semper contra
ponedjeljak, 03.11.2008.
Kako postati "profesionalac smrti"
Berba plodova s voćki posađenih prije gotovo dvadeset godina (sadi se doduše i danas: upravo ih sadi Đuro Perica u današnjoj „Latinici“ na temu domoljublje ili terorizam) je u punom jeku. Zreli, jedri plodovi izrasli su na grobovima ubijenih: Kira, Zeca, Lebara, Paradžika i inih poznatih i nepoznatih, za čije smrti nitko nikada nije odgovarao. I sada se ljudi čude: kako je do toga došlo?
Čak i među mladima!? Da čak i među njima! Pa što je u tome čudno, samo su se ugledali na starije.
Počinje sa sitnicama. Pljuvanjem žvakaćih guma po novo uređenim trgovima popločanim skupim kamenim pločama, koje su vrlo brzo izgledale kao psi dalamatineri: pirgasti.
- Ma to su mladenački nestašluci pojedinaca. Proći će ih. – odgovarale su „mudre“ glave na prosvjede pojedinih ljudi kojima se to nije dopadalo.
Sve češće se vikendom u sitne sate čula dernjava pijane mladeži što se s prvim pijevcima vraćala nakon „veselih druženja“ po parkovima, iza kojih je ostajala hrpa praznih boca crnog vina i coca cole (sastojci čuvenog „bambus“-a). I gdje po koja „igla“.
- Ma to su mladenački nestašluci pojedinaca. Malo su se proveselili. Proći će ih to kad odrastu.–odgovarale su „mudre“ glave na prosvjede ljudi koji su smatrali da baš nije dobro dozvoljavati takvo ponašanje „hrvatske mladeži“.
Nastavilo se šaranjem pročelja zgrada sprejevima, razbijanjem klupa i kanti za otpatke po parkovima. Onda su na red došli prometni znakovi, pa rasvjetni stupovi i svjetiljke. Šetnje po krovovima parkiranih automobila.
- Ma to su mladenački nestašluci pojedinaca. Malo su frustrirani, imaju višak energije pa se na taj način „prazne“. Proći će ih. – odgovarale su „mudre“ glave na prosvjede pojedinaca koji su se zgražali nad takvim postupcima.
Prenijelo se divljanje i na stadione s parolama – za dom spremni, - ubij, ubij Srbina, - ustanite ustaše! A nastavilo tučnjavama na ulicama. Za početak posljedice su bile samo masnice i raskrvavljeni nosovi.
- Ma to su mladenački nestašluci pojedinaca. To je naš folklor!. – odgovarale su „mudre“ glave na prosvjede pojedinih ljudi kojima je od takvih scena bilo mučno.
A onda su počela premlaćivanja s težim fizičkim ozljedama. I to onako hrabro – pet na jednoga. Tehniku su vidjeli i naučili u „edukativnim“ filmovima nasilja koje emitira javna televizija uz prešutni blagoslov Crkve. Glavno da u tim filmovima nema seksa – kažu crkveni velikodostojnici.
- Ma to su marginalne skupine. Nije to masovna pojava. – odgovarale su „mudre“ glave na prosvjede ljudi kojima se to činilo vrlo, vrlo opasnim.
A onda je stiglo i premlaćivanja sa smrtnim posljedicama. Onako iz dosade, djeca ne znaju što bi radila.
- Trebala bi se angažirati škola i roditelji - poslali su ozbiljnu poruku „mudre“ glave na sve žešće prosvjede ljudi koji su smatrali da je voda došla do grla. Naravno, poduzelo se nije ništa, ni škola, ni roditelji, a pogotovo ne Crkva. Ona doduše ima sat vjeronauka u školi, ali vjerojatno više govori o zločinima partizana i zaslugama ustaša u drugom svjetskom ratu nego o Božjoj zapovijedi: ne ubij.
I konačno je došao vrhunac. Planirano ubojstvo premlaćivanjem jednog mirnog i od njih boljeg osamljenog pojedinca, mržnjom zadojenog čopora. Sa svim karakteristikama odraslih kriminalaca; planiranje zločina, skrivanje lica kapuljačama prilikom privođenja i potpunog odsustva suosjećanja prema žrtvi.
Za sada još nisam čuo reakciju „mudrih“ ljudi. Očekujem s nestrpljenjem i velikom znatiželjom. Da li će osnovati neki USKOK i FBI za mladež? Ili će opet tražiti jače „angažiranje škole i roditelja“? Poznata parola ministrice za ovo i ono i potpredsjednice Vlade. A možda se konačno probudi i Crkva. Tko zna?
Nisam ni psiholog, ni pedagog, ni psihijatar da bi znao predložiti „humane“ mjere preodgoja. Sjećam se samo da su takvi u „mračnim vremenima“ (ma koja budala upali svjetlo?) obično hvatani u racijama, kolovođe zadržane dvadeset četiri sata u milicijskoj stanici i preodgajani „vaspitnom palicom“. Bez prisutnosti odvjetnika. Nakon tog kratkog preodgoja najčešće su postajali glavni mirotvorci u kvartu.
No mi smo u „demokraciji“ i takve metode danas nisu prihvatljive (nažalost?). Nekakve bi mjere ipak trebalo smisliti. U protivnom će od naše „nestašna mladež“ postati „profesionalne ubojice“. A mi obični građani više se nećemo usuditi ni na ulicu izaći. Kao što se jedna mlada Amerikanka, koja je prije više od dvadeset godina došla u posjet susjedu u našem soliteru, prilikom izlaska na ulicu osvrtala oko sebe da ju netko ne napadne. Taj strah donijela je sa sobom iz zemlje najveće demokracije.
A to ne želimo, zar ne?
Semper contra
