semper contra

petak, 21.11.2008.

Ah, on je iz Zagore!

Baš smo mi Hrvati neki čudan narod.

Ne možemo bez Bandića, Drpića, Lopuža i ljudi sličnih prezimena koja asociraju na bandite, drparoše, lopuže itd. Nevjerojatno kako se u svojoj povijesti divimo hajducima, gusarima i sjecikesama tipa baruna Trenka proglašavajući ih narodnim junacima. Nekada smo kao svoje delegate najradije birali „političke“ zatvorenike iz vremena Kraljevine Jugoslavije, a danas ti je opet glavna prednost na izborima ako si bio „politički“ u bivšoj socijalističkoj Jugoslaviji. Dozvoljavamo da nam naše stare povijesne gradove, Dubrovnik, Split, Zagreb, Osijek, Varaždin naseljava „kotrljajuće kamenje“ što ga razne revolucije, borbe i prevrati donose s okolnih brdovitih zabiti. I onda ti, za „obnašanje“ vlasti, genetski predodređeni brđani, starosjedioce što ih s nostalgijom nazivamo „gosparima“, „purgerima“, „vlaškovuličancima“ potiskuju u kleti. Oni pak tu uz „dobru kapljicu“ zapjevaju onu čuvenu: „još Hrvatska ni propala dok mi živimo!“ ili „a kaj pak nam moreju?“

I onda ne treba čuditi jedan događaj što mi se nedavno dogodio u našem „bijelom Zagreb-gradu“.

Stjecajem okolnosti dvoje kolega s posla trebalo je sudjelovati na nekom sastanku u Gradskom poglavarstvu. Za to vrijeme sam s još jednim kolegom otišao obići gradilište jedne stambene zgrade u malom pitoresknom gradiću nedaleko Zagreba u pravcu „dežele“.

Obavismo posao i prije nego što stigosmo pred „birokratsku košnicu“ Gradskog poglavarstva nazvali smo kolege da vidimo da li su završili.
- Da, evo upravo smo završili, stižemo za koji trenutak! – glasio je odgovor.

Obzirom na to, odlučili smo zaustaviti auto u blizini ulaza, iza parkiranih automobila i pričekati ih. U međuvremenu se pojavila osoba iz HEP-a s kojom sam se inače trebao naći na spomenutom sastanku pa pođoh da je presretnem i ispričam se što nisam došao. Tijekom tog kratkog razgovora, začula se auto sirena. Vozač automobila kojemu smo prepriječili izlazak, davao nam je na znanje da želi otići. Kolega, koji je i inače vozio, otišao je do automobila pomaknuo se nekoliko metara dalje i stao iza jednog koji je također, kao i mi, stajao uz rub pločnika.

Na ponovni upit mobitelom da li su gotovi, javiše nam se kolege: evo dolazimo. Ostavili smo upaljen motor, zadnja vrata automobila otvorena i oboje stali kraj automobila na pločnik, čekajući kolege.

Nije prošlo ni dvije-tri minute kako smo tako stajali kad evo - dolazi „pauk“ i krene prema nama.
- Ovaj je došao po nas – kažem ja kolegi. On uopće ne reagira. Ne shvaća što mu govorim.
I zaista, „pauk“ polako dođe do nas i stane.
- Ipak je došao po nas – kažem ponovo kolegi. On još uvijek ne kapira što mu govorim. Gleda u mene kao da se pita: tko je to došao?
U sljedećem trenutku iz „pauka“ izlaze dvojica u radnim odijelima tvrtke koja se bavi odvozom nepravilno parkiranih automobila. Jedan od njih u ruci drži moderan digitalni foto-aparat, podiže ga i prinosi licu.
- Evo sada će nas i slikati – kažem ja. Sada tek kolega shvaća o čemu govorim. Brzo prilazi radniku s aparatom i počne mu objašnjavati kako smo tu samo da pokupimo kolege koji su bili na sastanku u Poglavarstvu i kako ćemo odmah krenuti.
- A ne, morate se odmah maknuti. Tu se zaustavlja Bandić (za one koji možda ne znaju trenutačni nam gradonačelnik glavnog grada), a on pošizi ako netko stane na to mjesto.- reče čovjek s aparatom i pokaže na tablu pokraj koje smo stajali. Bila mi je okrenuta stražnjom stranom pa nisam vidio o kakvoj se obavijesti radi. Valjda je bila na njoj slika M.B., a ispod nje dodatna tabla „samo za gradonačelnika“, kao što na prometnim znakovima zna stajati dodatna obavijest „osim za dostavu“.
- A ja pošizim kad vidim Bandića - odgovorim na to.
- Eto ovog trenutka su javili da stojite ovdje – ponovo će čovjek s aparatom. - Moramo vam odvesti auto.
Uz još nekoliko rečenica objašnjenja i skrušenu zamolbu da odustanu od nauma, odustali su, ali uz zahtjev da automobil odmah premjestimo na prvo slobodno parkiralište.
- No krasno – kažem – zar u zgradi imaju zaduženog koji stalno gleda kroz prozor i promptno Vas obavještava kada netko na kratko zastane na Bandićevom mjestu?
- Ah, pustite, on je iz Zagore! Odgovori jedan od dvojice odlazeći prema „pauku“.

Razmišljajući kasnije o tom događaju prisjetih se: dok smo stajali nekoliko metara udaljeni od mjesta gdje se NJ.V. Gradonačelnik iskrcava iz svog automobila nije bilo „pauka“. Ispred nas je i dalje stajao, također nepropisno parkiran, automobil. Njega „paukovci“ nisu ni pogledali. On nije bio na neprikosnovenom i svetom mjestu gospodina Gradonačelnika. A na mjestu gdje iz automobila izlazi M.B. i gdje je postavljena tabla na koju su nas upozorili radnici „pauk-tvrtke“ izgrađen je prilaz za invalidne osobe. Prepriječen je stupićima !?
Valjda da ne bi slučajno i invalidi sa svojim kolicima zasmetali M.B. kad dolazi u svoje Carstvo.

Semper contra

21.11.2008. u 18:55 • 0 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.



< studeni, 2008 >
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30

Srpanj 2020 (1)
Travanj 2020 (10)
Ožujak 2020 (12)
Veljača 2020 (6)
Siječanj 2020 (8)
Prosinac 2019 (3)
Studeni 2019 (3)
Listopad 2019 (1)
Kolovoz 2019 (3)
Srpanj 2019 (5)
Lipanj 2019 (3)
Svibanj 2019 (5)
Travanj 2019 (8)
Ožujak 2019 (3)
Veljača 2019 (3)
Siječanj 2019 (2)
Prosinac 2018 (2)
Studeni 2018 (4)
Listopad 2018 (2)
Rujan 2018 (3)
Kolovoz 2018 (8)
Srpanj 2018 (14)
Lipanj 2018 (6)
Svibanj 2018 (10)
Travanj 2018 (5)
Ožujak 2018 (9)
Veljača 2018 (7)
Siječanj 2018 (8)
Prosinac 2017 (14)
Studeni 2017 (12)
Listopad 2017 (5)
Rujan 2017 (15)
Kolovoz 2017 (3)
Srpanj 2017 (2)
Lipanj 2017 (7)
Svibanj 2017 (13)
Travanj 2017 (12)
Ožujak 2017 (9)
Veljača 2017 (7)
Siječanj 2017 (6)
Prosinac 2016 (12)
Studeni 2016 (6)
Listopad 2016 (6)
Kolovoz 2016 (1)
Srpanj 2016 (11)
Lipanj 2016 (9)
Svibanj 2016 (9)
Travanj 2016 (8)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

opće teme protiv ljudske gluposti i još ponešto

prvi post objavljen 11.12.2007.

e-mail: semper_contra@net.hr

Ceterum censeo EU esse delendam!

LINKOVI

srebrozlato

demetra
zvijezda
NF
donabellina
vjetar
mecabg

smijehotvorine
umjetnost biti sam
tomajuda
tok misli
bellarte

japanka 3
grunf
pozitivka
geomir
dinaja
dinaja 2

huc
astro
ET
k.u.p.
sewen

skrpun
fra gavun
crna svjetlost
jedna žena
zvonka
k.moljac

vadičep
alexxl
in patria sua
gorkić
marvivall
Ross
inžinjer

Još uvijek se nadam da ću ih čitati na blogu

brod u boci
pametnizub
borgman
h_cenzuru
žena gaza
proglasi
iva
smisao života
modesti
salome
gosponprofesor
gosponprofesor 2
ET2

Nekad bili sad se spominju


lion
10. Ars
nema garancije
memoari
taradi
dona
zagreb
odmak
bromberg
neverin
effata
Pax et Discordia
kreativka
malo ti malo ja
alkion
ribafiš
cat
novapol
svijet u b
gordy
marchelina







"MUDROSLOVI" SEMPER CONTRE

(nađu li se slični to samo znači da nisam jedini "semper contra" na svijetu)
* * *
Svatko ima pravo na svoje mišljenje, ali ga nitko silom nema pravo nametati drugom!

Sve je dobro kad se pomiriš da ništa nije dobro.

Glupo je biti živ a ne moći živjeti.

S osobama kojima je Religija iznad Razuma ne raspravljam o religiji. Jednako tako s osobama kojima je Nacija iznad Čovjeka ne raspravljam o Naciji.

Čovjek je nekad živio među ljudima, danas živi među strojevima, sutra će među robotima.

Narod koji sustavno briše prošlost pišući novu povijest, nikada neće imati budućnost.

Hrvatska je lijepa zemlja, ali ružna država.

Socijalizam/komunizam me naučio da ne vjerujem u ništa kao apsolutnu Istinu.

Najvrednije što je čovjek kao živo biće stvorio su: Umjetnost i Matematika. Bez njega njih ne bi bilo.

Smisao postojanja je stvaranje života. Svrha je naučiti potomke da prežive i naprave isto. I to je sve!

Hrvatska je mala zemlja velikog kriminala.

Zdravog ljudi posjećuju rijetko, bolesnog često, a na pogrebu se skupe svi znani i neznani.

Bolje je biti mrtav nego živ a ne moći živjeti.

Bethoven je svoju glazbu slušao, ali je nije mogao čuti.

Spomenici čovjeku lako se ruše, ali njegova djela ostaju.

Kapitalizam je savršen poredak za nesavršen ljudski rod.

Ateist/agnostik treba biti bolji čovjek od vjernika. Njemu nema tko oprostiti grijehove, dok će vjerniku oprostiti Bog.

Misliti je za mnoge ljude najteža aktivnost.

Kakav je ispao, možda je Bog čovjeka stvorio samo na svoju sliku.

Lako je djecu praviti ali ih je teško odgajati.

Među glupanima i pametan postane glup. Obrat ne vrijedi.

Vlast daje manje prava dajući veće obaveze. Puk traži veća prava tražeći manje obaveza.

Apsurd čovjekovog života: ako mu nije lijep ne želi živjeti, ako mu je lijep ne želi umrijeti.

Svi naši političari mora da su izučili molerski zanat. Farbaju nas već četvrt stoljeća.

Ratovi su dokaz da svijetom vladaju budale.

I u mraku totalitarizma kao i u bljesku demokracije narod ne vidi što radi vlast.

Svaki rat protiv budala je unaprijed izgubljen!

Pravi domoljub živi u inozemstvu, Hrvatsku nosi u srcu a euro ili dolare u džepu.

Ljudski rod evolucijski je vrhunac s kojeg će se survati u ponor kojeg je sam stvorio.

Pravi borci za ideale spremni su dati svoje živote. Je su li današnji borci za očuvanje okoliša spremni učiniti isto?

Da li je dilema tanjur - tanjir važnija od dileme je li on pun ili prazan?

Princip djelovanja političkih garnitura: „Prije njih nije bilo ničega, poslije njih neće ostati ništa."

Da ne proizvodimo komunjare i ustaše proizvodili bi automobile.

Na ono što je važno mali čovjek ne može utjecati, na ono što može nije važno.

Štuje Boga, al ga psuje, jer ga ne poštuje!

Revolucije pokreću idealisti, plodove beru karijeristi.

Nikako ne mogu shvatiti mentalni sklop mnogih religioznih ljudi: klanjaju se bogovima, poklanjaju mrtvima cvijeće i ubijaju žive. Sve u ime istih bogova.

U očekivanju da mu prođe ružan trenutak u životu prošao mu je neprimjetno cijeli život.

Vjera, religija i Crkva nisu jednoznačnice. Mnogi to ne znaju ili ne shvaćaju.

Vjenčanja sve glamuroznija, trajanje brakova sve kraće.

Nije sve u novcu, ali u svemu je novac.

U prošlosti ljudi su znali jesu li robovi ili slobodni. Danas ljudi misle da su slobodni iako su robovi.

Naporno je biti s ljudima, ružno je biti sam, ali najteže je među ljudima biti sam.

Čovjek treba biti ili Einstein ili čobanin na Vlašiću.

Hrvati gledaju u prošlost jer ne vide budućnost.

Lažući, lašci na kraju prevare samo sebe.

Teist u Kristu traži Čovjeka, ateist/agnostik u Čovjeku traži Krista.

Strah da će nuklearna bomba uništiti svijet je neopravdan. Svijet će uništiti – smeće.

I politika i religija obećavaju raj a donose pakao.

Mlade treba liječiti. Starima omogućiti da umru dostojanstveno.

Poznanstvo, prijateljstvo, ljubav, brak, dosada.

Čovjek je čovjeku – čovjek. Ono drugo je uvreda za vuka.

Nedostaju mi Ljudi. A tako ih je malo.

Čovjek ne dolazi svojom voljom na svijet niti mu je dozvoljeno da ga svojom voljom napusti.

Nikad nisam sâm. Uz mene je uvijek moje drugo ja. Ponekad mi je teško s njime.

Dok hrvatska se srca slože i pluto potonut može.

Nedostaje mi ljubavi jer je ne znam ni davati ni primati.

Lojalnost i poltronstvo dijeli tek tanka linija.

Glup čovjek nije opasan, ali postaje ako toga nije svjestan.

Umjetnost je dar Boga, politika Sotone.

Da bi čovjek gledao trebaju mu oči, a da bi vidio treba mu vizija.

Čovjek snuje, Bog određuje...a žena naređuje!

Nije li neobično da se oni koji vjeruju u vječni život boje smrti?

Da je zemlja od zlata ljudi bi se tukli za šaku blata.

Domoljubi Domovinu brane i izgrađuju a ne prodaju i potkradaju.

Domoljublje se čuva u srcu, a ne na srce položenom rukom.

Istina je da jabuka ne pada daleko od stabla ali se ipak može daleko otkotrljati.

Mnogi će lakše pokrenuti planinu nego usne i reći: oprosti!

Tražeći djetelinu s četiri lista izgubio je sreću.

Pravilo spokojnog življenja.
Prigušeno govoriti, prigušeno raditi, prigušeno slušati radio, prigušeno misliti, prigušeno živjeti!

Komunisti su zakonom oduzeli imovinu pojedincu, demokrati narodu.

Vrag nije crn kako se riše, crnji je.

Čovjek odlazi, samo njegova djela ostaju. Dobra ili loša.

Vojnici su školovani ljudi s diplomom za ubijanje.

Nuklearna bomba može uništiti čovjeka, komunikacijska bomba njegovu privatnost. Obje njegovu slobodu.

Pojedini roditelji svoju djecu doživljavaju kao kućne ljubimce. Kad im dosade prepuste ih ulici.

Država ne daje ništa. Samo uz proviziju prebacuje iz džepova jednih u džepove drugih.

Borac protiv tiranije istovremeno je i heroj i terorist.

Golemo materijalno bogatstvo može se steći samo pljačkom banke ili pljačkom naroda.

Samo ljubav može probuditi Čovjeka u čovjeku, ali ona je tako rijetka kao biser u školjci, dijamant u tamnim njedrima zemlje ili zrnce zlata u rijeci.

Ništa se ne mora osim umrijeti i sve se može osim izbjeći smrt!

Kao što jedno zrno tvori hrpu, tako i jedan čovjek tvori čovječanstvo!

Umjetnost je jedino što čovjeka razlikuje od životinje!

Ubiješ li čovjeka ubio si jedan od milijardi svjetova.