semper contra
nedjelja, 13.12.2009.
Dobar tek uz TV-kuhinje
Ako nemate za kruh, jedite kolače po Aninim receptima
Ne znam baš točno „kaj su jeli naši stari“ (to što se priča može ali i ne mora biti točno), slušam kako smo u velikoj krizi, kako ljudi nema novaca ni za hranu i da je sve skupa dosta gadna situacija glede prehrane velikog dijela pučanstva.
Sve to čitam u novinama, slušam na radiju, gledam i slušam na našim dalekovidnicama. I onda vidim nešto čudno. Između svih tih emisija koje govore kako puno ljudi gladuje, ne dobiva plaću po nekoliko mjeseci, ostaju bez posla ili ga ne mogu dobiti, malo, malo pojave se emisije koje na veliko pripovijedaju o finoj hrani, o teme kako se to treba kuhati, pa servirati, pa kako gosti koji dođu na jelo trebaju domaćici nešto pokloniti i puno je hvaliti.
Jer zbilja toga ima jako puno.
Na primjer, svako jutro od ponedjeljka do petka oko pola devet u emisiji „Dobro jutro Hrvatska“ jedan zgodan i simpatičan kuhar navlači „kuharsku ratnu opremu“ i počne pripremati jelo za gablec. Vjerojatno za zaposlenike na HRT. Ne previše složeno, ali obično količinski dovoljno za nekoliko ljudi. Malo popapriti, malo posoliti i uz to preporučujem domaću malvaziju. „To je to!“
U subotu na HRT1, oko 14.30 na redu je jedna vrlo lijepa i poučna emisija vezana uz „Jelovnike izgubljenih vremena“. Uz recepte, u lijepom ambijentu luksuznih restorana ili konoba, autor i voditelj nam priča priče o tradiciji tih jela od rimskih vremena pa na ovamo.
Još ti nisu prestale curiti sline od gledanja te divote, a na programu NOVE TV pojavljuje se nasmijana Ana u svojoj maloj kuhinji i započinje svoj šou pripremanja jela uz neprestano pričanje o svemu i svačemu a ponajmanje o pripremi i sastojcima jela, tako da se čovjek teško može koncentrirati na ono što radi. Na kraju joj dolaze u goste poznate face, donose poklon/e i naveliko hvale i analiziraju što je to i kako Ana skuhala.
I na kraju dana, na HRT1 oko 18.30 nastupa velika ekipa u spektaklu zvanom „U istom loncu“ pripremajući gladnom puku jelo za večeru. Unatoč nazivu emisije ipak mislim da nismo svi „u istom loncu“.
Na moje čuđenje, nedjelja je vrlo skromna što se tiče odabira emisija za gladne. U jutro oko šest sati ponavljaju se „Jelovnici izgubljenog vremena“, za koga? Oni koji si takve ručkove mogu priuštiti još spavaju ili će i onako u neki od, u emisiji spomenutih, restorana, a oni ostali ili još spavaju umorni od cijelotjednog rada ili pak su već na nedjeljnom fušu. Isto tako emisija u kasnom popodnevnom terminu oko pola sedam „U istom loncu“ sigurno nije namijenjena za one koji su se za ručak dobrano najeli, tako da pretpostavljam da je namijenjena onima koji običnom za večeru pojedu komad kruha s masti, ili pak žgance s mlijekom, a emisija je tu da im to lakše ide niz grlo.
A onda slijedi dnevna serija emisija za gladne i „gladne“ od ponedjeljka do petka. Najzastupljenija je Ana koja se nakon jednog pojavljivanja u tjednu na NOVOJ TV, prebacuje na prvi i drugi program javne TV i u dva termina oko 15 i 18 sati ponovo nas uči kako se u maloj kuhinji u kojoj ipak stane puno toga mogu pripremiti „jednostavna“ i „jeftina“ jela koja će i najveći sladokusci hvaliti čitavo vrijeme dok pažljivim pokretima vilice i noža ubacuju zalogaje u usta.
No da ne bi Ana bila sama, RTL se kroz sve te dane pobrinula da nas „nahrani“ jelima iz još dvije emisije „Punom parom“ oko podneva i „Večerom za 5“ oko 19 sati.
Kako ne bi bilo previše monotono RTL je u svu tu papazjaniju ubacila, utorkom u elitnom terminu u 21 sat, još i emisiju „Jezikova juha“ kojoj je jedini cilj da našim kuharima i vlasnicima restorana crno na bijelo pokaže i dokaže da su - luzeri.
Nije za ne primijetiti kako Nova TV, osim jednom tjedno nezamjenljive Ane, nema takvih emisija. Što je tome uzrok? Razumijevanje za patnje gladnih, premali profit iz takvih emisija ili pak vodeći ljudi TV kuće smatraju da takve emisije ipak ne trebaju zauzimati toliko vremena u programu. Ako je ovo posljednje u pitanju, skidam im kapu! No čisto sumnjam.
I sada se pitam tko je tu lud?
Novinari koji tvrde da ljudi nemaju novaca za hranu?. Jer ako su novinari u pravu, onda tv kuće takve emisije serviraju iz sadističkih pobuda uživajući u zamišljenoj slici muka koje proživljavaju gladni ljudi gledajući sve te marifetluke i đakonije na tanjurima i to još u - coloru. Ili pak smo mi, koji kao nemamo za hranu, ludi, blesavi i imbecili kada takve emisije gledamo. Jer da ih ne gledamo tv kuće, koje sve što rade iz komercijalnih razloga, sigurno ih ne bi emitirale da im ne donose novac.
