posvećuju vrtu najveću pažnju, ali im on zato nosi i lijepu korist…“
I na kraju, ne mogu ne citirati Arsena Dedića koji u svojoj pjesmi: „Završni Song“ iz albuma „Kino Sloboda“ iz 1987. godine pomalo s filozofskog stajališta govori o potrebi da se sadi kupus i luk.
Sve je za nama: snijeg i žega,
bio sam Juda, bio sam Krist.
Al čovjek može i poslije svega
postati Candide, ostati čist.
Objašnjena je zagonetka
sad kad na vrata kuca smrt.
Trebalo nam je otpočetka
gajiti smokvu, kopati vrt.
Koliko mora i planina
da se na kraju stekne nauk.
Prava je mudrost kraj Solina
saditi kupus, saditi luk.
19.08.2011. u 19:17 •
2 Komentara •
Print •
#
| < |
kolovoz, 2011 |
> |
| P |
U |
S |
Č |
P |
S |
N |
| 1 |
2 |
3 |
4 |
5 |
6 |
7 |
| 8 |
9 |
10 |
11 |
12 |
13 |
14 |
| 15 |
16 |
17 |
18 |
19 |
20 |
21 |
| 22 |
23 |
24 |
25 |
26 |
27 |
28 |
| 29 |
30 |
31 |
|
|
|
|
Srpanj 2020 (1)
Travanj 2020 (10)
Ožujak 2020 (12)
Veljača 2020 (6)
Siječanj 2020 (8)
Prosinac 2019 (3)
Studeni 2019 (3)
Listopad 2019 (1)
Kolovoz 2019 (3)
Srpanj 2019 (5)
Lipanj 2019 (3)
Svibanj 2019 (5)
Travanj 2019 (8)
Ožujak 2019 (3)
Veljača 2019 (3)
Siječanj 2019 (2)
Prosinac 2018 (2)
Studeni 2018 (4)
Listopad 2018 (2)
Rujan 2018 (3)
Kolovoz 2018 (8)
Srpanj 2018 (14)
Lipanj 2018 (6)
Svibanj 2018 (10)
Travanj 2018 (5)
Ožujak 2018 (9)
Veljača 2018 (7)
Siječanj 2018 (8)
Prosinac 2017 (14)
Studeni 2017 (12)
Listopad 2017 (5)
Rujan 2017 (15)
Kolovoz 2017 (3)
Srpanj 2017 (2)
Lipanj 2017 (7)
Svibanj 2017 (13)
Travanj 2017 (12)
Ožujak 2017 (9)
Veljača 2017 (7)
Siječanj 2017 (6)
Prosinac 2016 (12)
Studeni 2016 (6)
Listopad 2016 (6)
Kolovoz 2016 (1)
Srpanj 2016 (11)
Lipanj 2016 (9)
Svibanj 2016 (9)
Travanj 2016 (8)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
opće teme protiv ljudske gluposti i još ponešto
prvi post objavljen 11.12.2007.
e-mail: semper_contra@net.hr
Ceterum censeo EU esse delendam!
"MUDROSLOVI" SEMPER CONTRE
(nađu li se slični to samo znači da nisam jedini "semper contra" na svijetu)
* * *
Svatko ima pravo na svoje mišljenje, ali ga nitko silom nema pravo nametati drugom!
Sve je dobro kad se pomiriš da ništa nije dobro.
Glupo je biti živ a ne moći živjeti.
S osobama kojima je Religija iznad Razuma ne raspravljam o religiji. Jednako tako s osobama kojima je Nacija iznad Čovjeka ne raspravljam o Naciji.
Čovjek je nekad živio među ljudima, danas živi među strojevima, sutra će među robotima.
Narod koji sustavno briše prošlost pišući novu povijest, nikada neće imati budućnost.
Hrvatska je lijepa zemlja, ali ružna država.
Socijalizam/komunizam me naučio da ne vjerujem u ništa kao apsolutnu Istinu.
Najvrednije što je čovjek kao živo biće stvorio su: Umjetnost i Matematika. Bez njega njih ne bi bilo.
Smisao postojanja je stvaranje života. Svrha je naučiti potomke da prežive i naprave isto. I to je sve!
Hrvatska je mala zemlja velikog kriminala.
Zdravog ljudi posjećuju rijetko, bolesnog često, a na pogrebu se skupe svi znani i neznani.
Bolje je biti mrtav nego živ a ne moći živjeti.
Bethoven je svoju glazbu slušao, ali je nije mogao čuti.
Spomenici čovjeku lako se ruše, ali njegova djela ostaju.
Kapitalizam je savršen poredak za nesavršen ljudski rod.
Ateist/agnostik treba biti bolji čovjek od vjernika. Njemu nema tko oprostiti grijehove, dok će vjerniku oprostiti Bog.
Misliti je za mnoge ljude najteža aktivnost.
Kakav je ispao, možda je Bog čovjeka stvorio samo na svoju sliku.
Lako je djecu praviti ali ih je teško odgajati.
Među glupanima i pametan postane glup. Obrat ne vrijedi.
Vlast daje manje prava dajući veće obaveze. Puk traži veća prava tražeći manje obaveza.
Apsurd čovjekovog života: ako mu nije lijep ne želi živjeti, ako mu je lijep ne želi umrijeti.
Svi naši političari mora da su izučili molerski zanat. Farbaju nas već četvrt stoljeća.
Ratovi su dokaz da svijetom vladaju budale.
I u mraku totalitarizma kao i u bljesku demokracije narod ne vidi što radi vlast.
Svaki rat protiv budala je unaprijed izgubljen!
Pravi domoljub živi u inozemstvu, Hrvatsku nosi u srcu a euro ili dolare u džepu.
Ljudski rod evolucijski je vrhunac s kojeg će se survati u ponor kojeg je sam stvorio.
Pravi borci za ideale spremni su dati svoje živote. Je su li današnji borci za očuvanje okoliša spremni učiniti isto?
Da li je dilema tanjur - tanjir važnija od dileme je li on pun ili prazan?
Princip djelovanja političkih garnitura: „Prije njih nije bilo ničega, poslije njih neće ostati ništa."
Da ne proizvodimo komunjare i ustaše proizvodili bi automobile.
Na ono što je važno mali čovjek ne može utjecati, na ono što može nije važno.
Štuje Boga, al ga psuje, jer ga ne poštuje!
Revolucije pokreću idealisti, plodove beru karijeristi.
Nikako ne mogu shvatiti mentalni sklop mnogih religioznih ljudi: klanjaju se bogovima, poklanjaju mrtvima cvijeće i ubijaju žive. Sve u ime istih bogova.
U očekivanju da mu prođe ružan trenutak u životu prošao mu je neprimjetno cijeli život.
Vjera, religija i Crkva nisu jednoznačnice. Mnogi to ne znaju ili ne shvaćaju.
Vjenčanja sve glamuroznija, trajanje brakova sve kraće.
Nije sve u novcu, ali u svemu je novac.
U prošlosti ljudi su znali jesu li robovi ili slobodni. Danas ljudi misle da su slobodni iako su robovi.
Naporno je biti s ljudima, ružno je biti sam, ali najteže je među ljudima biti sam.
Čovjek treba biti ili Einstein ili čobanin na Vlašiću.
Hrvati gledaju u prošlost jer ne vide budućnost.
Lažući, lašci na kraju prevare samo sebe.
Teist u Kristu traži Čovjeka, ateist/agnostik u Čovjeku traži Krista.
Strah da će nuklearna bomba uništiti svijet je neopravdan. Svijet će uništiti – smeće.
I politika i religija obećavaju raj a donose pakao.
Mlade treba liječiti. Starima omogućiti da umru dostojanstveno.
Poznanstvo, prijateljstvo, ljubav, brak, dosada.
Čovjek je čovjeku – čovjek. Ono drugo je uvreda za vuka.
Nedostaju mi Ljudi. A tako ih je malo.
Čovjek ne dolazi svojom voljom na svijet niti mu je dozvoljeno da ga svojom voljom napusti.
Nikad nisam sâm. Uz mene je uvijek moje drugo ja. Ponekad mi je teško s njime.
Dok hrvatska se srca slože i pluto potonut može.
Nedostaje mi ljubavi jer je ne znam ni davati ni primati.
Lojalnost i poltronstvo dijeli tek tanka linija.
Glup čovjek nije opasan, ali postaje ako toga nije svjestan.
Umjetnost je dar Boga, politika Sotone.
Da bi čovjek gledao trebaju mu oči, a da bi vidio treba mu vizija.
Čovjek snuje, Bog određuje...a žena naređuje!
Nije li neobično da se oni koji vjeruju u vječni život boje smrti?
Da je zemlja od zlata ljudi bi se tukli za šaku blata.
Domoljubi Domovinu brane i izgrađuju a ne prodaju i potkradaju.
Domoljublje se čuva u srcu, a ne na srce položenom rukom.
Istina je da jabuka ne pada daleko od stabla ali se ipak može daleko otkotrljati.
Mnogi će lakše pokrenuti planinu nego usne i reći: oprosti!
Tražeći djetelinu s četiri lista izgubio je sreću.
Pravilo spokojnog življenja.
Prigušeno govoriti, prigušeno raditi, prigušeno slušati radio, prigušeno misliti, prigušeno živjeti!
Komunisti su zakonom oduzeli imovinu pojedincu, demokrati narodu.
Vrag nije crn kako se riše, crnji je.
Čovjek odlazi, samo njegova djela ostaju. Dobra ili loša.
Vojnici su školovani ljudi s diplomom za ubijanje.
Nuklearna bomba može uništiti čovjeka, komunikacijska bomba njegovu privatnost. Obje njegovu slobodu.
Pojedini roditelji svoju djecu doživljavaju kao kućne ljubimce. Kad im dosade prepuste ih ulici.
Država ne daje ništa. Samo uz proviziju prebacuje iz džepova jednih u džepove drugih.
Borac protiv tiranije istovremeno je i heroj i terorist.
Golemo materijalno bogatstvo može se steći samo pljačkom banke ili pljačkom naroda.
Samo ljubav može probuditi Čovjeka u čovjeku, ali ona je tako rijetka kao biser u školjci, dijamant u tamnim njedrima zemlje ili zrnce zlata u rijeci.
Ništa se ne mora osim umrijeti i sve se može osim izbjeći smrt!
Kao što jedno zrno tvori hrpu, tako i jedan čovjek tvori čovječanstvo!
Umjetnost je jedino što čovjeka razlikuje od životinje!
Ubiješ li čovjeka ubio si jedan od milijardi svjetova.
