GROBLJE HORORA

Sve u svemu: 2 / 5
Više o filmu: Imdb.com
Video

Leila je djevojčica koja osjeća prisutnost zamišljenog prijatelja Tobyja, na što njeni roditelji počnu gubiti živce, pogotovo kad otkriju staru kameru i video snimke iz kuće stare 20 godina gdje se prikazuju razne misteriozne stvari i utvare...



Šesti dio (da, faking šesti) koji nam pokazuje kako se s moći kamere i FF stila može pronaći prisutnost u otmjenim bogataškim kućama, a da je pritom sve to povezano na sto nebuloznih načina. Ponovimo gradivo ovog konfuznog serijala: prvi dio je prikazao dvije sestre Katie i Kristi i gdje nevolje počinju, drugi dio vraća nas u događaje prije radnje u jedinici, trojka odlazi još dublje u prošlost, a četvorka postaje nastavak drugog i trećeg dijela. Kao da nije dovoljno zbunjeno bilo, peti dio (The Marked Ones) pravi potpuni odstup od serijala gdje se uz nekoliko manjih poveznica veže uz prvi dio navodno zaokružujući priču. No ne, šesti dio je morao naići, iako je navedeni kao Paranormalno 5 (??). Peti/šesti dio tako nam postaje nastavak svih nastavaka, najmoderniji po radnji, a gdje možemo vidjeti snimke iz trećeg dijela putem VHS kaseta. PA serijal poznat je po svojim prevelikim sličnostima među dijelovima, film je isfuran do zla boga te je poznat po premlaćivanju sličnih događaja samo zbog nesnosnih para koje im kino blagajne donose. Ovaj dio zaradio je sedam puta više nego što je u njega uloženo, no navodi se kao uistinu posljednji dio PA serijala, čemu se, ne biste vjerovali koliko, iskreno nadam. No, serijal mi je s druge strane uvijek interesantan za posvetiti mu sat i pol vremena, ono što me rijetko kad razočaralo u ovih šest filmova je da sam se nerijetko znao scimati na neke scene i da je film znao ponuditi prilično kvalitetne creepy scene, iako, budimo realni, i one su dosadile, unatoč nekim raznolikostima, serijal često zna ponavljati scareove čisto radi dojma i radi postojanosti barem nekog razloga da se publika navuče na novi dio. Šesti dio je jednako očajan kao četvrti, ne mogu se odlučiti koji je dio od ta dva pokopao serijal do kraja, no koga briga? Zarađuje se i dalje, kao da je bitno što će se u filmskoj industriji pojaviti još jedan potpuno bespotrebni projekt.



Toby nam se kao demon pojavljuje već nekoliko puta, a ovdje je po prvi puta dobio i svoju fizičku pojavu, prikazujući se kao crna visoka tvar s grotesknim licem i s veoma dinamičnim pokretima unutar kuće. Za razliku od prijašnjih prijetnji i duhova, Toby je ovdje veoma agresivan i počinje napadati kuću intenzivno i prilično brzo. Osim solidnih efekata, postoje brojne nebulozne i glupe scene koje vas u par trenutaka doslovno natjeraju da ugasite film, jer kako se neka obitelj može i dalje držati u kući i nakon što je očigledno da će duh napraviti potpuni kaos par večeri kasnije? Ne volim horor filmove gdje se izlaz nameće i nudi, a i dalje se bira ostati na "mjestu zla". Postoji mlako objašnjenje da je svećenik upozorio da je riječ o demonima, ne o duhovima, demoni napadaju ljude, a ne kuće, pa će ih pratiti gdje god išli. Nebitna stvar, i na druge načine se može obitelj zaštititi i da to dopre do većeg broja ljudi. Stoga su te rupe u scenariju stvorile neuvjerljivost zapravo cijelog materijala. Šeme zvučnih efekata i mračnih scena pomiješanih s "hall" efektom omogućuju solidne cimalice, uvjeren sam da ćete se tijekom filma barem jednom stresti na neku scenu, čak i ako ste najtvrđi filmaš. Otprilike to je to što je održalo ovaj film na životu u mom playeru do kraja, kraj filma neću ni spominjati, tu se toliko sranja počelo događati da je jednostavno prekonfuzno i prenategnuto to komentirati. Da ne pričam da me satipolni film uspio u nekoliko trenutaka natjerati i da zijevam i da posvetim pažnju nečem drugom. Sveukupno, jako loše.



Svim silama se nadam da je ovo posljednji put da gledam PA film, inače ću početi, i unatoč svom nastojanju da pogledam svaki serijal do kraja, bojkotirati ove filmove. Što je previše previše je, a nekoliko scareova ne mogu izvući serijal iz svoje neozbiljnosti prema ozbiljnim gledateljima.

Sve u svemu: 2 / 5
Više o filmu: Imdb.com
Video

Treći dio o ''trima majkama'' seli nas u Rim, gdje se govori kako postoji mogućnost obitavanja treće majke, Mater Lachrymarum...



27 godina poslije Argento je odlučio (iako nisam iščitavao iz kojih točno razloga) ponuditi nam treći, posljednji dio serijala o trima vješticama, nakon genijalne Suspirije i vrlo dobrog Inferna. Unatoč slabijim financijskim prilikama nakon drugog dijela, Argento se vratio na giallo slashere i maknuo se od nadnaravnog, stoga nam je ova posljednja priča najavljivala grandiozni povratak jako hvaljenog serijala, iako su neke najave pokazivale i drugačije. Na kraju krajeva, dogodila se prilično loša stvar po Argenta, Mother of Tears ni kod kritike ni kod publike nije naišao na riječi hvale i dosljednosti, prikazan je zapravo kao potpuno drugačiji od prva dva, drugačijeg tempa i s manje umjetničkog efekta. S druge strane, u maniri novijeg načina snimanja filmova, pa i onih horor žanra, treći dio zamjetno je dinamičniji i s dosta događanja, iako se može podosta diskutirati o tome koliko je to dobra stavka. Mnogo slabije scene, lošijeg i jeftinog porijekla, s tu i tamo nekim poveznicama i neke nelogičnosti i rupe u scenariju prepolovili su mi dojam o filmu te ne mogu Argentu dati kredita za takav kontrast u serijalu, iako se to mnogo puta znalo događati s "trećim" dijelovima, dok je dosta njih pak znalo izvući serijal iz blata. Mother of Tears ni po čemu skoro to nije uspio.



Što se tiče sličnosti s prethodnicima, nameću se artefakti i spominjanja vještica, s mnogo dodanih stvari oko predviđanja događaja i još nekim fantasy dijelova koji nisu impresivno djelovali na mene, ne znam, postoji scena s pokojnom mamom glavne protagonistkinje (koju inače glumi Argentova kćer Asia), koja je toliko loše napravljena da je Argentov Dracula 3D, film C-produkcije uspio izgledati bolje i efektnije. Istovremeno, kao da se parodiraju neki dijelovi filma, upravo s takvim nebulozama, a koje su uz to i loše realizirane. Kad smo se već dotakli Asie Argento, moram reći kako dugo nisam vidio slabiji i neuvjerljiviji performans. Slab trud uložen je oko razrade karaktera, a tome nije doprinjelo ni Asijina statičnost, a niti njena preglumljenost, jednostavno joj je sve bilo crno-bijelo. Da nije bilo nekih solidnih, neloših dijelova koji će mi ostati u pamćenju kao nešto posebniji i kvalitetniji, proglasio bih film totalnim smećem, no postojanost puno većeg omjera gore scena, koje su pritom i uznemirujuće i jake (bacanje djeteta s mosta ili ubijanje zaposlenice muzeja), donose filmu neku novu sliku i autentičnost koja se, gledano s te strane, može i pohvaliti kao pokušaj eksperimentiranja, no koji je nažalost u mnogo dijelova uspio poći u krivome smjeru.



Mother of Tears je tipični vještičji horor film - po meni su to jedni od najslabijih podžanrovskih ostvarenja, vještice u mnogo slučajeva znaju biti dosadne, neinventivne i s obiljem bespotrebnih torture-porn elemenata. Izgubila se snaga, umjetnost i kompatibilnost Suspirie i Inferna, prema tome, mislim da sam vas pokušao uvjeriti da se ne obraćate trećem dijelu, nije me se dojmio skoro pa ni najmanje.

Sve u svemu: 3,5 / 5
Više o filmu: Imdb.com
Video

Američki student u Rimu i njegova sestra u New Yorku pokušavaju istražiti neobična ubojstva u njihovim mjestima, gdje se sumnja na postojanje vještica...



Može se reći kako je ovo sequel filma Suspiria, redatelja Daria Argenta, koji je odlučio posvetiti se ekraniziranju priče o trima vješticama (majkama), gdje se u ovom filmu radi o drugoj vještici, Majci Mraka (Mater Tenebrarum). No, nije sve tako jednostavno niti na papiru niti u opisu filma, sve što vam mogu reći je da su ovi filmovi nelaki za opisati, stoga se valja posvetiti toj tematici prije nego se posvetite čitanju mog komentara. Stoga, da ne radim veliki uvod, krenut ću s opisivanjem filma i stvarima oko njega. Dakle, tri godine nakon odlične Suspirie Argento se odlučio iznjedriti i drugi dio, koji, iako manjka u kvaliteti nasprem prethodnika, manjkao je podosta i na kino blagajnama, stoga je Argento doživio probleme s novcima te je morao obustaviti snimanje trećeg dijela, stoga se vratio slasherskom žanru i tako izbacio 1982. godine Tenebre, koji se osim naslova, koliko sam shvatio, nikako drugačije ne vezuje uz spomenutu trilogiju. Unatoč financijskom flopu i lošijim kritikama, Inferno je s godinama postao kultan horor film i po mnogim top listama nameće se kao konstanta. Njegov nešto "svijetliji" pristup nego kod Suspirije ponudio je automatski i ponešto drugačiju atmosferu nego u prethodniku, ali i solidne poveznice u kojima se može vidjeti suodnos među antagonistima i radnji općenito (jedan off-the-record primjer može biti isti glumac taksiste iz oba filma, kao i ogroman pljusak dok traje vožnja u taksiju), dok jedan službeni primjer nećemo navoditi jer ćemo spoilati radnju. Sve u svemu, Inferno je slabiji od Suspirije, to je istina, no i dalje je jedan zabavan i napet predstavnik filmova okultne tematike, gdje se u odličnoj atmosferi nastojala pružiti kvalitetna jeza, s povremenim nasty dijelovima i odličnim soundtrackom.




Argentovi miljenici iz art rock grupe Goblin i ovdje su pružali veliku pomoć po pitanju glazbe u filmu, no tko je tu kome pomogao u karijeri, diskutabilno je, no to je sasvim nebitno. Uz rock mjuzu, primjetna je i učestala pojava opere u raznim sekvencama filma, što dodaje nekakav poseban štimung filmu. I ovdje se može vidjeti standardno dobra Argentova pažnja za detaljima, gdje su kadrovi pažljivo snimljeni te se obraća pozornost na simboliku dijelova scene, što je svakako uvjerljivo i dosljedno napravljeno. S druge strane, iako se od početka filma naredalo podosta kvalitetnih scena, moram priznati da je film u nekim dijelovima monoton. Postoje neke neuvjerljive scene koje nisam mogao provariti tako lako, na trenutak vas natjeraju da izađete iz filmskog koncepta i da postanete svjesni kako je to sve zapravo jedna velika fikcija, a takvih scena, složit ćete se, ne smije biti ili ih barem mora biti u minimalnom broju. Akcijske scene filma slične su Suspiriji, ne toliko jasna drmanja kamere, prilazi detaljima, krupni planovi, izmjene planova i tako iznova i iznova, što izaziva određenu efektnost i jezu tijekom radnje. Primjer odlične scene koja će mi ostati upamćena svakako je mrtvo tijelo u vodi na početku filma, gdje se napetost može doslovno rezati nožem. Primjetno je da Argento voli koristiti životinje kao simboliku u svojim djelima, tako ovdje možemo vidjeti ne tako nebitne scene sa mačkama, mravima, štakorima...sve ono što može pomoći pri rješavanju ili pri približavanju otkrića zagonetke o okončavanju vještičine moći. Rasplet filma veoma je efektivan i pomaže pri poboljšanju cjelokupnog dojma o filmu, no, neću puno komentirati krajnji ishod.



Uvjerljivo slabiji od prethodnika, Inferno bi se kao jedinka mogao stvarno smatrati jako kvalitetnim uratkom kojemu nedostaje ipak nešto uvjerljivije atmosfere u nekim dijelovima, kao i eventualno nešto više dinamike, i uvjeren sam kako bi bolje prošao tada. No, to sada nije ni bitno, bitno je da sam se i dalje dobro zabavio proučavajući filmove o trima vješticama i istraživanju okultnog, filmovi kojima btw nisam nikada bio nešto oduševljen, odnosno njihovom tematikom.