semper contra
srijeda, 28.07.2010.
Koja sam ja Buda-leti-na!
Možda i veća od ovog dolje 
!
Uploaded with ImageShack.us
Pišem ove postove ko mutav 
!
Hoću oboriti rekord svih vremena: tijekom jednog mjeseca svaki dan jedan post 
! Malo me muči ona nesretna nedjelja 5.07. kada sam uzeo kratki predah, jer nije baš lako svaki dan originalni post, pa rekoh nedjeljom „čik pauza“. Ali ne! Izmislim „laganičak“ za nedjelje samo da se u nizu za ovaj mjesec ne pojavi još jedna rupa (pa mi odmah izvjesni @turimti to uzima za zlo 
).
Sve mi „znoj curio“ niz ove moje „umno“ lice od silnog truda dok sam „drljao“ i „lupao po tastaturi“ a vani je sunce pržilo i marljivo „proizvodilo“ nesnosnu vrućinu. Mozak se usijao tako da mi uopće nije trebalo svjetlo da osvijetlim tipkovnicu (da, još uvijek ne znam pisati na slijepo premda lupam s deset prstiju).
„Fabrikujem“ ja tako tekstove (ako i nisu za pet nije ni čudno, velikoserijska proizvodnja nije baš kvalitetna, najbolji je dokaz naš autoban i kineska roba 
), muči me inspiracija, izmišljam teme od kojih bi se moglo i „popiz….“, ponekad zaglibim u teška depresivna stanja i napišem „horor“ pa ga, kada dođem k sebi, izbrišem da vas, dragi štioci, poštedim svog „sipinog crnila“ 
. Samo bi ga trebao objaviti pa da me proglasite ne samo „semper contra“ nego i „pomalo ćaknutim“.
Pišem tako i očekujem veeeelike reakcije, siiiiilne komentare, divljeeeeenja (istini za volju bili je ovog potonjeg od nekolicine i na njima iz sveg srca zahvaljujem 
), o ono mršava berba. Suša!
I to u vrijeme kada nam je pšenica podbacila zbog – kiše!
Tješim se kako su ljudi na godišnjem pa ne čitaju. Radije „točaju“ noge u moru 
nego da u ovaj zvizdan čitaju „mudroslovije“ tamo nekog u kojem rovari neki „rakić“ (mani ti „rakiće“, idemo mi na jastoge 
, kažu), pa im se ni ne čita, a nekmoli piše komentare na „veleumna pisanija“.
I tako sve izmišljajući utjehu za sebe (ne nije to Matoševa „Utjeha kose“), i dalje: „den deri“, pišem, zanemarujem čitanje knjiga, razgovor sa ženom, šetnje su mi postale čisti gubitak vremena, o umivanju, pranju zuba, odlasku na WC da ne govorim, spavanje sam sveo na minimum, ne odlazim prijatelju (kao vrućine su, drugi je srećom na moru: upravo me zvao na mobitel) 
.
Tijekom vožnje „Martin v Zagreb, Martin z Zagreba“ „dumam“ što ću i hoću li stići napisati do pola noći samo da se ne pojavi još jedna rupa u „kalendaru“. A kada sjednem za „lapetope“ sve ono što „dumah“ isparilo! Roza! 
E da mi je neki snimač moždanih valova pa da poslije reproduciram svoje misli direktno u „lapetope“! Kaj velite na ideju, ha? 
Na povratku samo jedna pivica da smirim živce, sjedam za „lapetope“ i lupaj ko maksim po diviziji.
A onda mi se upalila žaruljica, pogledah popis tzv „almost cool blogovi“ (jednom sam to preveo gledajući riječ po riječ u rječniku ali sam već zaboravio što mu to dođe; za čistoću sam hrvatskog jezika) i shvatih da sam Buda-leti-na (Mars). Čim ja objavim novi post, gospoda „operateri“ skinu stari kojeg još najmanje polovica eventualno zainteresiranih čitatelja nije ni registrirala da postoji, a kamoli da klikne na njega. Budaletina mislila: stari tekstovi ispadaju kada dođu na kraj popisa! Brus! Uđe novi, izleti stari.
Sva sreća da mi nije palo na pamet pisati više od jednog posta dnevno! 
E dragi moji, „nebu išlo tak dale“.
Prije objave novog, bacit ćemo pogled na „barometar“, pa ako je „tlak“ nizak tek onda slijedi „anticiklona“. Do tada se posvećujem nekim drugim zanimacijama.
Na primjer: odoh na četiri dana u Samobor u posjet unučicama (starija će na jesen dobiti titulu „prvačić“), na „tomislavca“ u caffe Arabija i u posjet unuku koji se sa svojim roditeljima upravo vratio s turneje po Njemačkoj i Finskoj. Pravi „globetrotter“ ili po naški „svjetski putnik“, a još mu nisu dvije godine.
Društvo, stojte mi dobro!
P.S.
Uvidom u stanje potrošenih bajtova na internetu ustanovih da sam se približio na prsomet granici od jednog gigabajta plaćene količine pa i stog razloga trebam malo zakočiti do kraja mjeseca.
Ipak sam penzioner i nemam baš love na bacanje!
