Nepoznati Zagreb

Snimio: Vanja


Uz blagajnu, čekajući ulaz. Snimio: Vanja


Jučer navečer sam s obitelji skoknuo do Močvare pogledati zanimljivu predstavu "Danse Macabre" koju je pripremila udruga "Cirkorama" koja spaja kazalište sa akrobatskim vještinama cirkusa ... i, nismo požalili!

Predstava je vrlo zanimljiva, vrlo je živahna usprkos temi koja se bavi doživljajem gašenja svijesti u trenutku smrti, a za to treba zahvaliti vještim izvođačicama koje izvode vratolomije na tlu i u zraku (neću ići u detalje da vam ne pokvarim veselje iščekivanja ako ćete otiči na večerašnju predstavu, posljednju u ovom ciklusu!) ... Uz to, vrlo je dobra i muzika, sviđa mi se i upotreba svjetla, a odličan je i jedan scenski efekt koji dolazi do izražaja u posljednjoj četvrtini predstave ... ali vam ni ovdje neću reći o čemu se radi - dođite i pogledajte!

Stoga, šaljite mail na cirkorama@gmail.com i rezervirajte karte za večeras (gledalište sa cca 80-tak mjesta je jučer bilo puno!), predstava je posve OK i za djecu školske dobi!

(i dobro se obucite, jer se do otvaranja dvorane u 20h čeka vani, ispred Močvare, a i u dvorani nije osobito toplo - ali, predstava traje cca 45 minuta tako da ćete to preživjeti! )



Pozdrav publici na završetku predstave! Snimio: Vanja

Oznake: cirkus, Cirkorama, Danse macabre, močvara, kazalište, performans, ples na svili

U jednom od hodnika HNK-a. Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Stjecajem okolnosti imao sam protekli tjedan mogućnost zaviriti iza kulisa našeg najpoznatijeg kazališta, svima nam poznatog Hrvatskog narodnog kazališta. Naravno, takva jedinstvena prigoda nije mogla proći bez niza fotki i mojeg zapitkivanja i rezultat cijelog posjeta upravo stiže pred vaše oči!

O povijesti samog kazališta ne bih puno pisao, na web stranici HNK možete naći opširan prikaz povijesti i kazališta kao institucije, a i same zgrade koja je postala simbol kazališta. Jedan od najvažnijih podataka je da je zgrada kazališta otvorena 14.10.1895 u nazočnosti cara Franje Josipa. Ono što meni osobno do sada nije bilo poznato, a zanimljivo je istaći, je da su originalni planovi predviđali gradnju kazališta u bloku između Ilice i Tesline ulice, sadašnjeg Cvjetnog placa i Gajeve, na mjestu sadašnje Bogovićeve ulice. No, kako su u to doba zaredali požari u kazališnim zgradama širom Evrope novi propis je zabranjivao gradnju kazališnih zgrada unutar zatvorenih blkova zgrada pa je projekt trebalo smjestiti na neku otvorenu lokaciju. Razmatrana je i istočna strana jelačić placa kao i Zrinjevac, no na kraju je na inzistiranje bana Khuena Hedervaryja izabrana sadašnja lokacija i radovi su izvedeni maksimalnom brzinom (zgrada je sagrađena u nepunih 5 mjeseci!!!).

No, moja šetnja tamnom stranom kazališta je krenula iz pozadine, iz kompleksa kazališnih radionica koje se nalaze na samome rubu Trešnjevke, u Adžijinoj ulici, nedaleko starog Samoborskog kolodvora i zgrada Bubare. Nije poznato kada su se točno radionice preselile u taj prostor, no pozdano se zna da je najstarija zgrada izgrađena oko prijelaza stoljeća (dakle, skoro nakon otvorenja nove zgrade kazališta) i da je građena namjenski za potrebe kazališta i to kao spremište scenografija. Jako mi je žao što nisam imao mogućnost pogledati tu zgradu i iznutra jer navodno ima posebne "separee" za pojedine scenografije te bi se mogla usporediti sa velikim arhivskim ormarićem .

Uz tu zgradu tokom vremena su nadograđivani drugi objekti, posljednji prije nekoliko godina, kako bi zadovoljili potrebe za sve većim prostorom ... unutar kompleksa je i mjesto za kazališni transport, stari i već pomalo olinjali plavi kamion koji je u službi već tridesetak godina, te novi bijeli.

Za posjeta sam se prošetao i nekima od radionica: slikarskom, stolarskom, tapetarskom, kiparskom .. atmmosfera u njima je radna, kao u uobičajenim radionicama te vrste, ali opet sa posebnim dahom kazališta, neuobičajenim detaljima koji se pojavljuju tu i tamo "na sceni", stilskim stolcem na kojem se odmaraju radnici za vrijeme pauze ili foteljom koja oponaša tko-zna-koji povijesni period, a koja stoji na majstorskom stolu. koliko sam čuo, radni uvjeti nisu sjajni, nedostaje prostora, zimi je vrlo hladno ... no, radionicama ipak caruje "duh predgrađa", bez prevelike strke i buke. A dvorište je prepuno nosača svih mogućih scenografija za koje nema mjesta u natkrivenim skladištima, samo teško uočljivi natpisi na metalnim šipkama kazuju kojoj predstavi oni pripadaju.

U sklopu kompleksa je i veliko skladište kostima ... to je pravi praznik za oči svakog ljubitelja kostimografije, na tisuće raznih kreacija, od kostima vila i vilenjaka pa do vojničkih uniformi, harlekinskih halja i demonskih odora!

Vrijedi spomenuti i kućice na ulazu u kojima su živjeli (i još uvijek žive)namještenici ovih prostora - ne propustite arhitektonsku kreaciju koja se nalazi iznad portirnice!



Ulaz iz Ulice Božidara Adžije. Snimio: Vanja


Proljetnozelena ogradica ... Snimio: Vanja


Ulazne kućice za namještenike i neobična nadogradnja iznad portirnice. Snimio: Vanja


Niz metalnih konstrukcija scenografije oko zgrada - nikad dovoljno prostora za njih. Snimio: Vanja


Uputstvo za upotrebu ... Snimio: Vanja


Ulaz u najstariji prostor u koji, na žalost, nisam uspio ući. Snimio: Vanja


Stolarska radionica. Snimio: Vanja


Izrada scenografije .. Snimio: Vanja


Tapetarska radionica. Snimio: Vanja


Ulaz u slikarsku radionicu. Snimio: Vanja


Tisuću i jedna boja kazališnog života ... Snimila: Bubamara šarena


U kiparskoj radionici. Snimio: Vanja


Niz objekata u pozadini kompleksa radionica. Snimio: Vanja


Kad se odmara, neka to bude u stilu .. Snimila: Bubamara šarena


Dugački nozovi kostima u garderobi ... Snimio: Vanja


Cvjetićasto ... Snimila: Bubamara šarena


Niz svih mogućih glavopokrivala ... Snimila: Bubamara šarena


... ali, to nije sve! Snimio: Vanja


Novi kamion. Snimio: Vanja


Nakon obilaska radionica prošetao sam se i matičnom zgradom i razgledao njene obje strane, onu svijetlu, obasjanu erflektorima i dostupnu građanstvu, kao i onu drugu, iza pozornice, dostupnu samo glumcima i osoblju. Možda niste znali, ali gledalište HNK-a nije uvijek izgledalo kao danas, već je nekad imalo prored po sredini što je sjedala činilo dostupnijima. Isto tako, broj sjedala se tokom vremena smanjivao čime je smještaj publike dobivao na udobnosti.

Iskoristio sam priliku i za posjet Predsjedničke lože ... kao što mi rekoše, to nije loža sa najboljim pogledom na scenu već sa najboljim pogledom na nju iz gledališta, tamo nije važno vidjeti već biti viđen.

Uz ložu ide i zgodan salon, pomalo asketski (ali ukusno) uređen uz pripadajući WC koji se nije bitno promijenio od otvaranja zgrade. Na žalost, za preuređenja 60-tih godina na pod su stavljene jeftine i ne baš adekvatne pločice čiem se izgubilo na ugođaju.

Nakon terase (sa garderobom s dahom 70-tih), foajea na balkonu koji i dan danas služi kao tonski studio, i pratećih prostora sišao sam u podrum, do nekima poznatog podzemnog prolaza koji spaja glavnu zgradu sa zgradom "kola" južno od "zelenog vala" ... prolaz pomalo podsjeća na hodnike metroa u zapadnoj Evropi, svijetao i zračan, ali i bučan (zbog rada ventilacije). U drugoj zgradi su prostori za baletne vježbe, ali i postolarska radionica, posljednja te vrste (kazališne) u Hrvatskoj (na žalost, nije bila otvorena pa ju nisam mogao vidjeti, kao ni krojačku).



Gledalište je na dlanu. Snimio: Vanja


Oči u oči sa scenom. Snimio: Vanja


Scenski radovi. Snimio: Vanja


Detalj stepeništa. Snimio: Vanja


Pogled na predsjedničku ložu. Snimio: Vanja


Predsjednički salon. Snimila: Bubamara šarena


Prikradanje loži ... Snimio: Vanja


Pogled iz predsjedničke lože - bolje se vidi publika nego scena .. Snimio: Vanja


Umivaonik u kojem je možda još car Franjo Josip prao ruke ... Snimio: Vanja


... a car je možda i ovdje zastao. Snimio: Vanja


Reprezentativni luster. Snimio: Vanja


Pogled s terase. Snimio: Vanja


Na meti (pogled iz WC-a). Snimio: Vanja


U jednoj od baletanskih garderoba. Snimio: Vanja


Skladište reflektora ispod pozornice. Snimio: Vanja


Motocikl ispod pozornice, vjerojatno je prispio kroz ... Snimio: Vanja


.. ovo propadalište. Snimio: Vanja


U podzemnom hodniku ispod Hebrangove ulice. Prepoznatljiv je zimi, jer se iznad njega snijeg uvijek brže otopi. Snimio: Vanja

Oznake: HNK, kazalište, radionica, scenografija, trešnjevka