Svi nekaj protiv korone, do sad sam to stojički podnosila, nosila maske, ovakve onakve, hranila se smijehom kroz infantilna prepucavanja premijera i predsjednika, al sinoć sam skor iskočila iz kože, a ima je podosta, sa svim naborima: Otišlo dete na Sljeme, tj. Medvednicu, bu kao nabral kestenja pa bu s domaćinima u planinarskm domu spekel i jel, već su se dogovorili.

Kad me zove u trifrtalj 8 navečer da se vraća doma jer nesme tam prespavati. Popizdila sam na najjače. Odma idem gledat je li i Hilton zatvoren. Naravno da nije.

Velim pa di si, da je još u tom domu, ni psovat nisam mogla, reko kak buš do busa, da on pozna šumu. Jebem ti oca blesavog, ni medved ne pozna šumu po noći (dok Bandić ne osvetli celu goru), pomolila sam se, bezbožnica, svim bogovima za koje sam čula, ispsovala (ipak, setila sam se naknadno) sve psovke ikad, dobila da oprostite proljev od straha, mislim kak je oblečen, nije ni kapu zel, kapuljaču nema (roditelji su idioti, govorila je moja mama) al evo njega u 10 ćuki, reko odi sim da te vidim jesi stvarno ti il sanjam od puste želje da si na sigurnom (što je danas relativno - biti siguran igdje).

Kae, mladi roditelji, mislite da su male bebe naporne, jesu šipak!

Oznake: korona