Nakon podulje pauze ili ti stanke, evo nam opet TV emisije tipa Big Brother, Exkluziv, Exploziv, Red Carpet. Ovaj puta emisija nosi naziv „Prijenos sjednica Hrvatskog sabora“.
Vratiše nam se naši uvaženi zastupnici (da su uvaženi naravno misle samo oni, malo koji, ako ikoji stanovnik ove države doživljava ih kao uvažene). I odmah oštro krenuli na posao.
Po hitnom postupku dodijelili su si besplatne kartice za parkiranje u podzemnoj garaži na Tuškancu i besplatni prijevoz mini autobusima od garaža do sabornice, na udaljenosti koja se pješice prođe za pet do deset minuta. Navodno su kartice bez imena: tako se mogu posuditi i bližnjima i daljima za besplatno parkiranje.
Onda je počela cirkuska predstava „Zastupnički sat“ (nema veze ni s jednim premijerovim satom). E tu su počeli i prvi skečevi.
Ministar unutrašnjih poslova odgovara na zastupničku kritiku o sigurnosti u Zagrebu i Hrvatskoj potaknutu sve učestalijim naručenim premlaćivanjem ljudi (poznatih i nepoznatih, po političkoj liniji, po boji kože, po vjeroispovijesti), premlaćivanju onako iz čistog zadovoljstva, uz po koje ubojstvo, recimo mladića koji je odbio nasilnicima dati cigaretu ili nešto slično od vrlo velike vrijednosti, tvrdeći da to nije istina. Jer statistički podaci govore suprotno: pad svih oblika kriminaliteta osim gospodarskog (vrlo „utješno“ kad bi slučajno i bilo istinito).
Nekoliko sati kasnije u našoj „sigurnoj“ metropoli metalnim šipkama (uz bejzbol palice jedno od osnovnih sredstava za prijenos podataka iz jedne glave u drugu: paste-copy) premlaćen je direktor „Industrogradnje“ u po bijela dana, na prometnom parkiralištu pod video nadzorom, na povratku sa sastanka. Mljeo je taj ministar nešto i o svom izgledu, frizuri, tenu i radničko-seljačkom podrijetlu na koje se ponosi, i kako je unatoč relativnog siromaštva završio fakultet. „Da ali tada na vlasti nije bio HDZ“ poentira oporbeni zastupnik. Na debelokožnom licu ministra boja se ni za nijansu nije pomakla prema crvenom.
Na pitanje o lošoj demografskoj slici države i propusta Vlade da to promijeni, odgovara poznata ministrica za „ovo i ono“, kojoj je osnovna zadaća sjediti s desna Premijeru i potvrdno klimati glavom kad On o nečemu prodikuje (imali to kakve poveznice s religijom?), kako je najmanje rođenih bilo 2003. (kada je koalicija s SDP-om došla na vlast nakon više od deset godina diktature Tuđmanovog HDZ-a). Oporbeni zastupnik poentira: mi zaista nismo mogli stvoriti bolje uvjete dok ste vi bili na vlasti, a djeca rođena u 2003. sigurno nisu proizašla iz seksualne aktivnosti u toj godini.
I onda Premijer na primjedbu šefa najjače oporbene stranke o nemoralnosti visokih zastupničkih mirovina odgovara da državu čine Sabor, Vlada, dužnosti i ostala politička elita i ako se prema njima ne odnosimo s poštovanjem (tj ne dodijelimo im visoke mirovine, moja opaska) ne poštujemo državu i da to vodi u uravnilovku tj. socijalizam, a on socijalizam ne želi.
Gospodine Premijeru: državu čini Narod i ako se njega ne poštuje nema Države.
I tako sve u tom stilu. Prava kanonada stupidnih odgovora članova Vlade, na ne baš jako provokativna pitanja zastupnika oporbe. Naravno zastupnici stranke na Vlasti ne postavljaju takva pitanja svojoj Vladi, postavljat će ih, potpuno jednaka, kada oni budu u opoziciji. Tada će misliti drugačije.
Eto, na primjer, zastupnike nakon dva mjeseca plandovanja čeka rasprava o prijedlogu udruge poslodavaca (to su oni što kupuju skupe automobile, jahte i dvorce pa im nešto uzmanjkalo love i dosjetiše kako da saniraju besparicu) za izmjenu Zakona o radu s ciljem da se smanje radnička prava. Raspravljat će naši uvaženi zastupnici, ovako dobro odmoreni i financijski potkoženi s sigurnim radnim mjestom, i donijeti izmjenu Zakona o radu kojom bi se trebala ukinuti radnicima plaćena pauza i skratiti godišnji odmori. A možda i da se ponovo uvede 48 satni radni tjedan.
Zastupnike se ne može skinuti sa zastupničkih sinekura zbog tzv imuniteta, ali će oni raspravljati i donijeti izmjenu Zakona o radu ili novi Zakon kojim će se radnike lakše izbacivati s posla.
Radnici u tvrtkama koji bi radili tako malo i tako loše kao naši uvaženi zastupnici sigurno bi dobili otkaz. Ali zastupnike štiti imunitet i omogućuje im raditi gluposti, donositi zakone i propise koje tri dana poslije donošenja mijenjaju ili ukidaju i nikome ništa.
Zamislite: građevinski inženjer projektira most, rednici počinju gradnju po tom projektu i most se sruši nakon što je recimo izgrađena njegova trećina. I pogine nekoliko radnika. Da li bi onda uslijedila izmjena i dopuna projekta kao što je to slučaj s izmjenama i dopunama loše koncipiranih zakona (kao na primjer Zakona o prometu zbog kojeg je do sada poginulo mnogo više ljudi nego prošle godine u isto vrijeme), a da projektant ne završi na sudu. Izmjena projekta bi slijedila, ali projektant bi sigurno završio na sudu (da li i bio osuđen to je druga priča, uostalom kod nas se oslobađaju i ratni zločinci, ubojice na cestama i klasične ubojice).
Projektant najme nema zastupnički imunitet!!!
I onda recite da ovaj Reality Show: zasjedanje Hrvatskog sabora, nije vrhunska humoristička emisija.
- Nije?
- Da, nije!
- Zašto?
Zato jer sudionici te emisije kroje moju, tvoju i sudbinu sviju nas, osiguravajući onako usput sebi i svojim potomcima do sedmog koljena ugodan život.
A mi glasači tu ne možemo apsolutno ništa! Koliko god izlazili na izbore. Za koju god stranku glasovali. Oni će otići samo ako ih pozove Svevišnji. Prošlost, dalja i bliža, nas uči da ne postoji drugi način da ih se riješimo, jer su gospoda uvaženi zastupnici, i oni prije (drugovi) i ovi sada (gospoda), inaugurirali takav izborni sustav da si mogu do smrti osigurati opstanak u vlasti samo ako su dovoljno visoko na izbornim listama.
Kako reče G.G.Byron, engleski književnik (1788.-1824.): „Demokracija je najveće zlo smišljeno na ovom svijetu“.
Pa bila ona socijalistička, liberalna, kapitalistička, narodna i što ti ja znam kakvih još sve nema.
Što Vi mislite?
Semper Contra
Post je objavljen 17.09.2008. u 23:18 sati.