semper contra
subota, 01.08.2009.
Kako iz krize?
Kako iz krize? Lako ako se to želi.
Supruga uživa gledati prijenos zasjedanja Sabora. Tako unatoč tome što sam prije odlaska na godišnji odmor čvrsto odlučio kloniti se televizije, naročito središnjeg dnevnika, i tiskovine (osim komentara i kolumni) ne mogu a da kroz prozor sobe u kojoj je televizor ne čujem laprdanje i trtljanje naših uvaženih zastupnika tijekom TV prijenosa zasjedanja sjednica sa Sabora, svojevremeno nazvanog od strane jednog našeg poznatog glumca koji je tada također pokušavao kokodakati, adekvatnijim imenom – „Kokošinjac“. To i činjenica da se među mojim blogerima razvila živa diskusija na temu „kako izaći iz krize“ ili pak „kako ne upasti u još veća govna“ ponukala me da se i sam uključim koristeći skromnu tehnologiju koja mi stoji na raspolaganje za spajanje na Internet.
Danima slušam razno razna rješenja izlaska iz krize. I vladajućih koji su nas u govna doveli i oporbe koja misli da će nas iz govana izvući. Sjetih se one priče o vrapcu kojeg je posrala krava pa ga je iz balege spašavala lisica J. I jedni i drugi uglavnom predlažu slična rješenja. Koliko sam čuo lijevim uhom kroz prozor sva se svode na onu poznatu priču o škrtom (nesposobnom) seljaku i njegovom magaretu/tovaru.
Ponestalo seljaku hrane za magarca pa se pametan dosjetio: svakog dana ću magarcu davati manje hrane. Možda se navikne pa mu neće trebati krmivo. Naravno jadnog tovara je i dalje tjerao raditi kao magarca. I taman je pomislio kako se magare naučilo raditi bez jela kad mu ono crklo.
Upravo tako i oni na vlasti i oni u oporbi misle da će riješiti krizu, cijedeći iz puka i ono malo što mu je ostalo. Jedni povećanjem poreza, drugi povećanjem PDV.a. Jedni smanjenjem socijalnih davanja, drugi smanjenjem plaće. i sve tako u krug. Jalove diskusije, a dio plaća zarađene rukama onih koje će oderati, teče u džepove nezajažljivih političara zaraženih kriminalom i korupcijom.
* * *
Ja osobno imam malo drugačije rješenje problema.
Prvo i osnovno: kaznene mjere. Za svako SVJESNO kršenje zakona uvesti smrtnu kaznu. Ne kažnjavati po principu ŠTO je učinjeno protiv zakona nego po principu da je prekršen SAM ZAKON. Obzirom da civilizirana Europa ne dozvoljava uvođenje smrtne kazne, iako odobrava ubijanje Palestinaca, muslimana, talibana, ekstremnih Iračana, latino amerikanaca jer se oni, kao, ne uklapaju u demokratske svjetonazore Europljana (o genocidu tih istih Europljana u povijesti osvajanja obiju Amerika, Afrike i Australije za sada neću), pa i vlastitih građana-vojnika koji se bore za pax Euro-Americana možemo prihvatiti humaniji tretman zločinaca, kriminalaca i kršitelja dogovorenih propisa, zakona i pravilnika uljudbenog ponašanja.
Predlažem reaktiviranje Golog otoka i slanja tamo takvih „mudraca“ da na suncu i moru uz kilogram kruha i litru vode dnevno duraju dok duraju razmišljajući o smislenosti kršenja dogovorenih pravila ponašanja. Ni za takav tretman Europa, a posebno Amerikanci, ne bi nam trebali prigovarati. Tretman samo OSUMNJIČENIH u njihovim zatvorima izvan Amerike i Europe (kao kod njih se ne krše ljudska prava) nije ništa bolji od mog prijedloga tretmana na Golom otoku. Ali za OSUĐENE! Uostalom na tragu tog prijedloga, koliko čujem, je i zastupnik Kain sa svojim prijedlogom da se Ivi Sanaderu omogući pristajanje na Goli otok sa svojom jahtom na kojoj provodi svoj „zaslužni“ (kako to kaže barba Luka) umjesto zasluženi odmor.
Eventualno za manje prijestupe, tzv prekršaje, mogli bi uvesti prisilan društveno koristan rad (kontrola ugrađivanjem nadzornih čipova ili narukvica) po principu: 8 sati rada za osiguranje egzistencije obitelji (ili osobne), osam sati društveno koristan rad i osam sati odmora. I tako do kraja života. Mislim da bi im osam sati slobodnog vremena bilo dovoljno za meditaciju: što mi je to trebalo. A na svaku primjedbu da to nije humano odgovaram: s ljudima/individuama/nakazama koji se ne ponašaju sukladno usvojenim pravilima ponašanja ne može se i ne treba postupati humano. To treba biti svakome jasno prije nego se odluči da krši Zakon. Time bi bitno smanjili broj sudaca, zatvorskih čuvara, pravosudne birokracije, zatvorskih objekata i posljedično smanjili sredstva iz budžeta za ministarstvo pravosuđa.
E sad kad smo postavili temeljne principe pridržavanja reda možemo dalje. Jer ne smijemo zaboraviti: da bi kravu mogli pustiti da sama pase uz djetelinu, trebamo ju prvo batinama naučiti da ne ide u nju. U suprotnom ćemo ostati i bez krave i bez djeteline! Tako je to i s učenjem demokracije!
* * *
Prvo: za izlazak iz krize u ovakvom ekonomskom i društveno-političkom sustavu kakav danas vrijedi u gotovo čitavom svijetu najvažnije je – povećanje proizvodnje (osobno baš i nisam veliki zagovornik takvog sustava, više sam sklon proizvodnji po principu minimalnih potreba; upravo čitam Fromma: „Imati ili biti“, knjigu napisanu 1976. a danas aktualniju nego je bila u vrijeme prvog objavljivanja). Dobro nahraniti magarca kako bi bolje i dulje mogao raditi. Sve ostalo su gluposti. Točka.
Da bi se to postiglo svim mogućim ekonomskim, političkim i kaznenim mjerama smanjiti troškove proizvodnje. Od onih najevidentnijih i koji najviše bodu oči: menadžerske plaće i naknade članovima nadzornih odbora, pa do kojekakvih kvazi poreza, trošarina i ostalih umotvorina političke kaste.
Drugo: bitno skresati troškove države – najvećeg parazita. Da bi se postigao taj cilj potrebno je:
a.- Bitno/drastično smanjiti broj samoupravnih jedinica (gradova, općina) bez obzira na sve prosvjede onih koji su se tijekom ovih dvadeset godina uhljebili zahvaljujući rastu broja samoupravnih jedinica kao gljiva poslije kiše (od svih vlada osnovanih po principu: podijeli pa vladaj). Višak ljudi: tko hoće u proizvodnju (u najširem smislu te riječi u koju uključujem i uslužne, tzv tercijarne djelatnosti) u proizvodnju, tko neće tucanje kamena na Golom otoku.
b. - Drastično skresati upravni aparat na svim nivoima a neophodnom ostatku omogućiti i u krajnjem slučaju ga natjerati na uvođenje efikasne informatizacije. Višak: vidi pod a).
c. - Ukinuti dvadeset županije (županijica) i uvesti kao osnovne jedinice regije. Osobni prijedlog Hrvatska, Slavonija, Dalmacija, Istra i Zagreb kao zasebna teritorijalna jedinica. Dislocirati pojedine centralne djelatnosti po gradovima s komparativnim prednostima (na primjer Osijek - poljoprivreda, Split - pomorstvo i slično). Modalitete dogovoriti, uz ograničeno vrijeme dogovaranja i zatim realizirati dogovoreno. Neizvršavanje dogovorenog kažnjavati prema iznesenom u uvodu.
Treće: definirati redoslijed dodjele sredstava iz proračuna. Ad hoc prijedlog:
1. izdvajanje za obrazovanje – obrazloženje: obrazovana osoba sposobnija je, efikasnija, odgovornija, manje podložna manipulacijama svih vrsta (od klera do nacionalista)
2. izdvajanje za zdravstvo. slično – obrazloženje: zdrava osoba je zadovoljnija i bolje radi. Iz zdravstvenog fonda isključiti ljude koji sami sebe čine bolesnim: alkoholičari, pušači, drogeraši, krivci u prometnim nesrećama, planinari i izletnici koji stradaju zbog nepridržavanja osnovnih sigurnosnih uvjeta. Neka troškove svog liječenja plaćaju sami.
3. izdvajanje za mirovine – revidirati sve mirovine i puno jače stimulirati što kasniji odlazak u mirovinu. Zakonski zabraniti rješavanje tehnološkog viška prijevremenim umirovljenjem. Mirovinski sustav sličan Australskom.
4. izdvajanje za visoko profesionaliziranu policiju (operativnu): nažalost pri današnjem stanju svijesti prosječne osobe ona je neophodna: reda mora biti
5. izdvajanje za vojsku: u današnjoj svjetskoj političkoj konstelaciji postojanje vojske je nužnost
6. porezi i doprinosi: PDV, porez na dohodak (za socijalno i mirovinsko osiguranje), progresivni porez na dobit da se stimulira ulaganje u proizvodnju a destimulira kupnja nepotrebnih (u sadašnjem trenutku razvoja) luksuznih proizvoda, porez na igre na sreću (slično kao u Americi). Oporezovati nogometaše, estradne umjetnike tipa Thomson i Severina. Ukidanje svih kvazi nameta, prikrivenih poreza itd (spomeničkih renti, prireza, trošarina itd) ako se to ne kosi s zakonima Europe u slučaju da želimo u nju ući ili kad uđemo.
7. ukidanje privatnog vlasništva nad prirodnim resursima. Njih je stvorio Bog ili Priroda (svejedno s ekonomskog stajališta), nije ih stvorio čovjek i ne vidim nikakvog logičnog obrazloženja da budu u privatnom vlasništvu. Privatno može biti samo ekonomsko i ekološko korištenje tih resursa i ono može biti nasljedno. I ono što svaka osoba stvori svojim radom. I ništa više. Dok resurse koristiš oni su tvoje vlasništvo i nitko ti ih ne može uzeti bez tvoje suglasnosti. Korištenje resursa se naplaćuje po određenom dogovorenom ključu. Prikupljena sredstva koriste se na opće dobro svih građana, a ne za dobrobit pojedinaca – političara i sličnih parazita.
8. pravosudni i upravni aparat se financira isključivo putem direktnih taksi čija je visina vezana uz njihovu efikasnost rada (duljina trajanja postupka: što dulje traje postupak to je taksa manja), kvalitetu obavljenog posla (što veći broj srušenih/poništenih presuda od višeg suda to manja taksa za ponovni postupak), cijenu spora koji se vodi i slično. Vjerujem da bi to bitno utjecalo na efikasnost i pravosuđa i uprave. U upravu uvesti visoko softificirani način rada, uz maksimalnu primjenu informatičkog sustava.
9. svi politički radnici/djelatnici od predsjednika republike do vijećnika u načelu trebaju raditi volonterski. Svoju egzistenciju tijekom mandata neka si osiguraju svojim radom dok nisu bili političari. Na taj način, garantiram, sjednice će trajati mnogo kraće (stojeći), trošit će se na koje kakve gluposti bitno manje, zakoni koji će donositi neće se mijenjati još prije nego se osuši tinta na potpisu predsjednika Sabora ili Republike. U najboljem slučaju kao naknadu za rad dobivaju prosječnu plaću svih zaposlenih u republici. Svu štetu proizašlu zbog pogrešno donesenog Zakona koji se onda zbog toga mora mijenjati u kraćem vremenskom razdoblju od, na primjer pet godina, snose „uvaženi“ zastupnici i naplaćuje im se iz njihove imovine: pokretne ili nepokretne. Ako nemaju neka dignu kredit za otplatu. Floskula: oni odgovaraju samo politički a ne i krivično i materijalno nas je i dovela do toga da svaki dan donose izmjenu, izmijenjene dopune nekog Zakona, a štampanje „Narodnih novina“ postalo je jedno od najunosnijih tiskarskih djelatnosti.
10. preispitati (ali ozbiljno) sva ostala davanja iz proračuna: povlaštene, izvanredne, prijevremene i invalidske mirovine, promijeniti način financiranja crkve (nju trebaju financirati samo vjernici, pa da stvarno vidimo koliko ih ima), pitanje branitelja i „branitelja“, riješiti se najveće nelogičnosti: bespovratna pomoć Hrvatima i „Hrvatima“ u BiH (ako se pomaže njih zašto se onda ne pomažu i ostali autohtoni potomci Hrvata i u drugim zemljama) i davanje prava glasa onima koji ne plaćaju poreze, trošarine, „krizne poreze“ i ostale državne harâče, rigoroznim smanjenjem socijalne pomoći onima koji ne žele raditi (ne žele recimo iz svog kraja gdje nema posla) i koji tu pomoć dopunjuju povremenim radom na crno (siva ekonomija u tzv nerazvijenim krajevima je po mom uvjerenju jača od legalne) i slično.
Za domovinu treba raditi i za nju se žrtvovati, a ne od nje živjeti!
Ako, poštovani blogeri, mislite da bi to ova blijeda (bijedna) oporba mogla provesti ja dajem svoj glas za prijevremene izbore. No sasvim sumnjam da u Hrvatskoj ima ljudi spremnih da se prihvate OZBILJNO rješavanja problema koji ovu državu muče od njezinog osnutka (mislim od vremena kralja Tomislava 
)!
Još uvijek nije dostignuta „kritična masa“ za socijalnu nuklearnu eksploziju. Nezgodno je što je ona, kad se dogodi, vrlo razorna po društvo. U političkoj terminologiji uobičajen naziv za nju je – REVOLUCIJA.
