Nepoznati Zagreb

Ulica Jarun. Snimio: Vanja


Na dnu skupljači glomaznog otpada (puta dva), iznad njih vrtlari, a na vrhu servis kompjutera ... spontano?

Oznake: oglasi, reklame, plakati, Otpad, Jarun, trešnjevka

Drage i dragi, sjećate li se, prije 15-tak dana sam spominjao studentsko istraživanje Trnja?

Evo još jednom najvažnijih informacija!

Studenti četvrte i pete godine studija Geografije na PMF-u će u okviru kolegija Geografija kulturne ponude (na smjeru Baština i turizam), kojeg vodi prof Laura Šakaja, napraviti istraživanje pod imenom "Trnje kao mjesto i prostor“. Oni će tokom izrade rada obaviti 9 intervjua (dužine cca 30-40 minuta) na području mjesnih odbora Staro Trnje, Vrbik i Kanal, te niz anketa na području cijele gradske četvrti Trnje, a uvjet za sudjelovanje u intervjuima i anketama je da te osobe imaju više od 20 godina i da najmanje 5 godina žive na području Trnja.

Rad na intervjuima i anketama je već započeo i ako ste željni pomoći tome projektu putem intervjua možete se slobodno javiti na mail pa ću vas povezati sa studentima, Larisom i Petrom, dok je pomoć putem ankete još lakša - naime, anketu možete pronaći na webu i to ovdje:




Link na anketu.




Dakle, ako ste stariji od 20 godina i bar 5 godina boravite na Trnju, navalite na anketu i recite što mislite o vašem kvartu!

Unaprijed hvala i ugodan vam vikend!

Oznake: trnje, anketa

Snimio: Vanja


Uz blagajnu, čekajući ulaz. Snimio: Vanja


Jučer navečer sam s obitelji skoknuo do Močvare pogledati zanimljivu predstavu "Danse Macabre" koju je pripremila udruga "Cirkorama" koja spaja kazalište sa akrobatskim vještinama cirkusa ... i, nismo požalili!

Predstava je vrlo zanimljiva, vrlo je živahna usprkos temi koja se bavi doživljajem gašenja svijesti u trenutku smrti, a za to treba zahvaliti vještim izvođačicama koje izvode vratolomije na tlu i u zraku (neću ići u detalje da vam ne pokvarim veselje iščekivanja ako ćete otiči na večerašnju predstavu, posljednju u ovom ciklusu!) ... Uz to, vrlo je dobra i muzika, sviđa mi se i upotreba svjetla, a odličan je i jedan scenski efekt koji dolazi do izražaja u posljednjoj četvrtini predstave ... ali vam ni ovdje neću reći o čemu se radi - dođite i pogledajte!

Stoga, šaljite mail na cirkorama@gmail.com i rezervirajte karte za večeras (gledalište sa cca 80-tak mjesta je jučer bilo puno!), predstava je posve OK i za djecu školske dobi!

(i dobro se obucite, jer se do otvaranja dvorane u 20h čeka vani, ispred Močvare, a i u dvorani nije osobito toplo - ali, predstava traje cca 45 minuta tako da ćete to preživjeti! )



Pozdrav publici na završetku predstave! Snimio: Vanja

Oznake: cirkus, Cirkorama, Danse macabre, močvara, kazalište, performans, ples na svili

... u životu možda i nije tako , ali u ovom izlogu je to očigledno!



Trgovina Lisce na ćošku Horvaćanske i Selske ceste. Snimio: Vanja

Oznake: Lisca, plavuše, crnke, Horvaćanska cesta, Selska cesta, trešnjevka, reklame

Vi malo stariji, sjećate li se kako su se nekad u Zagrebu kupovali sportski rekviziti?

Tad nije bilo Intersporta, Hervisa i Decathlona, gdje se više ili manje sve može dobiti na jednom mjestu, već se uglavnom hodočastilo na poznate lokacije ... istina, U Nami je bilo dosta toga vezanog uz sport, ali obično lošije kvalitete. No, u Slovenijašport u Đorđićevoj se išlo po gojzerice i Toper ruksake (dapače, po jedan ruksak sam išao direkt u Sloveniju, u Celje!), u Elan po skije, obruče za koševe i slično, a u Ribomaterijal (najveći dućan im je bio u Martićevoj) se išlo po šatore i opremu za kampiranje. Sjećate li se još prizora kada je u malom parkiću kojim sada gospodari veliki kip Grge Martića (autora Mladena Mikulina, postavljenog 1994. .. vidi OVDJE za više priča o urbanim kipovima postavljenima 90-ih) tada bila postavljena izložba šatora koji su se mogli kupiti u trgovini?

Ribomaterijala (osnovanog 1951. odlukom Vlade Narodne Republike Hrvatske) već dugo nema, nastradao je u pretvorbi u kojoj su nestala 33 prodajna mjesta u 19 gradova, no od njega i njegove šatorske izložbe je makar ostala fotka pronađena na odličnoj web stranici Zagrebus na kojoj možete potražiti i neke druge zanimljive fotke iz zagrebačke bliže i dalje prošlosti!



Ovako je to izgledalo 1973. Snimio nepoznat autor, pronađeno na web stranici Zagrebus koja je fotku preuzela iz arhive "Večernjeg lista".


Park danas, istočni dio .... Snimio: Vanja


... dok zapadnim gospodari fra Grga Martić. Snimio: Vanja


Kip izbliza. Snimio: Vanja


A da ne mislite da veliek i poznate firme propadaju samo kod nas, pročitajte ovdje kako je prošao Toper, dok Elan još uvijek postoji.

Oznake: Ribomaterijal, Slovenijašport, Toper, Grga Martić, Martićeva ulica, SPORT

Dok sam bio klinac neke su mi riječi bile posebno zanimljive, jer ih nisam shvaćao u potpunosti i djelovale su mi vrlo "učeno" ... a dvije kojih se često i sad sjetim su galanterija i pozamanterija. Pozamanterijom se neću baviti ovog puta dok mi je riječ galanterija taman prikladna za temu o kojoj želim danas pisati. Naravno, postoje i drugi nazivi za taj skup predmeta, npr. tu je fraza "urbana oprema", ali mi je ovaj "galanterijski" draži, baš zbog te moje priče iz djetinjstva.

Daklem, gradska metalna galanterija ... tu bi se moglo ubrojiti svašta, od stupića koji zabranjuju prolaz vozilima pa do raznih ograda ... no, jedan od djelića tog velikog skupa kojekakvih gradskih stvarčića, djelić koji je gotovo posve izumro, su metalne rešetke koje omogućavaju lakši silazak niz rubnjak. Nekad ih je po gradu bilo podosta, osobito u centru, no u današnje doba sam svjestan jedino ovoga tu, u Berislavićevoj. Znate li vi za još koji "metalni tepih" poput ovoga?



Berislavićeva ulica. Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Usput, zna li netko ima li još igdje u gradu starih metalnih ograda koje su nekad (u 60-ima pa sve do 90-ih) sprečavale pješake, najčešće školku djecu, da istrčavaju na kolnik? Najpoznatija takva ograda je bila na izlazu iz Dežmanovog prolaza (znam ljude koji su si dobrano natukli "jajca" skakajući iz tramvaja tokom 70-ih na tom mjestu i naskočili na ogradu!), no ja se sjećam još nekih pred osnovnim školama, recimo u Harambašićevoj!

Oznake: stupići, rubnjaci, Berislavićeva ulica, centar

Snimio: Vanja


U posljednje vrijeme učestala su imenovanja dosad neimenovanih kutaka našega grada, a najčešće su na meti parkovi, koji su do sada uglavnom smatrani dijelovima trgova na kojima se nalaze, a sada dobivaju samostalna imena ... eto, baš danas park na Trešnjevačkom trgu (koji se do sada smatrao njegovim dijelom) dobiva ime Zvonimira Milčeca!

No, znate li gdje se nalazi Park kneza Zdeslava koji je mnogo tiše dobio svoje ime? Ova fotka bi vam mogla pomoći u pogađanju!



Snimio: Vanja


Ako još niste pogodili, onda bi vam ova fontana mogla biti odlučujući hint!



Snimio: Vanja


Riječ je o malenome parku stiješnjenome između Ulice kralja Zvonimira, Šubićeve ulice i Derenčinove ulice, u trokutu koji je nastao izgradnjom grada tokom 30-ih godina. Fontana je postavljena 1947. godine, no izradio ju je još 1937. godine poznati kipar i medaljar Želimir Janeš (Sisak, 12. XII. 1916 – Zagreb, 22. I. 1996), čije je najpoznatije djelo Aleja glagoljaša pored Huma u Istri.

Ako još niste uočili, na fontani se nalazi tekst nepoznata autora "O more, naše divno more, ti si nam ponos i snaga".

Idejno rješenje parka napravio je pejzažni arhitekt Dragutin Kiš (18.10.1924. Našice – 24.12.2010. Zagreb) koji je projektirao mnoge parkove kod nas i u inozemstvu. Njegov opširni životopis i popis projekata možete naći na linkovima sa OVE stranice, a tu su i park oko Predsjedničkih dvora, a u Zagrebu je projektirao i park u rekreacijskom centru Jarun rađen povodom Univerzijade 1987. godine, park
Stara Trešnjevka, park na trgu Gupčeva zvijezda, park uz Studentski centar u Savskoj ulici ...



Snimio: Vanja


Meni osobno je ovaj parkić najviše ostao u sjećanju po grupama penzionera koji su u 80-tima tamo često kartali u svako doba godine ... ne znam da li je tome još uvijek tako.



Snimio: Vanja


Za kraj, ne znam da li znate da je Derenčinova ulica, koja sad završava na Zvonimirovoj, nekad vodila i dalje na jug: Ulica Crvenoga križa je nekad bio dio Derenčinove ulice, a 70-ih je dobila novo ime zbog sjedišta Crvenoga križa koje se nalazi u toj ulici! Inače, Derenčinova (uključujući Ulicu Crvenog križa) je jedna od rijetkih ulica koja čak na dva mjesta (Zvonimirova, Šubićeva) ima potpuni "diskontinuitet", odnosno nije moguće (legalno) provesti se (ili čak prepješačiti ju) njome s kraja na kraj.

Oznake: Želimir Janeš, Dragutin KIš, Park kneza Zdeslava, medveščak

Klupa u Maksimiru. Snimio: Vanja


Mirkovečka ulica, Trešnjevka. Snimio: Vanja


Jarnovićeva ulica, Prečko. Snimio: Vanja


Divlje odlagalište otpada, Lhotkina ulica, Prečko. Snimio: Vanja

Oznake: lišće, jesen, trešnjevka, maksimir, preko, WC školjka, slivnik

Posljednjih dana nisam puno bio po gradu i okolici tako da posežem za starijim pričama i fotkama - evo priloga od sredine listopada!

Naime, šećući po Zapruđu sa mojim omladincima naišli smo jednom od dječjih igrališta na neobičnu spravu ... prva namjena je, vidi se, penjanje, no čemu su služile ove kuke sa strane? Da li su tu možda bile obješene neke njihaljke? Ili užad za penjanje?

Zna li netko kako je to originalno izgledalo?

U svakome slučaju, ovo bi bio odličan eksponat za imaginarni Muzej dječjih igrališta o kojem sam pisao na portalu Pogledaj.to ,a ovdje možete vidjeti još jedan moj stariji post na temu dječjih igrališta!



Zapruđe. Snimio: Vanja


Detalj konstrukcije. Snimio: Vanja

Oznake: Zapruđe, Dječja igrališta, penjalice, Muzej dječjih igrališta

Prošloga petka, 07.11.2014., ponovo je na dnevnome redu (zapravo "noćnome redu", jer smo krenuli po mraku, u 17h) bila šetnja, ovog puta smo uzduž i poprijeko isprešetali Ciglenicu, kvart kroz koji nas put još nije nanio tokom prethodnih šetnji!



Trasa šetnje. GPS trag snimio Mladen.


Prekrasan pogled sa cigleničkog nebodera! Snimila: Barbara


Na mjestu polaska, u Parku Pravednika među narodima, skupilo nas se tridesetak, što poznatih lica, što novih pridošlica, i nakon uvodne riječi o povijesti kvarta krenuli smo u njegovo istraživanje. Na žalost, prilaz hokejskom centru pored Toplane je bio zaključan, tako da nismo mogli izbliza pogledati taj kutak Trešnjevke u koji se iznimno rijetko zalazi, no to smo nadoknadili zavirivanjem u zanimljive zakutke ostatka kvarta. Šetnju smo započeli polukrugom po južnom dijelu Ciglenice koji je obuhvatio dio trase već davno uglaslog “Samoborčeka”, tragove toplovoda koji od Toplane vodi u zapadni dio grada (zimi je lako prepoznati njegovu trasu, jer se zbog gubitka topline na njoj snijeg nikad ne zadržava!), dobro sakriven prostor Doma zdravlja iz 60-tih godina (interijer se gotovo i nije promijenio, uključivši i staru drvenu vješalicu u čekaonici!), starog “železnog Franceka” na ćošku Stubičke i Klanječke (još čeka da mu PimpMyPump daju neko novo ruho ...), nekadašnju postolarsku radionicu kod Kumrovečke i stazicu uzduž potoka Črnomerca, uz Miljansku ulicu.

Nakon toga smo se prebacili na sjeverni dio i u desinićkoj ulici pogledali fasadu koju je oslikao street art umjetnik Lunar, prošetali smo se Ivanečkom ulicom, stali kod napuštene gumare “Marijan Čavić” (usputno smo pogledali i obližnja dvorišta), skrenuli u Selsku cestu pa u Zlatarsku ulicu, prošli kroz labirint novoizgrađenih zgrada te ulice (usput uočivši neobičnu svjetliju verziju novih kućnih brojeva) , ali i kroz dvorišta preostalih malih kućica, vratili se nazad do Selske ceste i prošli kroz naselje “gradskih kuća” u Meršićevoj ulici, naluknuli se kroz prozorčić kovačke radionice uz željezničke kolosijeke (na žalost, nismo uspjeli dobiti kovača Stipu da nam pokaže svoje kovačko znanje!) da bi na kraju došli do vrhunca večeri, nebodera u Selskoj cesti, na čiju smo se terasu popeli (zahvaljujem Damiru Kovačiću, predsjedniku Mjesnog odbora Ciglenica na posredovanju, i predstavnici stanara nebodera, koja nam je omogućila vrhunski doživljaj pogleda na grad u bistroj jesenskoj noći!).

Pogled na grad je bio naprosto fantastičan: bistra jesenska noć iznad grada prepunog svjetla (i to još u tako ugodnom društvu šetačica i šetača)! Neponovljivo!

Nakon uživanja u širokim pogledima na sve strane svijeta,koji otkrivaju da je Zagreb gledan sa te visine zaista pravi velegrad, spustili smo se ponovo na ulični nivo i svratili do prostora mjesnog odbora gdje nas je Damir počastio grickalicama i sokovima i ispričao nam ponešto o životu gradske četvrti, organizaciji gradske vlasti, problemima kvarta i idejama za njegov budući razvoj.

A sad, nakon kratke priče, evo i zbirke fotki, zahvaljujem se Barbari, Mladenu i Goranu na odličnom bilježenju i ove šetnje!



Okupljanje u parku pred početak šetnje. Snimila: Barbara


Pogled na spomen ploču palim članovima radničkog udruženja "Ciglenica". Snimio: Mladen


Uvodna riječ na početku ... Snimila: Barbara


Nekoliko rečenica o povijesti Ciglenice ... Snimio: Mladen


Prolazimo uz stanicu "Samoborčeka" kod Selske ceste. Snimila: Barbara


Kućica između trase "Samoborčeka" i toplovoda. Snimila: Barbara


Pred zdravstvenom stanicom u Drugoj Zagorskoj ulici. Snimila: Barbara


Nevjerojatno stubište uz Drugu Zagorsku ulicu. Snimio: Mladen


Napušteni "Francek" na uglu Stubičke i Klanječke. Snimila: Barbara


U hodu ... Snimila: Barbara


Posljednji komad tračnica "Samoborčeka" na prijelazu preko Klanječke ulice. Snimila: Barbara


Slika predgrađa ... Snimila: Barbara


Na mostu preko potoka Črnomerca kod Klanječke ulice. Snimio: GP


Stepenice iz Miljanske ulice prema stazici uz potok Črnomerec. Snimila: Barbara


Uz Lunarov mural na fasadi obiteljske kuće u Desinićkoj ulici. Snimila: Barbara


U prolazu pored zatvorene gumare "Marijan Čavić"- Snimila: Barbara


Vrebanje motiva uz željezničku prugu. Snimila: Barbara


Iznad nadvožnjaka preko Selske ceste, u blizini nebodera koji nam je nešto kasnije podario prekrasne poglede. Snimila: Barbara


Podvožnjak Selske ceste. Snimio: Mladen


U Zlatarskoj ulici, pomalo podsjeća na SKH ... Snimila: Barbara


Napuštena gradnja koja već desetljećima nagrđuje ugao Zagorske i Stubičke. Snimila: Barbara


Trošni kućerak ni 50 metara udaljen od crvenog nebodera. Snimila: Barbara


U dvorištu između Selske ceste i Meršićeve ulice. Snimila: Barbara


Prolaz između izvana nevidljivih kućica unutar bloka izgrađenog 20-ih godina uz Meršićevu ulicu. Snimila: Barbara


Pred kovačnicom uz željezničku prugu. Snimila: Barbara


Pogled u kovačnicu kroz odškrinut prozor ... Snimio: Mladen


Zaštitni znak Ciglenice, 200 metara visok dimnjak Toplane. Snimila: Barbara


Vožnja do terase nebodera (potrajalo je dok smo se svi prevezli ...). Snimila: Barbara


Za naše pojmove nevjerojatno uredni sandučići u neboderu ... Snimio: Mladen


Pogled s nebodera u smjeru jugoistoka, prema Savskoj cesti i Trnju. Snimila: Barbara


Pogled na zapad uzduž Zagorske ulice, a desno je Grmoščica. Snimila: Barbara


Selska cesta i podvožnjak gledani s nebodera. Snimio: Mladen


Pogled na Sky office. Snimio: Mladen


Oči u oči ... Snimila: Barbara


Grupna fotka navrh nebodera! Snimila. Barbara


Pa još jedna ispred nebodera ... Snimila: Barbara


U prostoru Mjesnog odmora. Snimila: Barbara


Razgovor s predsjednikom Mjesnog odbora Damirom Kovačićem. Snimio: Mladen

Oznake: šetnja, Ciglenica, mapiranje trešnjevke

Već sam u više navrata pisao o novim zagrebačkim uličnim tablama za koje je kao najvažniji razlog za uvođenje spominjana potreba za unificiranjem sada šarolikog spektra gradskih uličnih tabli iz svih mogućih generacija.

OK, neka im bude ... ali, posljednjih dana sam ih u nekoliko navrata ulovio "sa rukama u pekmezu", kršeći pravila koja su oni sami postavili!

Pravilo prvo: Ulice se pišu sa punim imenima i prezimeniam osoba kojima su posvećene!
A zašto je Vatroslav Jagić "podoban", a Ivan Franjo Jukić nije kada treba primijeniti to pravilo?
Čini se da je jednostavno, bez razmišljanja, preuzet način pisanja otprije, kada je Jagićeva ulica bila ulica Vatroslava Jagića, a Jukićeva je bila baš to, Jukićeva ulica, a ne Ulica Ivana Franje Jukića.



3 x ime ulice sa imenom i prezimenom, a Jukićeva je bez punog imena i prezimena. Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Zašto ovo nije Ulica Ivana Franje Jukića? Snimio: Vanja


Pravilo drugo: Ulične table će nositi i informaciju o kućnim brojevima na potezima do slijedećih ulica.
Koliko primjećujem, tu informaciju nosi tek možda 2% novopostavljenih tabli - vidi ova dva primjera sa Zagrebačke avenije koji su gotovo jedini u gradu gdje se zaista i spominju kućni brojevi.



Uobičajene table bez oznake kućnih brojeva. Snimio: Vanja


Dvije strane istog stupa na kojem obje table imaju navedene kućne brojeve. Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


(a kao usporedbu i stariji primjer, vjerojatno germanskog porijekla, iz poljskog grada Wroclawa!)



Snimio: Vanja


Pravilo treće: Boja i font svih tabli je posve jednak.
Do prije nekoliko dana sam mislio da će to pravilo biti poštivano ... no, nakon ove dvije table postavljene jedne do druge u Zlatarskoj ulici na Trešnjevci smatram da će brzo doći dan kada će ovakvih "šarenih" razmimoilaženja biti sve više



Zlatarska ulica na Trešnjevci. Snimio: Vanja


Da se razumijemo, meni uopće ne smeta šarolikost gradskih tabli kada se tu radi o "povijesnom naslijeđu" (vidi moj tekst o tablama Ilice!), kada te table ispisuju svojim postojanjem dnevnik nekih prošlih vremena. No, unošenje razlika unutar jedne točno određene "kaste" tabli smatram ulaskom u kaos. Ne znam da li me razumijete pa ću to izreći još jednom na drugi način: uvijek me uveseljava šarolikost raznih motiva kada unutar njih samih postoji dosljedni princip, a kada je i unutar njih samih puno nedosljednosti tada to smatram neželjenim kaosom.
Kužite?

Oznake: ulične table, ulice, trešnjevka

Prije nekoliko tjedana na adresu projekta "Mapiranje Trešnjevke" pristigla je zamolba sa studija Geografije na PMF-u za pomoć pri izradi studentskog rada vezanog uz područje Trnja. Naime, studenti četvrte i pete godine geografije će u okviru kolegija Geografija kulturne ponude (na smjeru Baština i turizam), kojeg vodi prof Laura Šakaja, napraviti istraživanje pod imenom "Trnje kao mjesto i prostor“. Oni će tokom izrade rada obaviti 9 intervjua (dužine cca 30-40 minuta) na području mjesnih odbora Staro Trnje, Vrbik i Kanal, te 50 anketa na području cijele gradske četvrti Trnje, a uvjet za sudjelovanje u intervjuima i anketama je da te osobe imaju više od 20 godina i da najmanje 5 godina žive na području Trnja.

Kao što si možete i zamisliti, nije posve jednostavno naći ljude zainteresirane za učešće u ovakvom vidu istraživanja pa vas ja ovim putem molim da ako zadovoljavate ove uvjete (boravak na Trnju i stariji ste od 20 godina) i ako želite pomoći studentima kroz razgovor o Trnju da se javite na mail mapiranjetresnjevke@gmail.com kako bi vas povezali sa studentima, Larisom i Petrom, koji rade na tom projektu.

Hvala vam unaprijed i, kao podsjećanje na Trnje koje tu i tamo gostuje i na ovome blogu, evo nekoliko linkova na starije tekstove o njemu!
(namjerno ne imenujem linkove, kliknite pa vidite o kojim temama se tu radi! )

Link prvi
Link drugi
Link treći
Link četvrti
Link peti
Link šesti
Link sedmi
Link osmi
Link deveti
Link deseti

Oznake: trnje, studenti, Trnje kao mjesto i prostor, geografija

Drage i dragi moji, da li ste primjetili kako su nam se u posljednje vrijeme gradski trgovačko-ugostiteljsko-smještajni interijeri popunili sa purgerskim motivima?

Protekla dva dana sam vas tupio sa Petrinjskom ulicom i baš tamo, u hostelu, se može naći pravi primjer: ZG-tramvaj na zidu iznad ulaza.



Snimio: Vanja


Drugi primjer: trgovina Getroa (koji je prije nekoliko dana i ikonografski postao Konzum) na Vrbanima čije je predvorje oslikano ZG-motivima za posljednje metamorfoze iz Getroa u Mercator.



U Getrou Vrbani. Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Primjer treći: Mueller na jelačić-placu koji je također oslikan ZG-motivima.
(ovo nisam fotkao ... )

Primjer četvrti: Čuvena "Mrzla piva" na početku Adžijine ulice ima još jedan ZG-motiv na dijelu svojih prozora.



Snimio: Vanja


Dovoljno?

Oznake: Zagreb, Interijeri, getro, mrzla piva, hostel

Jučer sam vam pisao o grandioznom vodopadu koji se samozatajno ruši sa fasade u Petrinjskoj ulici (GP, dobro si to primjetio, vozačima je on posve nevidljiv obzirom da gleda na kontra stranu od smjera vožnje po Petrinjskoj!), a danas evo par riječi o jednom samozatajnom dvorištu koje se nalazi točno preko puta Mironova vodopada!

A preko puta Vodopada je - čuveni Omladinski hostel, nekoć jedini u gradu, a sada tek onaj sa najdužim stažem u toj branši (ako se ne varam). A iza hostela je poveliko prazno dvorište u koje je ulaz posve otvoren ........ a u dvorištu ima štošta, pogledajte dolje!



Dvorište je široko i, začudo, ne prenatrpano autima! Snimio: Vanja


S lijeve strane su pomalo čudno označena parkirna mjesta ... Snimio: Vanja


... a sa desne strane je zapuštena automehaničarska radionica članova auto-moto društva Zanatlija za koje zapravo niti ne znam postoji li još uvijek (ima na webu AMD Zanatlija-Castrol sa sjedištem u Ilici 52 što bi odgovaralo ...) . Valjalo bi ući u tu radionicu jer se kroz prozor dalo vidjeti da je unutra ostalo koješta i od vozila i od alata ...
Snimio: Vanja


I za kraj, ploča koja bi trebala čuvati mjesto direktoru hotela čuči u ćošku iza vrata ... možda se on sad vozi biciklom? Snimio: Vanja

Oznake: hostel, Petrinjska ulica, AMD Zanatlija, auto mehaničar

Mislim da sam već spominjao kako je moj život posljednjih godina ponajviše vezan uz Trešnjevku: tu živimo moja obitelj i ja, na Trešnjevci radim, tu mi i klinci idu u školu, tu su i vrt Eko Ekipe Prečko i Mapiranje Trešnjevke ... i onda, htio ja to ili ne, ostali dijelovi grada postaju nepravedno zanemareni. Pa i sami centar!

Šećem se ja tako prije nekoliko tjedana uvečer centrom grada, Petrinjskom ulicom, njenim južnim dijelom kojim zaista rijetko prolazim ... a kad tamo, na jednoj fasadi spazih neku čudnu slikariju. Priđem bliže, pogledam uokolo, uočim potpis autora (Miron Milić) ... i čudom se čudim kako ja to već prije nisam vidio ili barem čuo! Jer, tu je definitivno riječ o jednom od najvećih murala u gradu!
(naknadno sam saznao da je on na tome zidu već godinu dana, nastao je 2013. godine u sklopu Muzeja ulične umjetnosti)



Snimio: Vanja


Detalj murala, očito inspiracija autoru. Snimio: Vanja


Autorov potpis u kutu. Snimio: Vanja


Pod imenom "Gradski vodopad" na cijeloj se fasadi nalazi ovaj monokromatski crno-bijel uradak ... a tražeći dodatne informacije pronašao sam i još nekoliko zanimljivih informacija koje, nadam se, vi još niste pronašli ... pročitajte i pogledajte slijedeće:

- snimka razgovora sa Mironom Milićem na portalu Vizkultura
- najava izložbe Mirona Milića u Boonici
- informacija o nastanku murala na web stranici Street Art News
- razgovor sa Mironom Milićem za Jutarnji List
- kratka informacija o autoru haikua koji se nalazi na muralu, Marijanu Čekolju, iz Noršić sela pored Samobora

I za kraj, kao bombončić, film o nastanku murala autora Kristijana Smoka!

Miron Milić: City waterfall from Kristijan Smok on Vimeo.

Oznake: street art, Miron Milić, Muzej ulične umjetnosti, Petrinjska ulica

Vjerovali ili ne, danas dobivate samo "suhu" priču, priču koja nije "podmazana" niti jednom fotkom .. razlog je vrlo prozaičan, u subotu, kada smo obiteljski krenuli u uobičajenu šetnju grobljima, baterije na foto aparatu (obje!) su otkazale poslušnost tako da od fotki toga dana nije bilo ništa. Ali, za ove dvije priče one čak i nisu toliko bitne ...

Priča broj jedan: Posjet groblju na Markovu polju u konvoju

Za one koji ne poznaju to groblje (trenutno najbrže popunjavajuće ZG-groblje), ono se nalazi pored sela Markovo Polje, 2-3 kilometra sjevernije od Sesveta. Do njega se najlakše i najbrže dolazi cestom za Kašinu od koje do groblja vodi tek kratki odvojak ... kojim se, naravno, za Sve svete ne vozi. Mi smo do groblja naumili ZET-ovom besplatnom linijom i kad smo ju htjeli uhvatiti na ćošku Bistričke i Zagrebačke zatekli smo se na krivoj strani ulice - umjesto po Bistričkoj bus je vozio po Zagrebačkoj. Dobro, zaključih, busevi valjda voze kružno, pa smo se premjestili na pravu stranu raskršća i ušli u autobus koji nas je poveo starom Varaždinskom prema Popovcu, gdje smo skrenuli na cestu prema groblju ... i stali. Tu smo čekali desetak minuta zajedno sa još dva autobusa nagađajući što bi mogao biti razlog čekanju ... i otkrili smo ga kada smo na kraju krenuli i za nekoliko minuta vožnje stigli do groblja.

Naime, cesta je preuska za mimoilaženje autobusa pa se ondaporimjenjuje princip naizmjeničnog prometa (slično kao kod radova kada promet teče jednom trakom, a regulira ga semafor) ... ZET-ov prometnik štopa autobuse i kad prođe određeno vrijeme (vjerojatno je interval 10 ili 15 minuta, a moguće je i da ne mjere vrijeme već samo čekaju da dođe zadnji bus s druge strane) i nakupi se cijeli "konvoj" autobusa, tada autobusi kreću. U smjeru groblja smo u konvoju išli sa još dva busa, a nazad nas je bilo 4, ako se ne varam.

Pitam se zašto je taj prijevoz tako kompliciran odnosno zašto nije organziran po Bistričkoj ulici (taj put je brži za nekoliko minuta) ili barem kružno ... vjerojatno je razlog u svim onim štandovima sa cvijećem i svijećama koji su koncentrirani uz prilaz od Bistričke ceste i gdje vlada preveliki kaos da bi vožnja bila sigurna ...



Priča broj dva: Što kad poželite pojesti kestene na Glavnom kolodvoru?

Vraćajući se sa groblja poželili smo pojesti kestene i kako nam se nije dalo ići do Jurišićeve (kod Pošte) ili Ilice (kod Preobraženske), odlučili smo potražiti nekog kestenjara kod GLavnog kolodvora. Nije mi ni palo na pamet da ga možda tamo nema, jer sam se krpz maglu sjećao kestenjara na tramvajskoj stanici, a mislim da je bio jedan i kod skretanja za Mihanovićevu. No, kad smo došli tamo, od kestenjara ni "k". Prošli smo po obje tramvajske stanice s kraja na kraj, kroz kolodvor s jednog kraja na drugi, ušli u Pothodnik, došli do kraja (uz nadu da s toliko ljudi koji idu prema Novom Zagrebu nije moguće da nema kestenjara kod autobusnih stanica ...), vratili se nazad do ulaza ... i ništa.

Kakav je to Glavni kolodvor na kojem nije moguće usred jeseni pojesti pečene kestene???

Poslije mi je palo na pamet da su možda kestenjari u te dane premjestili svoje kotlove na lukrativnija mjesta (uz groblje na Markovu polju vidjeli smo dav kestenjara!) ... vi, koji češće prolazite oko Kolodvora, jel inače ima kestenjara u okolici?

Na kraju cijele priče odvezli smo se u domaće nam Prečko i pojeli kestene od našeg lokalnog stričeka na okretištu autobusa ... eto, što nema u centru, ima u predgrađu!

Oznake: Markovo polje, groblje, kesteni, ZET

Jučer sam pisao o međuljudskoj solidarnosti na grobljima ... a danas prigodno riječ-dvije o solidarnosti koju su nekad pokazivala poduzeća prema svojim radnicima ... koja je išla tako daleko da su nekad poduzeća podizala čak i nadgrobne spomenike svojim radnicima ... naravno, ne svima, već onim "istaknutima". Ali opet, to je bio samo dio te pomalo "roditeljske" brige koja su poduzeća davala radnicima: od sindikalnih Kasa uzajamne pomoći, svinjskih polovica i jaja pa do ovakvih pomalo bizarnih slučajeva ...

.. na sreću, još uvijek se tu i tamo pronađu firme koje pokazuju iskrenu brigu za dobrobit svojih radnika (i moja je u tome počasnome krugu ... hvala joj na tome!), ali su takvi primjeri danas već vrlo rijetki. Neka ovaj tekst, o brizi poduzeća za svoje mrtve, bude podsjetnik svim firmama na vremena kada je solidarnost sa svojim radnicima, živima, bila uobičajena!



Kolektiv "Vodovoda", 1958. godina. Mirogoj. Snimio: Vanja


Kolektiv "Rade Končara", Mirogoj. Snimio: Vanja


Kolektiv "ZET-a". Mirogoj. Snimio: Vanja

Oznake: groblje, solidarnost, dan mrtvih, mirogoj