semper contra
srijeda, 30.06.2010.
Godinu dana kasnije…
U očekivanju Godota (poziv za početak ciklusa zračenja), a da bi se supruga, pa makar na kratko, i ove godine smočila u „lijepom plavom Jadranu“ usprkos njezinom „da se ne isplati ići samo za deset dana“, odlučismo se ipak uputiti na jug. Brza odluka, kratko pakiranje i drugo jutro „put pod kotače“! Pravac Biograd, kao uostalom već preko četrdeset godina!
Je li tome kriva kriza, nestašica para ili svjetsko nogometno prvenstvo, ali autocesta je bila sablasno pusta. Vozeći u krajoliku kao da sam na Mjesecu razmišljah: sagradili smo (su) autocestu računajući na môre turista iz srednje Europe. Vjerojatno je i kalkulacija ekonomičnosti bila rađena na osnovu planiranog priljeva turista, naročito kada se radi o „cesti sunca“. Ne vjerujem da je u kalkulaciju ušlo kako će turista biti od 15. srpnja do Velike Gospe. A to znači: porezni obveznici čeka vas otplata kredita za autoput slijedećih ohoho godina. I ne samo ovu generaciju.
No vratimo se na gradske teme.
Dolazak, raspremanje, prozračivanje prostorija ispunjenih vlagom zbog proteklog neuobičajenog kišnog vremena, skidanje paučine, skupljanje uginulih životinjica raznih vrsta, uključivanje vode i struje i onda šok: TV prijamnik nema scart priključak za priključenje digitalnog prijamnika kojeg smo kupili upravo za tu svrhu. No o tome u drugom postu. Onako umorni, brzo smo se zavukli u krevete, pokrili s dvije deke i prepustili se zasluženom odmoru.
Kako nas tijekom boravka vrijeme baš nije služilo: kiša, bura, hladno, pa malo sunca i nešto topline (supruga se okupala svega tri puta, ali ja ne ulazim u more ako mu temperatura nije barem 24 stupnjeva i ako se cvrči ne raspuknu od svirke) odlučih prošetati Gradom i vidjeti što ima novo.
I evo kratkog raporta u riječi i slici.
Već pri ulazu u Grad (o tome sam dobio informacije i od kolega iz bivše firme) uočio sam novoizgrađeni trgovački centar „Plodina“. Posjet centru otkrio je kako je sve odrađeno prema poznatom hrvatskom modelu: „brzo, kvalitetno i jeftinu“. Prilazna cesta je predviđena samo za automobile (a i ona je takva da je mogu svladati samo vozači iznad prosječne vještine upravljanja), dok pješaci trebaju „cipelariti“ po neasfaltiranoj površini. Ista cesta vodi i u postojeći opskrbni centar „Bure“ (sada iznajmljen „Merkatoru“) i na gradilište novog stambeno poslovnog centra. Vjerujem da će se u konačnosti ipak riješiti prilaz tim objektima, ali za sada to izgleda ovako.
Jedni od „krivaca“ za taj krkljanac su i „trudbenici“ koji su se nakon „napornog“ rada postrojili na zasluženi odmor u iskopanoj rupi buduće podzemne garaže već spomenutog stambeno poslovnog objekta (nekada je tu bila tvornica mreža, preseljena srećom samo na drugu lokaciju izvan Grada)...
...i ovaj "monstrum"...
...odmor je trajao nekoliko dana, pa su opet krenuli u akciju: „nema odmora dok traje obnova“!
Nadam se da će rekonstrukciju tog raskršća uraditi ipak kvalitetnije, a ne da se Biograd na moru, nakon prve kiše pretvara u Biograd na 1000 jezera!
Ima još novosti u Gradu.
Na plaži na kojoj se i mi kupamo instalirani su super moderni tuševi s automatom na kovanice: 30 sekundi tuširanja za dvije kune (ima jedna Dedićeva pjesma: „imam trideset sekundi da kažem što mi je…“). Od sada će posjetioci trebati nositi „kupalke“ s ugrađenim džepićem s plastičnim zatvaračem i u njemu kovanice od po dvije kune, e da bi se mogli tuširati. Genijalno!
Kako turistima na toj istoj plaži ne bi bilo dosadno gradski su oci davno dozvolili izgradnju, a sada odobrili i proširenje radionice za remont i održavanje jahti. Jedino mi nije jasno kako se onda plaža s takvim okruženjem može dičiti plavom zastavom čistog mora (na slici bi trebala biti sasvim desno, ali mi je pobjegla iz kadra).
Da bi spriječili nesavjesne vozače parkirati svoje limene ljubimce na pločnike postavljeni su betonski stupići. Čini mi se da su ipak malo pretjerali u količini i poziciji pa ih postavili i na pješači prijelaz!
Ima nešto što je ostalo i iz prošle godine.
Rupa po pločnicima (na jednoj od takvih saplela se supruga i opružila se koliko je duga i široka, udarivši pri tome glavom po kanalizacijskom poklopcu, srećom osim kvrge, bez posljedica), neasfaltirane površine ostale od prošlogodišnjeg kopanja za priključak kanalizacije…
…nedovršeni pločnik koji ovako stoji godinama, a da nitko ne zna zbog čega tih dvadesetak metara ne dovrše…
...lupa kanalizacijskih poklopaca, noćno/dnevni lavež pasa, škripa guma kod ulijetanja u zavoje, trubljene sirenama ako netko, po procjeni nervoznog vozača, dovoljno brzo ne starta nakon što kolona krene ili onako „za pozdrav“; kako bi se reklo „na zapadu ništa novo, na istoku sve po starom“. To vam ne mogu prikazati, nisam imao kameru, a i ne znam kako se to prebacuje na post.
Ima toga još, no neću više, jer bih opet trebao pisati u nastavcima. A za to baš nemam volje. Ipak za kraj malo romantike (sve je slikano mobitelom pa noćne slike nisu baš super).
Mjesec nad Gradom
Trajekt u sutonu
I na krajun „Starac“ koji bi mogao ispričati puno više toga od mene samo kad bi znao pričati. A možda je i bolje što šuti! 
