semper contra
utorak, 17.03.2009.
Kameleon opet mijenja boju
Što mislite kada je i u kojem gradu snimljena ova fotografija: Ljudi čekaju u redu za kruh? Ne nije to slika iz „mračnih vremena“. Snimljena je u nedjelju 15.03. ljeta Gospodnjega 2009. U malom pitoresknom gradiću zapadno od naše metropole u kojoj stoluju „Mudraci“ iz čuvene hrvatske državotvorne stranke „Zna se“. „Mudraci“ su to koji su, svojom odlukom da nedjeljom ne rade shoping centri, odlučili podsjetiti nas na dane par-nepar, čekanje u redovima za detergent, banane, produljenje vozačke dozvole, a sve da bi se umolili Crkvi i na taj način dobili njezinu političku potporu.
Za sada je, na sreću, taj red samo posljedica spomenute „veliko - umne“ odluke „uvaženih zastupnika“.
No taj red zlokobno najavljuje da bi se uskoro mogli pojaviti i mnogo ozbiljniji redovi, a ne samo redovi kojima je uzrok ulagivanje crkvenim velikodostojnicima. Sve vidljiviji su znakovi da dolaze vremena naplate promašaja vlade „Zna se“ koja već gotovo 17 godina vodi ovu Lijepu našu krupnim koracima prema rubu provalije, a kad stignemo do nje (ako već nismo), Glavni će viknuti: „Idemo dalje!“ i mi ćemo ga kao krdo glupih krava poslušati. I prije nego tresnemo na dno krajičkom oka ustanoviti da ni jedan jedini „Mudrac“ nije krenuo za nama. Stoje gore, gledaju nas kako padamo i kažu: - bilo je i vrijeme da se riješimo tih zanovijetala koji su nam brojili satove, automobile, stanove, privilegije. Odosmo mi u Europu.
Ipak bojim se da su se preračunali. Izgleda da Europa uviđa, uz sve svoje brige zbog ekonomske krize, da joj ova skalamerija od kvazi država s kvazi demokratskim vladama s brdovitog Balkana uopće nije trebala. Pa čak ni jedna koja je nekad zajedno s Austrijom činila zametak ujedinjene Europe, poznat kao Austro-ugarska monarhija. Spoznali i prepali se da bi ulazak još jednog balkanca mogao definitivno rasturiti tu krhku tvorevinu, tako lijepo zamišljenu prije nekoliko desetljeća. Shvatili i iskoristili naše zapadne susjede u kojima vladaju jednaki „mudraci“, s jednakim feudalnim mentalnim sklopom, da nam stave veto za prijam dok im ne damo komad mora kako bi mogli sa svojom „mornaricom“ direktno na otvoreno more. Da ne moraju pitati mrskog južnjaka za dozvolu kad njihov „ratni“ brod želi na otvorenom moru uhvatiti krijumčarsku ribaricu koja je u njihovoj vali uhvatila kilogram skuša.
Da, nisu ni oni imuni na želju za proširenjem svojeg feuda. Kao da je veličina tla ili mora danas bitna za ekonomski prosperitet države? Bila je u srednjem vijeku! Ali tako je to s narodima koji do prije dvadeset godina nisu imali svoju modernu državu, pa sada moraju prvo označiti svoj teritorij, kao psi što pišajući po rubu svog teritorija označuju svoje granice, e da bi bili sretni.
Sve me to podsjeća na gluposti što su ih naše vlade (bez obzira koje boje) činile od Domovinskog rata na ovamo.
Najprije je feudalni nerv (sjetite se njegove fiks ideje o „stališima“ i 200 „feudalaca“) našeg Oca domovine natjerao da pokuša podijeliti BiH s jednakim feudalcem s druge strane Drine i prigrabiti dio s autohtonim Hrvatima iz Hercegovine. Hrvati iz Posavine nisu po njemu imali dovoljno hrvatskih krvnih zrnaca pa ga nisu zanimali. Prepustio ih je onom kojemu su i kosti davnih njegovih predaka poslužile kao opravdanje za osvajanje. I koliko god se Otac domovine trudio da to sakrije i koliko god je poluslijepa Europa to kasno spoznala, ipak nas je stavila na čekanje dok se Svevišnji nije potrudio da Oca makne, kad već mi sami nismo mogli shvatiti da ga treba smijeniti nakon njegovih mnogih neumitnih zasluga u Domovinskom ratu (Churchill-ov poučak).
A onda je došao Odlučno Možda i ukakio se od sakupljača kestenja. Nije imao hrabrosti poslati optužene generale u Haag. Da ne izgubi vlast. Kao, ne može ih naći, izgubili su se kao igla u plastu sijena. To je iskoristio veliki Kameleon i na gromoglasnoj podršci optuženim generalima ponovo došao na vlast. Prva stvar je bila: – detektirati – uhapsiti – transferirati. Kestenjari mu nisu smetali!
Opet izbori. Glavni mamac za male ribice – ZERP. Neće Oni tamo preko čistiti naše podmorje. Sada više nismo morali dugo čekati da Europa pritisne. A Kameleon iznašao novo genijalno rješenje: ne ukidamo ZERP ali ga ne primjenjujemo.
I taman je pomislio da je ova njegova plava boja kojom se kamuflirao dobro primljena od europskih birokrata, kad se pojavila neka Slovenija. Mali pekinezer uz veliku dogu skevče: hoću more, hoću more.
Gospodin Kameleon nije odmah promijenio boju. Modro plava je doduše poprimila nešto svjetliji ton, ali je još je plavo. No pekinezer ne popušta! Kameleon pomalo gubi plavu boju i postaje ružičast. Približavaju se izbori (lokalni doduše, ali?) i stvari postaju opasne po Kameleona. Pred svojim mladim kameleonima mijenja boju u grimizno crvenu i prijeti Europi: - ako će trpjeti ucjene jednog pekinezera onda zajednica nema perspektive.
Što mislite što će reći velika doga? A ništa neočekivano. Ako se ne dogovorite s pekinezerom ući ćete u Europu kada i vaš istočni susjed!!! Točka. Najveće moguće poniženje. I što mislite gdje će se odlučivati o spornim granicama? Na sudu ili uz meditaciju?
Što su nam trebala sva ta muljanja. I jednima i drugima. Zbog njih će ispaštati pokoljenja oba naroda. Susjedni narodi koji nikada nisu bili u zavadi gledat će se u najmanju ruku mrko. Samo da ne bude kroz nišan! „Mudraci“ dežele su se uspjeli provući, odlično su odglumili kulturu i uspjeli prevariti Europu. No sada su pokazali svoje pravo lice i trebat će im dugo, dugo vremena da ih ponovo prihvate kao vjerodostojne partnere.
O nama ne treba ni trošiti riječi komentara. Imati takvu povijesnu (historijsku) šansu za stvaranje moderne, demokratske i uspješne države, a prokockati je zbog feudalnog svjetonazora, mogu samo oni koji su nakon požara koji je do temelja uništio grad pobjegli iz Schilde (vidi jedan od mojih ranijih blogova).
Svevišnji je mudar: nekim narodima dao je prekrasnu zemlju, a drugima veliku pamet. Ostavljam poštovanom štiocu da sam zaključi u kojoj smo mi grupi.
Semper contra
