semper contra
petak, 12.06.2009.
Igrokaz "štrajk/prosvjed na hrvatski način - drugi čin
Jedan vid protesta u EU na temu mlijeka!
Jučer napisah post o igrokazu „štrajk/prosvjed“ na hrvatski način. Danas čitam veliki članak pisan temeljem razgovora novinara s jednim od učesnika prosvjeda. Pročitavši ga učinilo mi se zanimljivim upoznati štovane čitatelje mog bloga s nekim naglascima iz članka (ako ga već i sami nisu uočili). Oni po mom mišljenju bacaju jednu malo drugačiju sliku na uzroke i povode ovog igrokaza. Ne želim ništa sugerirati, pa sam samo u kratkim opaskama iznio svoje mišljenje, više da naglasim smisao onog što sam citirao iz J.L nego da si uzimam za pravo da je moje mišljenje točno.
Stoji između ostalog u spomenutom članku (J.L. 2009-06-12):
Vlada je nakon blokade Vukovarske ulice traktorima pristala na povećanje cijene otkupa mlijeka s 1,90 na 2,20 kn po litri, zbog čega će Sopijanac (jedan od prosvjednika koji se bavi proizvodnjom mlijeka – op. semper contra) početi zarađivati 19.900 kn mjesečno, umjesto dosadašnjih 13.400.
Od tog novca u prosjeku živi troje do petero ljudi.
- Nije lako. Dižemo se u 5, a liježemo u 11. Nerijetko radimo i noću, pogotovo kada se krava teli. Nema slobodnog vremena i rada do 16 sati. – kaže Davor (tako barem piše JL – op. s.c.).
Slično govori i Zlatko Uglješić, njegov prijatelj. Međutim obojica su nam na kraju svoje priče otkrila da će im ako pregovori i ne uspiju, na selu uvijek biti bolje nego u gradu.
- Nikad ne bismo živjeli u gradu i radili za nekog privatnika, imali šefa. Nisam navikao da mi netko naređuje, ja sam taj koji naređuje. Osim toga, istina je da mi na selu, unatoč svemu, nikad nećemo ostati gladni, jer ipak imamo zemlju i stoku. U gradu ako izgubiš posao ili ti smanje plaću, jednostavno ne možeš preživjeti. Ostaješ na socijali – na kraju su priznali dok su ispijali pivo u obližnjem kafiću. (Inače Sopijanac je od oca naslijedio 15 jutara zemlje te uz pomoć ostalih članova obitelji kupio je još stotinjak jutara – ukupno dakle ima cca 66 ha - i 1994. počeo uzgoj svinja koji mu se pokazao nerentabilnim pa je prešao na uzgoj krava i proizvodnju mlijeka. A sada tvrdi da će mu i to postati nerentabilno. Ukupno ima 110 krava. Njegov prijatelj Željko ima ih 26?! Nisam stručnjak za tu vrstu gospodarstva ali mislim da je ta površina zemlje i toliki broj krava premali za ekonomično poslovanje. Taj problem malih posjeda je po mom mišljenju jedan od glavnih uzroka neefikasnosti i neekonomičnosti proizvodnje hrane u Hrvatskoj uz naravno kikseve vlasti koji se redaju kao na pokretnoj traci - op. s.c.)
Dio seljaka bio je zadovoljan (postignutim dogovorom – op. s. c.), ali su Nezavisni hrvatski seljaci (još jedna od mnogih udruga seljaka koje niču kao gljive poslije kiše po uzoru na sindikate radnika – op. s.c.) te još neke udruge mljekara za JL otkrili kako se i dalje osjećaju prevarenim i da još razmišljaju o blokadi granice s Mađarskom te autoceste od Novske do Ivanić Grada. (Istovremeno je policija odmah intervenirala kad su došli studenti dati podršku seljacima, a jedan je priveden zbog, kako je izjavio policajac, blokiranja prometa – sic! – op. s.c.).
Glavni hrvatski problem je, tvrde seljaci, što su mljekare privatizirane tako da je vlasnik jedna ili nekoliko osoba (a kako bi trebalo biti u kapitalizmu za koji su prvenstveno oni i glasali – op. s.c.?). U EU vlasnici mljekara su proizvođači i tako je politiku mlijeka mnogo lakše i pravednije rješavati (pa zašto proizvođači mlijeka nisu otkupili mljekare, zašto ne osnuju svoju mljekaru, zašto onda i u Francuskoj seljaci prolijevaju mlijeko dok djeca u Africi umiru od gladi?).
Iz ovih malih citata je evidentno da se problem proizvodnje hrane, cijene hrane i nezadovoljstva seljaka sigurno ne može rješavati TRAKTORSKIM DESANTOM na Zagreb! No pitanje je da li u ovoj državi uopće postoji osoba, ekipa stručnjaka za ekonomska pitanja agrara i političari s političkom voljom koji bi bili u stanju uhvatiti se u koštac s problemom koji je, vidimo na dalekovidnici i čitamo u novinama, kost u grlu i u EU!
