Nepoznati Zagreb

28.05.2013., utorak

HNK: Iza i između kulisa našeg najpoznatijeg kazališta

U jednom od hodnika HNK-a. Snimio: Vanja

Snimio: Vanja

Snimio: Vanja

Stjecajem okolnosti imao sam protekli tjedan mogućnost zaviriti iza kulisa našeg najpoznatijeg kazališta, svima nam poznatog Hrvatskog narodnog kazališta. Naravno, takva jedinstvena prigoda nije mogla proći bez niza fotki i mojeg zapitkivanja i rezultat cijelog posjeta upravo stiže pred vaše oči!

O povijesti samog kazališta ne bih puno pisao, na web stranici HNK možete naći opširan prikaz povijesti i kazališta kao institucije, a i same zgrade koja je postala simbol kazališta. Jedan od najvažnijih podataka je da je zgrada kazališta otvorena 14.10.1895 u nazočnosti cara Franje Josipa. Ono što meni osobno do sada nije bilo poznato, a zanimljivo je istaći, je da su originalni planovi predviđali gradnju kazališta u bloku između Ilice i Tesline ulice, sadašnjeg Cvjetnog placa i Gajeve, na mjestu sadašnje Bogovićeve ulice. No, kako su u to doba zaredali požari u kazališnim zgradama širom Evrope novi propis je zabranjivao gradnju kazališnih zgrada unutar zatvorenih blkova zgrada pa je projekt trebalo smjestiti na neku otvorenu lokaciju. Razmatrana je i istočna strana jelačić placa kao i Zrinjevac, no na kraju je na inzistiranje bana Khuena Hedervaryja izabrana sadašnja lokacija i radovi su izvedeni maksimalnom brzinom (zgrada je sagrađena u nepunih 5 mjeseci!!!).

No, moja šetnja tamnom stranom kazališta je krenula iz pozadine, iz kompleksa kazališnih radionica koje se nalaze na samome rubu Trešnjevke, u Adžijinoj ulici, nedaleko starog Samoborskog kolodvora i zgrada Bubare. Nije poznato kada su se točno radionice preselile u taj prostor, no pozdano se zna da je najstarija zgrada izgrađena oko prijelaza stoljeća (dakle, skoro nakon otvorenja nove zgrade kazališta) i da je građena namjenski za potrebe kazališta i to kao spremište scenografija. Jako mi je žao što nisam imao mogućnost pogledati tu zgradu i iznutra jer navodno ima posebne "separee" za pojedine scenografije te bi se mogla usporediti sa velikim arhivskim ormarićem wink

.

Uz tu zgradu tokom vremena su nadograđivani drugi objekti, posljednji prije nekoliko godina, kako bi zadovoljili potrebe za sve većim prostorom ... unutar kompleksa je i mjesto za kazališni transport, stari i već pomalo olinjali plavi kamion koji je u službi već tridesetak godina, te novi bijeli.

Za posjeta sam se prošetao i nekima od radionica: slikarskom, stolarskom, tapetarskom, kiparskom .. atmmosfera u njima je radna, kao u uobičajenim radionicama te vrste, ali opet sa posebnim dahom kazališta, neuobičajenim detaljima koji se pojavljuju tu i tamo "na sceni", stilskim stolcem na kojem se odmaraju radnici za vrijeme pauze ili foteljom koja oponaša tko-zna-koji povijesni period, a koja stoji na majstorskom stolu. koliko sam čuo, radni uvjeti nisu sjajni, nedostaje prostora, zimi je vrlo hladno ... no, radionicama ipak caruje "duh predgrađa", bez prevelike strke i buke. A dvorište je prepuno nosača svih mogućih scenografija za koje nema mjesta u natkrivenim skladištima, samo teško uočljivi natpisi na metalnim šipkama kazuju kojoj predstavi oni pripadaju.

U sklopu kompleksa je i veliko skladište kostima ... to je pravi praznik za oči svakog ljubitelja kostimografije, na tisuće raznih kreacija, od kostima vila i vilenjaka pa do vojničkih uniformi, harlekinskih halja i demonskih odora!

Vrijedi spomenuti i kućice na ulazu u kojima su živjeli (i još uvijek žive)namještenici ovih prostora - ne propustite arhitektonsku kreaciju koja se nalazi iznad portirnice! wink

Ulaz iz Ulice Božidara Adžije. Snimio: Vanja

Proljetnozelena ogradica ... Snimio: Vanja

Ulazne kućice za namještenike i neobična nadogradnja iznad portirnice. Snimio: Vanja

Niz metalnih konstrukcija scenografije oko zgrada - nikad dovoljno prostora za njih. Snimio: Vanja

Uputstvo za upotrebu ... Snimio: Vanja

Ulaz u najstariji prostor u koji, na žalost, nisam uspio ući. Snimio: Vanja

Stolarska radionica. Snimio: Vanja

Izrada scenografije .. Snimio: Vanja

Tapetarska radionica. Snimio: Vanja

Ulaz u slikarsku radionicu. Snimio: Vanja

Tisuću i jedna boja kazališnog života ... Snimila: Bubamara šarena

U kiparskoj radionici. Snimio: Vanja

Niz objekata u pozadini kompleksa radionica. Snimio: Vanja

Kad se odmara, neka to bude u stilu .. Snimila: Bubamara šarena

Dugački nozovi kostima u garderobi ... Snimio: Vanja

Cvjetićasto ... Snimila: Bubamara šarena

Niz svih mogućih glavopokrivala ... Snimila: Bubamara šarena

... ali, to nije sve! Snimio: Vanja

Novi kamion. Snimio: Vanja

Nakon obilaska radionica prošetao sam se i matičnom zgradom i razgledao njene obje strane, onu svijetlu, obasjanu erflektorima i dostupnu građanstvu, kao i onu drugu, iza pozornice, dostupnu samo glumcima i osoblju. Možda niste znali, ali gledalište HNK-a nije uvijek izgledalo kao danas, već je nekad imalo prored po sredini što je sjedala činilo dostupnijima. Isto tako, broj sjedala se tokom vremena smanjivao čime je smještaj publike dobivao na udobnosti.

Iskoristio sam priliku i za posjet Predsjedničke lože ... kao što mi rekoše, to nije loža sa najboljim pogledom na scenu već sa najboljim pogledom na nju iz gledališta, tamo nije važno vidjeti već biti viđen. wink

Uz ložu ide i zgodan salon, pomalo asketski (ali ukusno) uređen uz pripadajući WC koji se nije bitno promijenio od otvaranja zgrade. Na žalost, za preuređenja 60-tih godina na pod su stavljene jeftine i ne baš adekvatne pločice čiem se izgubilo na ugođaju.

Nakon terase (sa garderobom s dahom 70-tih), foajea na balkonu koji i dan danas služi kao tonski studio, i pratećih prostora sišao sam u podrum, do nekima poznatog podzemnog prolaza koji spaja glavnu zgradu sa zgradom "kola" južno od "zelenog vala" ... prolaz pomalo podsjeća na hodnike metroa u zapadnoj Evropi, svijetao i zračan, ali i bučan (zbog rada ventilacije). U drugoj zgradi su prostori za baletne vježbe, ali i postolarska radionica, posljednja te vrste (kazališne) u Hrvatskoj (na žalost, nije bila otvorena pa ju nisam mogao vidjeti, kao ni krojačku).