srijeda, 17.09.2008.
Humoristična emisija "Hrvatski sabor"
Nakon podulje pauze ili ti stanke, evo nam opet TV emisije tipa Big Brother, Exkluziv, Exploziv, Red Carpet. Ovaj puta emisija nosi naziv „Prijenos sjednica Hrvatskog sabora“.
Vratiše nam se naši uvaženi zastupnici (da su uvaženi naravno misle samo oni, malo koji, ako ikoji stanovnik ove države doživljava ih kao uvažene). I odmah oštro krenuli na posao.
Po hitnom postupku dodijelili su si besplatne kartice za parkiranje u podzemnoj garaži na Tuškancu i besplatni prijevoz mini autobusima od garaža do sabornice, na udaljenosti koja se pješice prođe za pet do deset minuta. Navodno su kartice bez imena: tako se mogu posuditi i bližnjima i daljima za besplatno parkiranje.
Onda je počela cirkuska predstava „Zastupnički sat“ (nema veze ni s jednim premijerovim satom). E tu su počeli i prvi skečevi.
Ministar unutrašnjih poslova odgovara na zastupničku kritiku o sigurnosti u Zagrebu i Hrvatskoj potaknutu sve učestalijim naručenim premlaćivanjem ljudi (poznatih i nepoznatih, po političkoj liniji, po boji kože, po vjeroispovijesti), premlaćivanju onako iz čistog zadovoljstva, uz po koje ubojstvo, recimo mladića koji je odbio nasilnicima dati cigaretu ili nešto slično od vrlo velike vrijednosti, tvrdeći da to nije istina. Jer statistički podaci govore suprotno: pad svih oblika kriminaliteta osim gospodarskog (vrlo „utješno“ kad bi slučajno i bilo istinito).
Nekoliko sati kasnije u našoj „sigurnoj“ metropoli metalnim šipkama (uz bejzbol palice jedno od osnovnih sredstava za prijenos podataka iz jedne glave u drugu: paste-copy) premlaćen je direktor „Industrogradnje“ u po bijela dana, na prometnom parkiralištu pod video nadzorom, na povratku sa sastanka. Mljeo je taj ministar nešto i o svom izgledu, frizuri, tenu i radničko-seljačkom podrijetlu na koje se ponosi, i kako je unatoč relativnog siromaštva završio fakultet. „Da ali tada na vlasti nije bio HDZ“ poentira oporbeni zastupnik. Na debelokožnom licu ministra boja se ni za nijansu nije pomakla prema crvenom.
Na pitanje o lošoj demografskoj slici države i propusta Vlade da to promijeni, odgovara poznata ministrica za „ovo i ono“, kojoj je osnovna zadaća sjediti s desna Premijeru i potvrdno klimati glavom kad On o nečemu prodikuje (imali to kakve poveznice s religijom?), kako je najmanje rođenih bilo 2003. (kada je koalicija s SDP-om došla na vlast nakon više od deset godina diktature Tuđmanovog HDZ-a). Oporbeni zastupnik poentira: mi zaista nismo mogli stvoriti bolje uvjete dok ste vi bili na vlasti, a djeca rođena u 2003. sigurno nisu proizašla iz seksualne aktivnosti u toj godini.
I onda Premijer na primjedbu šefa najjače oporbene stranke o nemoralnosti visokih zastupničkih mirovina odgovara da državu čine Sabor, Vlada, dužnosti i ostala politička elita i ako se prema njima ne odnosimo s poštovanjem (tj ne dodijelimo im visoke mirovine, moja opaska) ne poštujemo državu i da to vodi u uravnilovku tj. socijalizam, a on socijalizam ne želi.
Gospodine Premijeru: državu čini Narod i ako se njega ne poštuje nema Države.
I tako sve u tom stilu. Prava kanonada stupidnih odgovora članova Vlade, na ne baš jako provokativna pitanja zastupnika oporbe. Naravno zastupnici stranke na Vlasti ne postavljaju takva pitanja svojoj Vladi, postavljat će ih, potpuno jednaka, kada oni budu u opoziciji. Tada će misliti drugačije.
Eto, na primjer, zastupnike nakon dva mjeseca plandovanja čeka rasprava o prijedlogu udruge poslodavaca (to su oni što kupuju skupe automobile, jahte i dvorce pa im nešto uzmanjkalo love i dosjetiše kako da saniraju besparicu) za izmjenu Zakona o radu s ciljem da se smanje radnička prava. Raspravljat će naši uvaženi zastupnici, ovako dobro odmoreni i financijski potkoženi s sigurnim radnim mjestom, i donijeti izmjenu Zakona o radu kojom bi se trebala ukinuti radnicima plaćena pauza i skratiti godišnji odmori. A možda i da se ponovo uvede 48 satni radni tjedan.
Zastupnike se ne može skinuti sa zastupničkih sinekura zbog tzv imuniteta, ali će oni raspravljati i donijeti izmjenu Zakona o radu ili novi Zakon kojim će se radnike lakše izbacivati s posla.
Radnici u tvrtkama koji bi radili tako malo i tako loše kao naši uvaženi zastupnici sigurno bi dobili otkaz. Ali zastupnike štiti imunitet i omogućuje im raditi gluposti, donositi zakone i propise koje tri dana poslije donošenja mijenjaju ili ukidaju i nikome ništa.
Zamislite: građevinski inženjer projektira most, rednici počinju gradnju po tom projektu i most se sruši nakon što je recimo izgrađena njegova trećina. I pogine nekoliko radnika. Da li bi onda uslijedila izmjena i dopuna projekta kao što je to slučaj s izmjenama i dopunama loše koncipiranih zakona (kao na primjer Zakona o prometu zbog kojeg je do sada poginulo mnogo više ljudi nego prošle godine u isto vrijeme), a da projektant ne završi na sudu. Izmjena projekta bi slijedila, ali projektant bi sigurno završio na sudu (da li i bio osuđen to je druga priča, uostalom kod nas se oslobađaju i ratni zločinci, ubojice na cestama i klasične ubojice).
Projektant najme nema zastupnički imunitet!!!
I onda recite da ovaj Reality Show: zasjedanje Hrvatskog sabora, nije vrhunska humoristička emisija.
- Nije?
- Da, nije!
- Zašto?
Zato jer sudionici te emisije kroje moju, tvoju i sudbinu sviju nas, osiguravajući onako usput sebi i svojim potomcima do sedmog koljena ugodan život.
A mi glasači tu ne možemo apsolutno ništa! Koliko god izlazili na izbore. Za koju god stranku glasovali. Oni će otići samo ako ih pozove Svevišnji. Prošlost, dalja i bliža, nas uči da ne postoji drugi način da ih se riješimo, jer su gospoda uvaženi zastupnici, i oni prije (drugovi) i ovi sada (gospoda), inaugurirali takav izborni sustav da si mogu do smrti osigurati opstanak u vlasti samo ako su dovoljno visoko na izbornim listama.
Kako reče G.G.Byron, engleski književnik (1788.-1824.): „Demokracija je najveće zlo smišljeno na ovom svijetu“.
Pa bila ona socijalistička, liberalna, kapitalistička, narodna i što ti ja znam kakvih još sve nema.
Što Vi mislite?
Semper Contra
17.09.2008. u 23:18 •
1 Komentara •
Print •
#
| < |
rujan, 2008 |
> |
| P |
U |
S |
Č |
P |
S |
N |
| 1 |
2 |
3 |
4 |
5 |
6 |
7 |
| 8 |
9 |
10 |
11 |
12 |
13 |
14 |
| 15 |
16 |
17 |
18 |
19 |
20 |
21 |
| 22 |
23 |
24 |
25 |
26 |
27 |
28 |
| 29 |
30 |
|
|
|
|
|
Srpanj 2020 (1)
Travanj 2020 (10)
Ožujak 2020 (12)
Veljača 2020 (6)
Siječanj 2020 (8)
Prosinac 2019 (3)
Studeni 2019 (3)
Listopad 2019 (1)
Kolovoz 2019 (3)
Srpanj 2019 (5)
Lipanj 2019 (3)
Svibanj 2019 (5)
Travanj 2019 (8)
Ožujak 2019 (3)
Veljača 2019 (3)
Siječanj 2019 (2)
Prosinac 2018 (2)
Studeni 2018 (4)
Listopad 2018 (2)
Rujan 2018 (3)
Kolovoz 2018 (8)
Srpanj 2018 (14)
Lipanj 2018 (6)
Svibanj 2018 (10)
Travanj 2018 (5)
Ožujak 2018 (9)
Veljača 2018 (7)
Siječanj 2018 (8)
Prosinac 2017 (14)
Studeni 2017 (12)
Listopad 2017 (5)
Rujan 2017 (15)
Kolovoz 2017 (3)
Srpanj 2017 (2)
Lipanj 2017 (7)
Svibanj 2017 (13)
Travanj 2017 (12)
Ožujak 2017 (9)
Veljača 2017 (7)
Siječanj 2017 (6)
Prosinac 2016 (12)
Studeni 2016 (6)
Listopad 2016 (6)
Kolovoz 2016 (1)
Srpanj 2016 (11)
Lipanj 2016 (9)
Svibanj 2016 (9)
Travanj 2016 (8)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
opće teme protiv ljudske gluposti i još ponešto
prvi post objavljen 11.12.2007.
e-mail: semper_contra@net.hr
Ceterum censeo EU esse delendam!
"MUDROSLOVI" SEMPER CONTRE
(nađu li se slični to samo znači da nisam jedini "semper contra" na svijetu)
* * *
Svatko ima pravo na svoje mišljenje, ali ga nitko silom nema pravo nametati drugom!
Sve je dobro kad se pomiriš da ništa nije dobro.
Glupo je biti živ a ne moći živjeti.
S osobama kojima je Religija iznad Razuma ne raspravljam o religiji. Jednako tako s osobama kojima je Nacija iznad Čovjeka ne raspravljam o Naciji.
Čovjek je nekad živio među ljudima, danas živi među strojevima, sutra će među robotima.
Narod koji sustavno briše prošlost pišući novu povijest, nikada neće imati budućnost.
Hrvatska je lijepa zemlja, ali ružna država.
Socijalizam/komunizam me naučio da ne vjerujem u ništa kao apsolutnu Istinu.
Najvrednije što je čovjek kao živo biće stvorio su: Umjetnost i Matematika. Bez njega njih ne bi bilo.
Smisao postojanja je stvaranje života. Svrha je naučiti potomke da prežive i naprave isto. I to je sve!
Hrvatska je mala zemlja velikog kriminala.
Zdravog ljudi posjećuju rijetko, bolesnog često, a na pogrebu se skupe svi znani i neznani.
Bolje je biti mrtav nego živ a ne moći živjeti.
Bethoven je svoju glazbu slušao, ali je nije mogao čuti.
Spomenici čovjeku lako se ruše, ali njegova djela ostaju.
Kapitalizam je savršen poredak za nesavršen ljudski rod.
Ateist/agnostik treba biti bolji čovjek od vjernika. Njemu nema tko oprostiti grijehove, dok će vjerniku oprostiti Bog.
Misliti je za mnoge ljude najteža aktivnost.
Kakav je ispao, možda je Bog čovjeka stvorio samo na svoju sliku.
Lako je djecu praviti ali ih je teško odgajati.
Među glupanima i pametan postane glup. Obrat ne vrijedi.
Vlast daje manje prava dajući veće obaveze. Puk traži veća prava tražeći manje obaveza.
Apsurd čovjekovog života: ako mu nije lijep ne želi živjeti, ako mu je lijep ne želi umrijeti.
Svi naši političari mora da su izučili molerski zanat. Farbaju nas već četvrt stoljeća.
Ratovi su dokaz da svijetom vladaju budale.
I u mraku totalitarizma kao i u bljesku demokracije narod ne vidi što radi vlast.
Svaki rat protiv budala je unaprijed izgubljen!
Pravi domoljub živi u inozemstvu, Hrvatsku nosi u srcu a euro ili dolare u džepu.
Ljudski rod evolucijski je vrhunac s kojeg će se survati u ponor kojeg je sam stvorio.
Pravi borci za ideale spremni su dati svoje živote. Je su li današnji borci za očuvanje okoliša spremni učiniti isto?
Da li je dilema tanjur - tanjir važnija od dileme je li on pun ili prazan?
Princip djelovanja političkih garnitura: „Prije njih nije bilo ničega, poslije njih neće ostati ništa."
Da ne proizvodimo komunjare i ustaše proizvodili bi automobile.
Na ono što je važno mali čovjek ne može utjecati, na ono što može nije važno.
Štuje Boga, al ga psuje, jer ga ne poštuje!
Revolucije pokreću idealisti, plodove beru karijeristi.
Nikako ne mogu shvatiti mentalni sklop mnogih religioznih ljudi: klanjaju se bogovima, poklanjaju mrtvima cvijeće i ubijaju žive. Sve u ime istih bogova.
U očekivanju da mu prođe ružan trenutak u životu prošao mu je neprimjetno cijeli život.
Vjera, religija i Crkva nisu jednoznačnice. Mnogi to ne znaju ili ne shvaćaju.
Vjenčanja sve glamuroznija, trajanje brakova sve kraće.
Nije sve u novcu, ali u svemu je novac.
U prošlosti ljudi su znali jesu li robovi ili slobodni. Danas ljudi misle da su slobodni iako su robovi.
Naporno je biti s ljudima, ružno je biti sam, ali najteže je među ljudima biti sam.
Čovjek treba biti ili Einstein ili čobanin na Vlašiću.
Hrvati gledaju u prošlost jer ne vide budućnost.
Lažući, lašci na kraju prevare samo sebe.
Teist u Kristu traži Čovjeka, ateist/agnostik u Čovjeku traži Krista.
Strah da će nuklearna bomba uništiti svijet je neopravdan. Svijet će uništiti – smeće.
I politika i religija obećavaju raj a donose pakao.
Mlade treba liječiti. Starima omogućiti da umru dostojanstveno.
Poznanstvo, prijateljstvo, ljubav, brak, dosada.
Čovjek je čovjeku – čovjek. Ono drugo je uvreda za vuka.
Nedostaju mi Ljudi. A tako ih je malo.
Čovjek ne dolazi svojom voljom na svijet niti mu je dozvoljeno da ga svojom voljom napusti.
Nikad nisam sâm. Uz mene je uvijek moje drugo ja. Ponekad mi je teško s njime.
Dok hrvatska se srca slože i pluto potonut može.
Nedostaje mi ljubavi jer je ne znam ni davati ni primati.
Lojalnost i poltronstvo dijeli tek tanka linija.
Glup čovjek nije opasan, ali postaje ako toga nije svjestan.
Umjetnost je dar Boga, politika Sotone.
Da bi čovjek gledao trebaju mu oči, a da bi vidio treba mu vizija.
Čovjek snuje, Bog određuje...a žena naređuje!
Nije li neobično da se oni koji vjeruju u vječni život boje smrti?
Da je zemlja od zlata ljudi bi se tukli za šaku blata.
Domoljubi Domovinu brane i izgrađuju a ne prodaju i potkradaju.
Domoljublje se čuva u srcu, a ne na srce položenom rukom.
Istina je da jabuka ne pada daleko od stabla ali se ipak može daleko otkotrljati.
Mnogi će lakše pokrenuti planinu nego usne i reći: oprosti!
Tražeći djetelinu s četiri lista izgubio je sreću.
Pravilo spokojnog življenja.
Prigušeno govoriti, prigušeno raditi, prigušeno slušati radio, prigušeno misliti, prigušeno živjeti!
Komunisti su zakonom oduzeli imovinu pojedincu, demokrati narodu.
Vrag nije crn kako se riše, crnji je.
Čovjek odlazi, samo njegova djela ostaju. Dobra ili loša.
Vojnici su školovani ljudi s diplomom za ubijanje.
Nuklearna bomba može uništiti čovjeka, komunikacijska bomba njegovu privatnost. Obje njegovu slobodu.
Pojedini roditelji svoju djecu doživljavaju kao kućne ljubimce. Kad im dosade prepuste ih ulici.
Država ne daje ništa. Samo uz proviziju prebacuje iz džepova jednih u džepove drugih.
Borac protiv tiranije istovremeno je i heroj i terorist.
Golemo materijalno bogatstvo može se steći samo pljačkom banke ili pljačkom naroda.
Samo ljubav može probuditi Čovjeka u čovjeku, ali ona je tako rijetka kao biser u školjci, dijamant u tamnim njedrima zemlje ili zrnce zlata u rijeci.
Ništa se ne mora osim umrijeti i sve se može osim izbjeći smrt!
Kao što jedno zrno tvori hrpu, tako i jedan čovjek tvori čovječanstvo!
Umjetnost je jedino što čovjeka razlikuje od životinje!
Ubiješ li čovjeka ubio si jedan od milijardi svjetova.
