semper contra
nedjelja, 30.05.2010.
Gospodo lideri, molim odgovor!
U „JL“ s nadnevkom 28. svibnja u komentaru pod naslovom „Tuđmanovi kosturi iz ormara“, J. Lovrić između ostalog piše:
„Haški sud je objavio Mladićev ratni dnevnik koji potvrđuje da je hrvatska politika paktirala s velikosrpskom, a Šuškovi se generali uredno dogovarali sa zapovjednikom srebreničkog genocida. Detalji o međusobnoj trgovini oružjem, naftom, teritorijem i ljudima – Hrvatska je Mladiću u ljeto 1993. platila devet milijuna njemačkih maraka – djeluju šokantno, ali nisu iznenađenje!“
I taman pomislim: evo opet zavjera Haškog suda i masona protiv Hrvatske i njezine opravdane borbe za samostalnost, kada u istom listu s istim nadnevkom pročitam:
„Vojna suradnja Hrvatske i Srbije povijesni je događaj“, i na početku članka citat izjave ministra obrane Srbije tjedniku NIN u kojoj stoji:
„U Zagrebu ću tijekom lipnja potpisati povijesni sporazum s Hrvatskom o vojnoj suradnji. Konačno ćemo staviti točku na mračnu prošlost koju ne smijemo zaboraviti, a koja treba biti pouka kako da surađujemo u budućnosti!“ (Koliko smo samo puta na ovim prostorima stavljali točke na „mračne prošlosti“, a ispadalo da smo stavljali zarez?)
E sada mi se već čini da u komentaru J. Lovrić možda ima ponešto istine. Jedino me u naslovu o vojnoj suradnji zasmetalo ono - „povijesni“. Jer ako je točna tvrdnja Haškog tribunala, onda ovaj najnoviji dogovor i nije baš povijesni. Više bi se reklo - „retro“!
Slijedila je potvrda „sage“ o toj suradnji u emisiji „Nedjeljom u 2“ u razgovoru s prvim predsjednikom Sabora Žarkom Domjanem. Naravno on o tome ništa ne zna, ali niti ne demantira.
I kad sam već pomislio da je to sve, eto sastanka četvorice pretendenata za titulu „vođe regije“, predsjednika bivših republika SFRJ u kojima se govorilo srpsko-hrvatski, odnosno hrvatsko-srpski ili kako se već taj „zajednički“ jezik zvao, na skupu „Igmanska inicijativa“ s temom: unapređenje suradnje i evropska budućnost regije.
Pa onda biser na kraju (slušam na „Dnevniku“ HRT): predsjednik Tadić u završnom izlaganju poziva nogometne navijače svih četiriju država da navijaju za „fudbalsku reprezentaciju Srbije“ na nadolazećem svjetskom prvenstvu i to ne samo u kući nego i javno, jer bi to bio dokaz o želji da se pokrene razvoj dobrosusjedskih odnosa između tih država, s napomenom da bi i srpski navijači navijali za bilo koju drugu reprezentaciju kada bi situacija bila drugačija.
Počelo s nogometom pa neka i s nogometom završi!!!
Slovence i Sloveniju nije spominjao, iako su i oni ušli u finalna takmičenja nogometnog cirkusa. S njima valjda ne trebamo uspostavljati „dobrosusjedske odnose“? Nas Hrvata na tom spektaklu nema iako samo regionalna nogometna sila, ali nam ipak ostaje za utjehu da je dres slovenske reprezentacije proglašen najružnijim od svih dresova finalista prvenstva. Već sam slušao po gradu zlurade komentare na tu temu.
Da se razumijemo (razumemo).
Nisam ja protiv uspostavljanja sveza (veza) između bivših republika bivše države u kojoj je vladala bivša parola „bratstvo i jedinstvo“! Znam da ne možemo sada generacijama režati jedni na druge (niti Francuzi i Nijemci više ne reže jedni na druge iako su jedni protiv drugih vodili dva velika rata – premda zbog nešto drugačijih razloga), ali ipak bih želio da mi netko od kandidata za lidera regije najprije napokon razumno,logično i istinito objasni:
ZAŠTO SMO ONDA UOPĆE RATOVALI?
Ili ćemo opet morati čekati slijedećih pedeset godina, kao u slučaju Bleiburga, raznih jama i križnog puta, da saznamo tko je zaista bio odgovoran za režiju i scenarij i tko su bili glavni glumci u tom paklenom igrokazu?
