Iako mada premda nisam diplomirala, svojedobno sam dobila diplomu na kojoj piše ovak:
------------
Diploma
koja se dodjeljuje
(Seki Smith)
za izvanredan uspjeh i sjajne rezultate postignute kao
MAMA KOJOJ NEMA RAVNE
Dodjeljuje se ovo priznanje kojim se čast odaje svim majčinskim vrlinama originalnim i svojstvenim samo najboljim mamama.
Priznanje dodjeljuje: Na dan:
potpisana moja kći taj i taj, 11 godina ago
---------------
Kupljeno mojim novcem, nekih 4 banke, negdi oko Cvetnog trga. Dobro.
Inače, imala sam doista, i još imam - dva originala, pastela s Lošinja, od božanstvenog Nenada Levingera, pokoj mu duši, a koje sam uramila nakon dugo godina otkad nam ih je poklonil i isto tak puno dok sam ih dala uramit. Jednako tako (trećina vremena recimo) dok sam smogla hrabrosti obesit ih na zid, ovdje sporedno i bolno sjećanje.
Javljam diplomiranoj kćeri (dakako, u inozemstvo) da sam u Offertissimi kupila dva okvira.
Slika u prvom prectavlja Posljednju večeru gdje na mjestu Isusa stoji veseli Vuco u punoj veličini i drži ovna pečenog na ražnju, skup sa štangom.
Reko' a u drugu sam uramila tvoju diplomu, samo kaj je bila malo prevelka pa sam ju zrezala.
Reakcija:
Dobro stara kaj si ti prošvindlala, inače si čudna u zadnje vreme (nismo se vidle par godina, da ne duljim: ona dolazi u punu formu, a ja matorim) pa kaj si ti zbiljam moju diplomu išla rezati, možda bum mu trebala i onda išla na fax (helizim?? - op. majke) tražit novu, mislim ne znam kaj da ti velim.
Crkla sam od smijeha i odmah javila da je to MOJA diploma a ne njena.
A veliju moraš do diplome...
Kak živim ne bi bilo čudno da sam malo otfikarila. Moj rahmetli ćaća lud ko riža pred kraj života je jedno remek djelo ocaparil za cm i po jer je rama bila mala, pa je stara užasnuta i pojevši nam život za 10 godina svima skup, spasila sliku staru 300 godina i dala mi da ju skrijem. Stari mi je inače bil idiot (bog mi grehe prosti), takvog sam si i muža našla.
živjeli svi kaj su uspjeli diplomirati (predmnijevam da ih je 99,99 posto van rwatzke).
Oznake: diploma
