O tempora...

12 veljača 2022

Smijale smo se prof. Marija i ja kad je pričala kako je kupila lutku svojoj 6-mjesečnoj unuci, ona ju izokretala, pogledala i hitila i počela se derati - htela je tatin mobitel.

Nedavno vlečem hranu iz Spara, sretnem jednu drugu baku, s unukom, nekih godnu i pol, nemreš reći ni dobar dan, počel se derat, dala mu je odmah mobitel (suseda, poglečte kak je pametan!) i razmijenile smo u miru neke dojmove i iskustva o koroni, o čem bi.

Jutros upoznam jednu tetu koja radi u vrtiću, veli slavili su rođendan jedne curice i neko je detetu kupil slikovnicu. Dete gleda, lepo, šareno, al ne zna listati. Pokušava rukicom potegnut sliku na koricama na gore, ajmo yahoo, bilo kaj, ajmo.

Možda je netko vidio kad su curi tinejdžerki dali stari telefon, onaj sa zupčanikom na okretanje. Potiskala je sve kaj joj je mašta dozvolila al nije kužila da treba brojčanik okretat. Vjerojatno nije to vidla ni na TV-u jer zaboga ko gleda stare filmove. Gleda li uopće netko filmove ak nema 10 mrtvih, raskasapljenih i silovanih u prvoj minuti.

Ne tako davno jedan lik u birtiji zaurla - gazda boktejebo miči ove naše političare (mislil je na TV) i stavi onaj program s majmunima i žirafama, za njih bar znam da su majmuni i žirafe.

Ovo nije kritika. Ovo je samo viđenje stvarnosti.

Oznake: knjiga

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.