Nepoznati Zagreb

Vjerojatno ste već primijetili kako su u posebnim situacijama ljudi skloniji pomoći bližnjemu svome, pa čak i "nepoznatom nekome", ljudima koje uopće ne poznaju, dapače, nikada ih neće niti vidjeti ... nekad su takve stvari bile uobičajene, a sada su sve rjeđe, ali mi je drago što ponovo uskrsnu baš u ovakvim posebnim situacijama!

U nekim zemljama (npr Švedska) groblja imaju svoj "alat" (kante za zalijevanje, grablje, lopatice itd), koji visi na baš ovakvim "vješalicama" (vidi fotku!) i ljudi ga posuđuju kad im zatreba i vraćaju nazad ... dok su kod nas ljudi prepušteni sami sebi, osigurana im je samo "vješalica" za to što si sami zbrinu. I, ljudi su se sami pobrinuli i solidarno si ostavljaju kante za vodu - dapače, izbor je vrlo velik!



Mirogoj, prošli vikend. Snimio: Vanja


A ako vam zatrebaju šibice, i njih ćete možda naći, osvrnite se uokolo!



Mirogoj, prošli vikend. Snimio: Vanja

Oznake: groblje, solidarnost, mirogoj, dan mrtvih

Krapinska ulica. Snimio: Vanja


Ogrizovićeva ulica. Snimio: Vanja


Još od davnina u našem narodu je prisutno razmišljanje kako smo mi, Hrvati, rođeni za sudjelovanje u ekipnim sportovima, a oni individualni nam ne idu baš tako dobro. Istina, u međuvremenu su uz nas prošli i Goran Ivanišević i obitelj Kostelić i Marin Čilić i naše atletičarke (a i prije smo imali i Đurđicu Bjedov i Matu Parlova i Šurbeka i Stipančića i još mnoge druge ...), ali je ta fama ostala uvriježena u narodu ...

... a novu snagu ona dobiva i posljednjih godinu ili dvije otkako su se po svim mogućim gradskim prostorima počele pojavljivati i mnogobrojne "ekipe" koje se natječu u čišćenju tavana, odvozu glomaznog otpada, selidbama (neki najavljuju čak besplatan odvoz!) ... Namjera je, čini se, posve plemenita i rado bih bezrezervno podržao sve koji rade na čišćenju grada (po mogućnosti, bez "pozadinskih prijateljskih aranžmana" ... ), no iz druge sam ruke dobio informacije da sa takvim "ekipama" treba biti i pomalo oprezan. Odnosno, preciznije, one će rado odvesti ono što se može koliko-toliko unovčiti (recimo, kućanske aparate koji još rade), ali su slabo zainteresirani da uz te unosnije stvari prevezu i neke ne baš lukrativne npr. šutu iako i to reklamiraju na svojim plakatima.

P.S. Ako saznate za još neku "ekipu" dojavite mi (a možete i poslati i fotku plakata pa da kompletiram zbirku )



Kod Trešnjevačkog placa. Snimio: Vanja


Petrinjska ulica. Snimio: Vanja


Pored Glavnog kolodvora. Snimio: Vanja


Ogrizovićeva ulica. Snimio: Vanja

Oznake: ekipe, odvoz, turbo dizel, brzi i žestoki, medeni, ekipa

Naselje Gogoljin brijeg, Petrova ulica. Snimio: Vanja

Oznake: kaktusič, Petrova ulica, Gogoljin brijeg, fotka

Ne znam da li ste znali da je i Špansko postalo elitni kvart u kojem strane ambasade odabiru svoja sjedišta?

Recimo, u samome povijesnom jezgru Španskog, kod malog "trgića" uz raskršće ulica Špansko i Maršanići, smjestila se ambasada Republike Obale slonovače!



Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Očekujem daljnji razvoj situacije: porast cijena nekretnina, selidbu ostalih ambasada s Pantovčaka, Šalate i Buzina u Špansko i okolicu ...
(iskreno, mislim da je taj dio Španskog mirniji i ugodniji od mnogo drugih gradskih kvartova ...)

Oznake: špansko, ambasada

Evo načina kako Zagreb učiniti atraktivnijim, a zagrebački gradski prijevoz jedinstvenim u svijetu: označiti svaku autobusnu i tramvajsku liniju na svakom stajalištu natpisom drugačijeg tipa slova, veličine i boje!



Autobusna stanica ispred trgovačkog centra Avenue Mall. Snimio: Vanja

Oznake: ZET, muzej suvremene umjetnosti, Avenue Mall, autobus, linije

Lako je bilo zabaviti djecu tokom proteklih sunčanih tjedana: bilo je toplo i suho i mogli su vani uživati u kakvoj su god zabavi željeli ... a što ćemo sada, kad kiša pada?

No, i za to postoji rješenje: Udruga "Vestigium" (čiji se prostor nalazi iza nekadašnje "Name" na Vrbanima, dvorišna strana Rudeške 142-144) organizira ovu subotu, 25.10.2014., od 10 do 12h, pričaonicu/radionicu/sviraonicu za klince. Evo i najave:

"Pozivamo sve male zaljubljenike u knjigu i čitanje i sve one koji će to tek postati, da nam se pridruže na našem putu oko svijeta s knjigom. Ovaj put vodimo vas u Afriku. Kroz priče iz slikovnica i kroz muzičku radionicu na kojoj ćemo svirati djembe - afrički bubanj. Pozivamo roditelje da nam se pridruže i ponesu svoje bubnjeve ako ih imaju :) Potičemo kulturu knjige i čitanja od najranije dobi. Pričaonica je besplatna zahvaljujući potpori Gradskog ureda za kulturu, obrazovanje i sport."

S druge strane, odmah nakon ove radionice, na drugoj strani Vrbana, u Vrbanima III, između Osnovne škole Alojzija Stepinca i dječjeg vrtića, Tonka Maleković organizira radionicu "Urbane livade - igre i slike". Radionica je namijenjena i starima i mladima, a cilj joj je oživjeti sjećanja na društvene igre iz bliže i dalje prošlosti i potom ih zaigrati. Prisjetimo se Crne Marice, Ledenog Ćire, Ćorave babe, Okoš Bokoš, Gumi-gumi, Lovice, Crne Kraljice 1-2-3 i drugih ....

Napominjem da je ovaj projekt odabran na natječaju za umjetničke intervencije u javnom prostoru Vrbana III u sklopu ovogodišnjeg programa "Novi kvartovi" projekta Ars Publicae koji se bavi interdisciplinarnim promišljanjem umjetničkog sadržaja u javnom prostoru, a kroz program "Novi kvartovi" u 2014. godini tematizira nova cjelovito projektirana i izvedena stambena naselja u Zagrebu, s naglaskom na Novi Jelkovec i Vrbane III. (program podržavaju Zaklada "Kultura nova", Gradski ured za obrazovanje, kulturu i sport grada Zagreba te Ministarstvo kulture RH.

Oznake: Vestigium, Tonka Maleković, umjetnost, igranice, radionice, igra, vrbani, trešnjevka

Prošloga petka, 17.10.2014., poveo sam još jednu iz niza šetnji u okviru projekta "Mapiranje Trešnjevke". Ovoga puta smo se prošetali Knežijom i to uz dva posebna iznenađenja koja su obilježila ovaj neuobičajeni petak!

Početak šetnje je bio ispred Osnovne škole "Horvati" ispred koje smo se već jednom sastajali, na početku šetnje koja nas je vodila uzduž Savskog nasipa i preko Gajeva, Staglišća i Vrbana. No, ovoga puta smo krenuli drugim smjerom: za početak smo sjeli na klupe školskoga igrališta, na mjesto kojim je nekad vladao hlad starih kestena, a sada, kad su kesteni posječeni, pozdravljalo nas je popodnevno sunce. Zajedno smo se, uz stare planove grada, prisjetili povijesti Knežije, od doba kada su na tim prostorima vladala polja i voćnjaci i kada je otprilike na lokaciji sadašnjeg raskršća Selske ceste i Knežije, kod nekadašnje Name, a sada trgovine Pitarella i Konzuma, bilo središte sela Horvati (uz obližnje zaseoke Gredice i Vurovčice, a na mjestu današnjeg Studentskog doma Stjepan Radić su bile livade zvane Srednjaki), pa do novijeg doba, doba stambenih zgrada pretežno sagrađenih u 60-ima, kada se također zbivaju promjene, samo nešto sporije.



Knežija negdje tokom 18. stoljeća. Izvor: Web stranica Austrijskog nacionalnog arhiva sa zbirkom digitaliziranih karata iz doba Austro-Ugarske monarhije.


Knežija i okolica 1898. godine (označena je tada novosagrađena osnovna škola Horvati). Izvor: Web stranice Knjižnica grada Zagreba.


Knežija s početka 20. stoljeća. Izvor: Web stranica Austrijskog nacionalnog arhiva sa zbirkom digitaliziranih karata iz doba Austro-Ugarske monarhije.


Knežija 1932. godine. Privatni izvor.

>
Knežija 1954. godine. Privatni izvor.


Pred početak šetnje ... Snimio: GP


Na školskom igralištu. Snimio: GP


Uvodna priča o povijesti Knežije ... Snimila: Barbara


Na ćošku Stolačke i Romićeve, prisjećajući se nestale stazice prema Ujevićevoj ulici ... Snimila: Barbara


Nakon pogleda u povijest, prošetali smo se Stolačkom ulicom do Romićeve (s tog mjesta je još ne tako davno, prije desetak godina, vodila stazica prema Ujevićevoj ulici - sada je to ograđeni posjed), a od tamo smo došli do Horvaćanske ceste i napuštenog i zapuštenog prostora nekadašnjeg filmskog studija "Ocean filma", uz koji se vežu počeci kinematografije u Zagrebu. Isti taj prostor je još jednom ušao u povijest mnogo godina kasnije, oko 2002. godine, u doba prvog zagrebačkog skvota, zabilježenog i u dokumentarnom filmu "Bastards of Utopia" autora Maple Razsa i Pache Veleza koji su i sami duže vrijeme boravili u tom skvotu. U to je doba prostor studija bio poznatiji pod nazivom Vila Kiseljak ili jednostavno “Skvot na Knežiji” i bio je preteča današnjeg AKC Medika. Na žalost, nakon višestrukih sukoba sa skinheadsima je skvot napušten, a prostorom su zagospodarili beskućnici i danas izgleda strašno, prepun je smeća i tragova koji pokazuju kako je bijedan život ljudi sa ruba (u jednoj od prostorija se, čini se, još uvijek boravi).



Ovako se nekada reklamirao studio ... Izvor: Izložba u Muzeju grada Zagreba.


Na ulasku u "studio" ... Snimila: Barbara


U zapuštenom dvorištu "Ocean filma". Snimila: Barbara


Lovci oštra pogleda u foto safariju! Snimila: Barbara


Hodnici puni smeća i prašine ... Snimila: Barbara


U carstvu smeća i korova. Snimila: Barbara


... ponovo u civilizaciji! Snimio: GP


Poslije tog pogleda "preko ruba" koji je pokazao mučnu sliku svakodnevnog života naših najsiromašnijih sugrađana došlo je vrijeme za ljepše teme i prizore, za prvo iznenađenje te večeri: dobrotom udruge "Trenutak.39" i njene pokretačice Vanje Hraste imali smo priliku pogledati ne samo zanimljivu izložbu umjetničkih radova autora koji su izlagali u tom jedinstvenom prostoru koji je spoj životnog prostora i umjetničke galerije, već i spektakularnu igru tmurnih oblaka i sunca pred zalaskom koji su nam pružili nesvakidašnji pogled koji se sa balkona pruža na cijeli istočni dio grada.



Na balkonu Trenutka 39. Snimio: GP


Hvatajući dramatični trenutak pred zalazak sunca ... Snimila: Barbara


Umjetničko gnijezdo u Trenutku 39. Snimila: Barbara


Umjetnička instalacija pristigla iz Mađarske ... Snimila: Barbara


Western-umjetnost! Snimila: Barbara


Pogled na početak Horvaćanske, jedini njen dio koji je zadržao smjer proteklih stoljeća. Snimila: Barbara


Dramatično nebo nad gradom sa balkona iz Trenutka 39. Snimila: Barbara


Nakon razgledavanja stana/galerije, razgovora sa Vanjom i uživanja u pogledu, došlo je vrijeme i za drugo iznenađenje. No, do njega nije bilo tako lako doći, iako se nalazilo ne tako daleko, u Škreblinovoj ulici: naime, uz već spominjane tmurne oblake došao je i jak vjetar koji je sa sobom donio i prve kapi kiše. No, grupa je hrabro, uz tek manje gubitke , stigla do ateliera kipara Marina Marinića. A tamo nas je dočekalo mnoštvo kiparskih radova koji su do vrha napunili sve tri prostorije omanje kućice ... riječi teško mogu opisati taj prostor pa to onda prepuštam fotkama!

Naravno, razgledavanje ateliera je bilo samo pola atrakcije, druga polovica je bila razgovor sa živopisnim umjetnikom kojeg trešnjevčani ponajviše pamte po "Kikirikiju", koji se nalazi u Parku Stara Trešnjevka, a stanovnici Knežije po skulpturi "Stanje duha" koja se nalazi u dvorištu ateliera, vidljiva sa ulice.

Dok smo razgledavali skulpture vrijeme je pokazalo svoju ćudljivost i zasulo nas ponovo kapima kiše pa je šetnja time bila i završena ... a ostatak zamišljene trase šetnje, koja je radila nekoliko zavoja kroz Knežiju i završavala na Srednjacima, ćemo posjetiti neki drugi puta!



Sačekivanje pod tmurnim nebom, nakon prvog iznenađenja slijedi drugo! Snimila: Barbara


Zajednička fotka (istina, nekolicina nam je ostala iza ćoška ... ) Snimila: Barbara


Ulazimo u atelje, na vratima nas čeka domaćin! Snimila: Barbara


Marin u svome carstvu. Snimio: GP


Marinove skulpture. Snimila: Barbara


Snimio: GP


Hrvatski prijatelji Maori! Snimila: Barbara


Snimio: GP


Zahvaljujem se Barbari i GP-u na odličnim fotkama sa šetnje, Saši na pomoći kod organizacije i nadam se da se vidimo na slijedećoj šetnji, 07.11.2014. s početkom u 17h u Parku Pravednika među narodima (park kod raskršća Selske ceste i Zagorske ulice). Put će nas tada povesti kroz Ciglenicu, jedan od do sada neposjećenih trešnjevačkih kvartova ... i, naravno, potrudit ćemo se da i ovdje osiguramo poneko iznenađenje!

A posljednja šetnja ove godine će se održati 21.12.2014., sa sastankom u 17h, ispred trgovine “Konzum” kod raskršća Zagrebačke ceste i Ulice kralja Tomislava (u blizini željezničke pruge i ž.st. Kustošija). Riječ je o drugoj Predbožićnoj Trešnjevačkoj dijagonali - svima nam se svidjela lanjska koja nas je odvela sa sjeveroistoka na jugozapad Trešnjevke, a ovoga ćemo se puta dijagonalno prebaciti sa trešnjevačkog sjeverozapada do jugoistoka, sve do Savskoga mosta … dođite i osjetite predbožićnu atmosferu Trešnjevke hodajućim ritmom!

P.S. Evo linkova na reportaže sa dosadašnjih šetnji:

- svibanj 2013: Ljubljanica, Voltino, Rudeš

- lipanj 2013: Trešnjevački jug: Od Knežije do Vrbana

- prosinac 2013: Prva predbožićna trešnjevačka dijagonala (Samoborski kolodvor - Prečko)

- svibanj 2014: Predgrad Sava (Savska cesta i okolica)

Oznake: mapiranje trešnjevke, šetnja, iznenađenja, Trenutak 39, Marin Marinić, knežija

Jutarnja jesenska mješavina, Ulica Marijane Radev, Prečko. Snimio: Vanja


Uz tržnicu Prečko. Snimio: Vanja


Protekla tri sunčana jesenska tjedna su bila prekrasna, ali jednom je i tome morao doći kraj ... a on, prijelaz sa sunčane na kišnu stranu jeseni se desio tako mirno i lijepo.

Jučer popodne sam se sa klincima šetao po gradu, bilo je toplo, mirno, nebo je pred zalazak sunca bilo gotovo posve vedro, prošarano tek ponekim oblačićem ...

... i onda je nekoliko minuta nakon ponoći pala prva kap kiše. Bilo je mirno, posve mirno, i gotovo se naslućivala ta prva kaplja ... ubrzo je slijedila druga, pa treća ... bez grmljavine, vjetra, buke ... baš sam uživao u tom zvuku u trenucima pred spavanje!

Nešto prije 4 sata je krenuo urnebes: sijevanje, gromovi, pljusak, orkanski vjetar ...ali je i opet bilo lijepo slušati sve to iz kreveta i znati da se u tome može uživati još skoro 4 sata, bez kišobrana i suhih nogu!

Naravno, nakon toga je uslijedio malo manje ugodan dio kišnoga dana: kišobran, mokre hlače i cipele, kaplje za vratom ... ali, neka, i to je dio jeseni!



Radnik "Zrinjevca" raščišćava tramvajsku stanicu kod Tržnice Prečko zatrpanu smećem i granama. Snimio: Vanja


Jutarnja jesenska mješavina, Dobronićeva ulica, Prečko. Snimio: Vanja

Oznake: jesen, kiša, lišće, preko, tržnica, trešnjevka

Može li ovo biti slučajnost?
Ili je ovo još jedna afera vezana uz poslovanje sa zagrebačkim otpadom?



Na uglu Ulice Ivane Brlić Mažuranić i Matije Vlačića Ilirika (Špansko/Malešnica). Snimio: Vanja

Oznake: malešnica, špansko, KONTEJNER, bicikl

Matetićeva ulica, kod okretišta tramvaja Prečko. Snimio: Vanja


Ne mogu si pomoći, moram ponovo dotaknuti vječnu jesensku temu .... tako je lijepo uživati u toplini ovih dana, šuštanju lišća i polakom bojanju okoline smeđecrvenožutim tonovima!

Za prisjećanje, ovako je bilo prije 364 dana!

Oznake: jesen, lišće, šuštanje, preko, okretište, trešnjevka

Vikend je rođendanskih proslava: City Centar One West slavi 8. rođendan, ali moja kćer slavi 10.!

Ne znam što su trgovci dobili (ili samo sebi organizirali) za rođendan, no cura je dobila privremeni prometni poligon na našem dječjem igralištu koji će potrejati do prve kiše koja će obrisati kredu!



Dok njih obasjavaju reflektori ... Snimio: Vanja


... nju čeka natips ispred zgrade Snimio: Vanja


Početak crtanja. Snimio: Vanja


Raskršće u radu! Snimio: Vanja


S postavljenom prometnom signalizacijom. Snimio: Vanja


Završetak priprema pred dolazak uzvanika ... Snimio: Vanja

Oznake: rođendan, poligon, CC1

Mislim da bi u cilju popravljanja raspoloženja pučanstva u ove sive dane (meteorološke i ne samo meteorološke) trebalo uvesti Međunarodni dan pranja šarenog rublja kako bismo si (i) na taj način unijeli dodatnu dozu šarenila u naše živote!

(ako ako baš nemate ovako šarenog veša u vašem sanduku za rublje koje čeka na pranje, tada doprinsite makar na OVAKAV način! )



Lhotkina ulica u Prečkom. Snimio: Vanja

Oznake: rublje, veš, šareno, Lhotkina ulica, preko, trešnjevka

Umirovljene oznake za udaljenost uz željezničku prugu koje potječu iz doba Jugoslavenskih željeznica (ako ne i prije ...) . Uz Koturašku cestu. Snimio: Vanja

Oznake: brojevi, znamenke, željeznica, Koturaška cesta

... jesenskoga sunca koje nas ovih dana sve grli! Prepustimo mu se dok je još tu, sa nama!



Uz Umirovljenički dom na Trgu Slavoljuba Penkale. Snimio: Vanja

Oznake: penzioneri, Umirovljenički dom, trešnjevka

U Dotrščini, prošle nedjelje. Snimio: Vanja


Kestenko Bodljić Snimio: Vanja


To je ono pravo! Snimio: Vanja


Doba je kestena u punome jeku, dapače, čini mi se da već malko kasnim, ali vjerujem da još nije prekasno za nabrati koju vrećicu finih plodova (a mjericu kestena kod kestenjara ćete još dugo moći dobiti!)

U neko davno doba zagrepčani su po pitome kestene najviše hrlili u područje iznad Mikulića, nekad je tamo bila najveća šuma pitomog kestena na cijeloj Medvednici. No, krajem 80-ih i početkom 90-ih se šumom proširio rak kestena i mnoga su stabla posječena i ta šuma, koliko znam, više nikad nije bila kao nekad. Uz nju se još po kestene često išlo "ispod žičare" (naporno, a sada više ni žičare nema ...), u blizinu Vidovca itd.

Uz moje djetinjstvo je vezano branje kestena u Dotrščini - jedan od grebena koji od bezimenog potoka koji teče zapadnom stranom šume vodi u smjeru sjeveroistoka je nekad bio pun starih kestena, no i oni su platili danak već spomenutoj bolesti ... ali, tada mladi nasadi kestena koji su sađeni uz makadamsku cestu (zatvorenu rampom) koja vodi od Čreta do Lugarnice sada već naveliko daju plodove. Obzirom da je taj nasad lako dostupan nije ni čudo da je u i oko njega uvijek gužva, no prošlu smo nedjelju ipak našli ponešto.

Nakon toga smo krenuli sjevernije, slijedeći planinarsku markaciju i stazu za Njivice i kroz Bačun smo brzo stigli na zaravan Kamenjsko na kojoj je lijepa miješana šuma kestena, hrasta i ponekog graba ... a ono što je važno je to da su kesteni bili brojni i, čini se, gotovo nepobrani. Naša je obitelj sve zajedno nabrala punih 7 kg, već dugo se nismo vratili kući s takvim ulovom!

Stoga, tko voli, nek navali!



Kroz Dotrščinu prema Lugarnici. Snimio: Vanja


Zaravan iznad Bačuna na karti označena kao Kamenjsko. Snimio: Vanja


Ulov naš i naših prijatelja prošle nedjelje iz Dotrščine i s Bačuna. Snimio: Vanja


Red je spomenuti i divlje kestene (o kojima sam već opširnije pisao OVDJE prije dvije godine), nabrao sam i njih podosta za kućne ukrase u ostacima drvoreda kod Selske ceste, no vrlo brzo su popljesnivili pa sam ih sve morao baciti. Danas sam ponovo prošao tamo, no vrlo je malo onih u dobrome stanju.



Kod starog Samoborskog kolodvora. Snimio: Vanja


Drvored divljeg kestena kod starog Samoborskog kolodvora. Snimio: Vanja

Oznake: kesteni, kostanji, Bačun, Dotrščina, Maksimilijan Kolbe, kestenjari

Stanje na "semaforu" igrališta NK "Trešnjevka" u Grabi posljednjih tjedana. Snimio: Vanja

Oznake: nk trešnjevka, graba, semafor, trešnjevka

U prošlome sam vam postu predstavio moje viđenje ideje o pretvaranju trase "Samoborčeka" u magistralnu biciklističku stazu koja bi predstavljala glavnu takvu poveznicu prema zapadnim dijelovima grada i biciklistički izlaz prema krajevima zapadno od Zagreba. Ta ideja nije posve nova niti je posve moja, o takvoj se biciklističkoj stazi razgovaralo već prije desetak godina, a sama se ideja pojavljuje periodički, uskrsava svake 2-3 godine (ako se ne varam, ponovo je probuđena početkom ove godine na tribinama u gradskoj četvrti Trešnjevka sjever), a ja sam u prethodnome postu predstavio moj pogled na to kako se taj smjer može koristiti već danas te kakve su mogućnosti za izvođenje staze u skoroj budućnosti.

A danas bi vam pak predstavio kako na tu istu problematiku gledaju dvije stručne osobe iz različitih fahova: Dr. sc Rene Lisac, član Društva arhitekata Zagreba, te Vladimir Halgota, jedan od najiskusnijih članova udruge "Sindikat biciklista" koji su pred koju godinu priredili konceptni prijedlog "Rekreativno - memorijalna magistrala Samoborčeka" koji na ovu problematiku gleda u širem kontekstu. Pogledajmo o čemu se ovdje radi!

Naime, uz to što bi ovakva biciklistička magistrala na vrlo efikasan (direktan, siguran i ugodan) način "kanalizirala" tokove biciklističkog prometa između zapadnih dijelova grada i centra, ona bi istovremeno mogla poslužiti i kao kulturno-povijesni objekat koji bi sve nas svojim postojanjem i pratećim sadržajima podsjetio na već legendarnu samoborsku željeznicu. Ti sadržaji mogu biti konvencionalni (kao npr. tematski muzej smješten u starom Samoborskom koldovoru ili obnovljeni usputni objekti vezani uz povijest pruge), ali i posve nekonvencionalni (uređenje ugostiteljskog objekta u obnovljenoj "Srebrnoj strijeli", postavljanje umjetničkih instalacija vezanih uz željeznicu itd). Ne zaboravimo, vrlo blizu trase "Samoborčeka" se nalazi i Grmoščica koju sa trasom povezuje još jedan objekat iz prometne povijesti grada, pješački nathodnik kod TOZ-a, koji bi se lijepo uklopio u takav projekt, a nedaleko od njega je i Ciglanin nadvožnjak preko Kustošijanske ceste čiju je revitalizaciju u obliku atraktivnog objekta na novoj pješačkoj stazi predložila platforma "1 posto za grad" i o kojoj sam već pisao OVDJE. Dodajmo ovome i druge mogućnosti koje cijeli projekt mogu još više obojati lokalnim koloritom - recimo, trasa bi mogla biti opremljena pitkom vodom putem nekoliko "Železnih Franceka" koje bi prigodno mogla urediti "Pimp My Pump" ekipa ... to bi bilo vrlo lijepo, zar ne?

Prisjetimo se isto tako sličnih projekata revitalizacije napuštenih željeznica u drugim zemljama i gradovima, od njujorškog High line-a preko željezničke pruge iznad Trsta koju sam i sam obišao (vidi tekst OVDJE) pa do istarske Parenzane ... ako mogu oni, što ne bismo mogli i mi, pogotovo što se, priča se, za ovakve multidisciplinarne projekte koji spajaju sadašnjost i budućnost sa prošlošću kao i upotrebnu funkciju sa estetskom mogu relativno lako dobiti sredstva iz EU-fondova.

Pogledajte sada kratku prezentaciju koju su priredili Rene i Vladimir i zamislite si kako bi bilo lijepo imati ovako nešto u našemu gradu!





























Još nekoliko crtica iz prijedloga, prvo iz prometnog, a zatim i iz muzejsko-memorijalno-rekreativnog kuta:

- magistrala bi bila dio transverzalne biciklističke magistrale na osi istok-zapad (nastavak uz Branimirovu prema Sesvetama)

- dovela bi do rasterećenja prometnih gužvi u zapadnom dijelu Zagreba

- zona obuhvata: preko 100.000 stanovnika unutar 2 kilometra (5-15%) [bi] biciklira[lo]

- cikloturistička veza sa Slovenijom (Samoborci uređuju 15 km od
Podsuseda do granice, Slovenci uređuju porječje Save i Krke do granice)

- uključene memorijalne točke i ugostiteljska ponuda

- magistrala služi kao rekreativna pejzažna os, pejzažne točke podižu lokalnu urbanističku kvalitetu, vezuju se na druge zanimljive točke u okolici (most u Kustošiji itd)

- mogućnosti EU-financiranja (strukturni EU fondovi na koje se mogu prijaviti elementi projekta): zelena prometna infrastruktura (održivi promet), poticaj očuvanju i revitalizaciji baštine i kulture, cikloturizmu i sportskoj rekreaciji, prekograničnoj suradnji na nekoj budućoj "Savskoj ruti" koja bi sezala od izvora do ušća Save

- ovaj projekt može poslužiti kao model za grananje magistralne mreže u smjeru Jastrebarskog i Karlovca, Vukomeričkih gorica, Velike Gorice, Ivanić-Grada, Dugog Sela ... te kao dio buduće arterijalne biciklističke mreže: Put oko svijeta počinje prvim okretajem pedale!


(zahvaljujem se Vladimiru Halgoti na podsjećanju na ovu inicijativu i svim zanimljivim razgovorima na temu biciklističke infrastrukture!)

Oznake: bicikl, Samoborček, trešnjevka, Kustošija, vrapče, stenjevec, podsused, željeznica

Prije nešto više od dvije godine objavio sam post pod naslovom "Biciklom do Sesveta najdirektnijim mogućim putem" u kojem sam predložio mogućnost izgradnje biciklističke staze kojom bi se, slijedeći koridor željezničke pruge, na najbrži način stizalo iz centra grada do Sesveta. Taj tekst su zapazili članovi udruge "Sindikat biciklista" te Sekcije mladih Društva arhitekata Zagreba pa je njihovim trudom (i uz moju podršku) pripremljen prijedlog projekta koji je poslan zagrebačkim gradskim službama. Službe su na taj prijedlog odgovorile informacijom da je to zemljište u vlasništvu "Hrvatskih željeznica", a "Hrvatske željeznice" su pak dale izjavu da bi se po planu to zemljište trebalo koristiti za izgradnju dodatna dva kolosijeka za prigradske vlakove te je stoga izgradnja takve biciklističke staze nemoguća.
(naravno, dok se ta dva kolosijeka zaista izgrade, u nekom mogućem roku od 10 do 20 godina, zamišljenom biciklističkom stazom mogli bi proći milijuni biciklista ...)

I, tu se stalo.

Potreba za brzom magistralnom biciklističkom stazom u smjeru istoka postoji, postoji i ovo idejno rješenje kojim bi se ona mogla ostvariti uz ne prevelike troškove ... sada treba još samo pronaći političku volju za izvedbu ovakvog projekta i naći izvor financiranja (kladim se da bi bilo lakše naći novac nego dobru volju nadležnih gradskih vlasti :ox ).

Takva je situacija na istoku grada ... a što je sa zapadom?

Ubrzo nakon tog "istočnog" posta naumio sam pripremiti i sličan "zapadni", koji bi obradio mogućnosti izvedbe slične biciklističke staze koja bi povezala zapad grada sa centrom trasom koja bi također slijedila željeznički koridor. Naravno, svaka lokacija ima svoje specifičnosti pa tako i ova - pogledajmo ih:

- za razliku od istoka koji nema niti jednu kvalitetnu biciklističku vezu sa centrom grada i tek dvije "polovične" (Maksimirskom cestom na koju se nadovezuje niz smjerova kroz Dubravu te Ulicom grada Vukovara od koje je moguće nastaviti put prema Vukomercu ), zapad je u boljoj poziciji, jer se prema njemu pružaju biciklističke staze uzduž Zagrebačke/Ljubljanske avenije (koja dosiže krajnji jugozapad grada) te Horvaćanske ceste, a postoje i fragmenti staza na sjevernijim smjerovima (Šoljanova ulica, Ulica Ivane Brlić Mažuranić). No, sjeverozapadna naselja (Vrapče, Stenjevec, Gajnice, Podsused ...) nemaju od tih smjerova puno koristi jer su oni previše odmaknuti od njih što se najbolje vidi po broju biciklista koji riskiraju život vozeći se Alejom grada Bologne i Ilicom

- sa druge strane, što se same trase tiče, uzduž istočnog kraka željeznice je najvećim dijelom povučena Branimirova ulica uz koju postoji zeleni koridor kojeg sam iskoristio za smještaj staze. Taj zeleni pojas je gotovo cijelom dužinom prohodan i uredan, a završni dio, u Sesvetama, nakon završetka Branimrove ulice, nudi alternativu s južne strane željeznice. Na zapadu je drugačije i kompliciranije: kao prirodno rješenje se nudi trasa "Samoborčeka" koja je na dijelu od Adžijine ulice do Sokolske ceste slobodna već danas ... no, zapadno od Sokolske počinju problemi koji kulminiraju na području tvornice TOZ odnosno objekata MUP-a koje, u skladu sa današnjim stanjem na terenu, treba naširoko zaobići, a nakon njih je koridor "Samoborčeka" zarastao u korov i grmlje i trenutno vožnja uglavnom nije moguća. Alternativni pravci, Aleja Bologne i Samoborska cesta, nisu pogodni za bicikliranje zbog neprilagođenosti prometnog koridora biciklistima (uski kolnik, prilično gust promet).

No, to nije bio dovoljan razlog za odustajanje od istraživanja tako da ćete u nastavku vidjeti što nam pruža taj zapadni krak željeznice odnosno trasa "Samoborčeka", na koji se način, gdje i kako, ona može koristiti već danas, a gdje i kako bi se mogla koristiti jednog lijepog dana kada Grad zaista odluči pomoći biciklistima pružanjem kvalitetne veze prema zapadu. Nemojte zaboraviti, ovaj magistralni smjer bi se mogao dalje nadovezati na smjerove prema Zaprešiću (i dalje, uzvodno uz Savu, potencijalnom biciklističkom stazom koja bi vodila od njenog izvora sve do ušća), Zagorju te Sv. Nedelji i Samoboru.

Pogledajte na početku prikaz na karti!



Prikaz cijele trase. Izradila: Konstantina Kralj


Legenda karte. Izradila: Konstantina Kralj.
Napomena: Dužina staze je cca 10 kilometara, a trajanje vožnje brzim ritmom cca 1h (ležernom vožnjom 2h, u slučaju izgradnje kvalitetne staze vožnja bi vjerojatno trajala trećinu kraće)


Etapa od Samoborskog kolodvora do Črnomerca. Izradila: Konstantina Kralj.


Etapa od Črnomerca do Vrapča. Izradila: Konstantina Kralj.


Etapa od Vrapča do Gajnica. Izradila: Konstantina Kralj.


Etapa od Gajnica do Podsuseda. Izradila: Konstantina Kralj


Krenimo stoga redom!

1. Od Samoborskog kolodvora do potoka Črnomerca

Ovaj dio je već danas pogodan za vožnju biciklom iako bi u idealnom slučaju sigurno bio asfaltiran, jer danas probleme stvaraju neravna podloga (posebno na dijelu južno od Toplane te iza Selske ceste) i parkirani auti (kod Stubičke i Klanječke ulice). Najveća draž ove dionice je njena odmaknutost od glavnih prometnica što joj daje ugodan mir, a nije zanemariv i šarm trešnjevačkih kućica i dvorišta u koje je moguće zaviriti tokom vožnje.



Divlje parkiralište pored Trakošćanske ulice s kojeg kreće jedan od ljepših i mirnijih etapa ove trase. Snimio: Vanja


Zeleni pojas u zaleđu Naselja Prve hrvatske štedionice, jedan od najmirnijih dijelova trase (u urbanističkim planovima je na toem dijelu predviđenao produženje Kranjčevićeve ulice te izgradnja lake gradske željeznice. Ta se željeznica u planovima nalazi već 15-tak godina, vodila bi od Borongaja, kod Džamije bi ušla u podzemni dio trase iz kojeg bi izašla na Trešnjevci i dalje bi vodila u smjeru zapada do Španskog. Snimio: Vanja


Pogled unazad, uz dva preostala praga „Samoborčeka“. Na tome je dijelu za lijepa vremena bicikliranje užitak, no poslije kiše tu vlada blato. Snimio: Vanja


Prvi dio meni osobno najdraže etape između Selske ceste i Zagorske ulice koja vodi između trešnjevačkih dvorišta. Snimio: Vanja


Približavamo se Stubičkoj ulici. Snimio: Vanja


Dio između Stubičke ulice i Klanječke ulice. Snimio: Vanja


Prijelaz Klanječke ulice, jedini preostali dio tračnica na gradskom dijelu trase. Snimio: Vanja


Dio pred Zagorskom ulicom. Snimio: Vanja


2. Od potoka Črnomerca do tvornice TOZ i dalje do potoka Vrapčaka

Prvi problemi se pojavljuju odmah nakon prelaska potoka Črnomerca - nekadašnja trasa kolosijeka više nije vidljiva, a kretala se paralelno sa današnjom Tomislavovom ulicom koja, na žalost, nema pločnika sa sjeverne strane, a puna je prometa koji je posebno opasan kod križanja sa Golikovom ulicom. Kao alternativa, za one koji vole malo divljiju okolinu i ne žale izgubiti koju minutu, pruža se mogućnost vožnje tik uz prugu, po mostu preko Zagrebačke ceste i dalje uz željezničku stanicu Kustošija (dio te okolne vožnje nije posve legalan, jer se vozi po peronu željezničke stanice koji nije osobito širok, a često je pun putnika koji čekaju vlakove u smjeru centra grada).



Stari most preko potoka Črnomerca – bilo bi lijepo kada bi se on mogao ukomponirati u trasu staze. Snimio: Vanja


Hrpa smeća uz željezničke kolosijeke istočno od Zagrebačke ceste – uz nju vodi put koji vodi paralelno s prugom preko mosta iznad Zagrebačke ceste. Snimio: Vanja


Prilaz peronu ž.st. Kustošija – tu bi bilo mjesta i za biciklističku stazu, jer je tu sada samo zapušteno uzvišenje nekadašnje teretne rampe za utovar i istovar robe. Snimio: Vanja


Nakon tih varijanti čeka nas ugodna vožnja idilično mirnom Radgonskom ulicom, a zatim neugodno suočenje sa stvarnošću: najkraća veza prema zapadu bi vodila kroz dvorište TOZ-a i objekata MUP-a prema Oraničkom odvojku. Samoborček je nekad vozio sjeverno od tih objekata, paralelno sa glavnom željezničkom prugom, no sada je taj dio pod teretnim terminalom ... stoga, vratimo se u realni svijet: treba se spustiti pored TOZ-a prema jugu Graničnom ulicom do uskog prolaza (pazite da ga ne previdite!) kojim se dolazi na Dravogradski put. Na njegovom završetku skrenemo prema sjeveru iza čega slijedi još jedna mirna dionica Mestinjskim putem. Na njegovom zapadnom kraju, kod ljevaonice umjetnina, slijedi nam, na žalost, još jedan zaobilazak. Treba skrenuti lijevo u Šumečanski put, zatim kratko desno po Medarskoj i onda desno u Oraničku ulicu, I odvojak. Oni ambiciozniji mogu taj obilazak malko skratiti stazicom kroz potrganu ogradu iz Šumečanskog puta kojom se dođe na već spomenuti Oraničku ulicu, 1. odvojak. Ta uličica nas na sjeveru dovede u blizinu Lidlova dućana gdje skrećemo udesno na Kožinčev put prema Donjem Vrapču i kojim prelazimo potok Vrapčak.



U slijepome crijevu: Završetak parkirališta kod TOZ-a – iza ovog mobilnog WC-a se prostire grmlje i trava kojim bi se, da je dobre volje i želje, vjerojatno mogla nastaviti biciklistička staza prema potoku Vrapčaku. Snimio: Vanja


Pogled unazad na parkiralište (kojim se uglavnom služe samo instruktori auto-škola) i pješački nathodnik u Kustošiji. Snimio: Vanja


Uski prolaz između Granične ulice i Dravogradskog puta – treba biti pažljiv kako ga se ne bi promašilo! Snimio: Vanja


Idilična vožnja Mestinjskim putem. Snimio: Vanja


Sakrivena prečica između Šumečanskog puta i Oraničkog odvojka I: draguljčić za ljubitelje nepoznatih stazica! Snimio: Vanja


3. Od potoka Vrapčaka do Škorpikove ulice

Nakon što smo iza sebe ostavili problematičnu dionicu kroz Donju Kustošiju sa većim zaobilascima, slijedeće dvije dionice (posljednje!) donose drugačija iskušenja, ali i nove mogućnosti. Naime, na tome je predjelu „Samoborček“ vozio paralelno sa glavnom prugom i njegov je koridor u pravilu očuvan i mogao bi se koristiti za izradu biciklističke staze gotovo bez ikakvih problema. S druge strane, trasu pruge cijelom dužinom prate poprilično prometne ulice (Vrapčanska putina, Samoborska cesta) koje nisu baš užitak za bicikliranje, pogotovo manje iskusnim biciklistima. Na sreću, uz potok Dubravicu postoji ugodna (iako šodrasta) pješačka staza koja odlično može poslužiti i biciklistima.

Vožnja po vrlo uskoj Vrapčanskoj putini (ulici s isto tako vrlo uskim pločnikom) zbog prometa je vrlo neugodna, ali, na sreću, nije dugačka. Nakon željezničke stanice Vrapče počinje Samoborska cesta koja trasu pruge slijedi nešto južnije. Koridor „Samoborčeka“ je na tome dijelu zarasao u gusto grmlje i travurinu tako da nemamo izbora nego kolnikom slijediti Samoborsku cestu (za one koji se boje prometa tu je i pločnik solidne širine, no znamo da zakon vožnju po pločniku ne odobrava ...). Sve do Japetićke ulice nema mogućnosti izbjegavanja prometne Samoborske ceste i taj je dio ne odviše ugodan za vožnju. Na sreću, od Japetićke ulice pa sve do Škorpikove ulice postoji već spomenuta pješačka staza uz potok po kojoj je vožnja vrlo ugodna.



Most preko potoka Vrapčaka – s druge strane je ograđeno zapušteno skladište koje se smjestilo na trasi „Samoborčeka“. Snimio: Vanja


Trasa „Samoborčeka“ zapadno od potoka Vrapčaka – trava do pojasa, no ništa ne sprečava izgradnju staze paralelno sa sadašnjom prugom. Snimio: Vanja


Vrapčanska putina: Nezgodan raspored stabala između pruge i ulice onemogućuje smještaj biciklističke staze i sa jedne i sa druge strane ulice. Možda bi se ona eventualno mogla smjestiti umjesto i inače vrlo uskog sjevernog pločnika kojim se pješaci malo služe (s južne strane je pločnik širi)? Snimio: Vanja


Most preko pješačkog pothodnika uz ž.st. Vrapče: Bio bi to efektan prijelaz kojim bi se mimoišao susret biciklista i pješaka na tom frekventnom mjestu! Snimio: Vanja


Most preko pješačkog prolaza u Stenjevcu (kod Gospodske ulice), također iskoristiv za biciklističku stazu. Na tom dijelu trase (ž.st Vrapče – Stenjevec – Japetićka ulica) je koridor pruge slobodan, no, na žalost, zbog zaraslosti u grmlje i travu nije prohodan. Snimio: Vanja


Objekt nekadašnje stanice Stenjevec, danas zapušten i obrastao u grmlje – čini se da ga se jedino sjete beskućnici ... Snimio: Vanja


Još jedan most, iskoristiv za stazu, ovaj puta preko pješačkog pothodnika kod Japetićke ulice (sjeverno se nalazi ulica Medpotoki i centar Gajnica) gdje počinje izgrađena staza uz potok Dubravicu. Snimio: Vanja


Pješačka staza uz potok Dubravicu (pored ž.st. Gajnice) koja bi uz određeno proširenje mogla biti pogodna i za pješake i za bicikliste. Snimio: Vanja


Breganska ulica, zapadno od potoka Dubravice, koja je posve pogodna za vožnju biciklom – na žalost, zapadno od nje nedostaje neki sličan pravac kojim bi se izbjegla vožnja prometnom Samoborskom cestom. Snimio: Vanja


Pješačka staza kroz travu u nastavku Breganske ulice – tom stazom se izbjegava raskršće sa Škorpikovom ulicom. Snimio: Vanja


4. Od Škorpikove ulice do Podsuseda

Na ovom potezu se Samoborska cesta približava pruzi i prostora za manevriranje i izbjegavanje prometa ima vrlo malo i ti zamjenski puteljci nisu osobito ugodni za vožnju, a potkraj ovog dijela i potpuno izostaju pa se, htjeli ili nehtjeli, moramo vratiti na Samoborsku. Koridor pruge je i nadalje uglavnom slobodan (na nekim mjestima su ga zauzela ograđena parkirališta i manja skladišta) tako da bi izgradnja spomenute staze i na tome dijelu bila posve moguća.

Na prvom dijelu puta, od Škorpikove ulice pa sve do završetka željezničke stanice Podsused-tvornica (vezane uz Cementaru), moguće je zaobilaženje Samoborske ceste cestuljcima i puteljcima oko željezničke stanice. Vožnja ne ide glatko: kod željezničke stanice nas ometaju dvije rampe (koje se mogu zaobići), a nakon stanice nas očekuje skladište starog željeza i drugih otpadnih sirovina tako da se dosta vremena gubi na krivudanje oko tih prepreka (ali je zato barem vožnja slikovita, pogotovo kada se uzmu u obzir pogledi na Cementaru koja kao da je tu pala iz svemira). Nakon skladišta i kratkog kolskog puta nužan je povratak na Samoborsku cestu – na sreću, Podsused je već blizu!



U blizini smo cementare – na trasi se nalazi ovo skladište starog metala i auto guma. Snimio: Vanja


Neobični viseći vrtovi uz Samoborsku cestu – o, Semiramido, gdje si? Snimio: Vanja


Od ove točke nadalje, zbog zaraslosti u travu i grmlje, nije moguća vožnja bicikla uz prugu prema Podsusedu, već se treba vratiti na Samoborsku cestu. Snimio: Vanja


Pogledajmo sada kakav zaključak možemo izvesti iz priloženih zapisa sa puta!

Trenutačno stanje na terenu je takvo da ovaj biciklistički smjer, takav kakav je sada, sa svim postojećim manjkavostima, svojim karakteristikama baš ne privlači bicikliste. U dilemi voziti li se opasnijom, ali direktnijom Ilicom i nastavljajućom Alejom Bologne (čiji dio uz Gajnice odnedavna ima i biciklističku stazu!) ili pak zaobilaznijom, ali sigurnijom ovdje opisanom varijantom, većina iskusnih biciklista kojima ne smeta adrenalinska vožnja prometnim kolnikom ili pak uskim pločnikom bira Ilicu i Aleju Bologne (i nosi glavu u torbi). Oni manje iskusni, rekao bih, uopće ne razmišljaju o vožnji biciklom prema centru grada ... a baš bi njima jedna ovakva ugodna user-friendly staza najviše pomogla. Dakle, ako razmišljamo o tome tko bi koristio ovakvu stazu, vjerujem da bi velika većina biciklista napustila Ilicu i Aleju Bologne i krenula novim ugodnijim putem, pa čak i kad bi bio ponešto duži.

Što se pak imovinskih i građevinskih problema tiče, oni su koncentrirani na dio između Radgonske ulice i Oraničkog odvojka, dakle na prostor TOZ-a i MUP-a. Obilazak je moguć, ovakav kakav je opisan u tekstu, i vjerujem da ga ne bi odbilo puno biciklista.

A politika, gradske vlasti, rad na dobrobit građana?

O takvim pitanjima mora odlučiti sama gradska vlast. Vjerujem da bi ovakva staza, pogotovo kada bi bila popraćena i sa adekvatnom stazom u smjeru istoka (do Sesveta) i nužnim manjim intervencijama na stazama uz Ulicu grada Vukovara, Slavonsku/Zagrebačku aveniju i stazu preko Mosta Slobode prema Novom Zagrebu, naišla na jednoglasno odobravanje građana - to bi tad već bio pravi kostur, osnova mreže biciklističkih staza grada Zagreba, s kojom bi se gradski oci zaista mogli pohvaliti. Ideja je na stolu - odvažite se i uzmite ju i provedite, priuštite nam ugodno iznenađenje!

Na kraju, zahvaljujem se Tini na pripremi karata te društvu i komentarima tokom obilaska staze!

Oznake: bicikl, trešnjevka, Kustošija, vrapče, Gajnice, stenjevec, podsused

Trešnjevački plac. Snimio: Vanja

Oznake: street art, oglas, trešnjevka, Trešnjevački trg

Fotografija nepoznatog izvora, kino Balkan (današnje kino Europa) u Varšavskoj ulici, oko 1954. godine


Kao što ste već mnogo puta mogli zapaziti, jedna od meni najdražih zanimacija je lunjanje gradom i uočavanje zanimljivih detalja koji ponekad u sebi mogu donijeti i vrlo zanimljive priče. Nekad se do tih priča može doći listanjem knjiga, čeprkanjem po webu ili starim kartama ili pak razgovorom sa ljudima, koji nekad mogu biti nevjerojatan izvor zanimljivih informacija koje se ne mogu naći niti u jednom drugom izvoru. Ali, ono što meni osobno najbolje ide je "rad na terenu", zagledavanje u dvorišta, čitanje zarđalih natpisa, slaganje priča iz mnoštva malih puzzlića informacija koje dolaze iz raznih izvora ...

... a danas ću vam s veseljem servirati priču čije puzzliće nisam skupio ja nego trolist vama već poznatih gradoistraživača punih entuzijazma i znanja o gradu: Mladen, VT i GP!

Ova je priča pravi primjer kako se jedna stara fotka može pokazati kao nositelj pregršt informacija iz kojih se može podosta toga iščitati o izgledu grada i gradskom životu tog doba ... samo treba dobro uočiti sve detalje i imati dobar nos kako ih staviti u kontekst grada kakvog ga poznajemo danas. A za to su ova tri znalca pravi majstori!

Dakle, sve je počelo gore ulijepljenom fotografijom koja je, navodno, prikazivala kino Balkan u neko rano poratno doba (tako se barem moglo zaključiti po dobro vidljivoj zvijezdi). No, trebalo je provjeriti da li je to zaista to kino, jer zgrada nije bila posve nalik na onu koja i danas stoji na mjestu tog kina, danas zvanog kino Europa.

Fotku je pronašao Mladen na web stranici portala MojFilm.hr na kojem je objavljena vijest kako je kino Europa postalo zaštićeno kulturno dobro i zakonski definirano nacionalno blago Republike Hrvatske. Zbog zanimljivosti prenosim tekst u cijelosti:


Kino Europa je postalo zaštićeno kulturno dobro te zakonski definirano nacionalno blago Republike Hrvatske.
Iz rješenja Ministarstva kulture:

Zbog naglašenih kulturno-povijesnih i graditeljskih obilježja, kao jedno od najstarijih gradskih kino-kazališta s neprekinutim kontinuitetom izvorne kinematografske i scensko-izvedbene namjene, predmetna je zgrada jedinstveni i bitan tvorbeni čimbenik kulturno-povijesnog identiteta i urbanog tkiva središnjega gradskog prostora te ima presudan utjecaj na sliku grada u cijelosti.

S obzirom na kulturno-povijesnu, graditeljsko-tipološku, arhitektonsku i urbanističku kvalitetu te visok stupanj očuvanosti istaknutih i vrijednih graditeljskih i oblikovnih obilježja unutarnjeg uređenja s bogatim štukaturama i kiparskim radovima, napose u održanoj namjeni, zgrada kina „Europa“ u Zagrebu ima svojstva kulturnoga dobra.

Zgrada kina „Europa“ sagrađena je 1924./'25. g. prema osnovi arhitekta Srećka Florshutza, atelijer S. Florshutz i braća Hintermeier, kao integralni dio većeg urbanog ansambla – ulične trgovačko-stambene četverokatnice u Masarykovoj 10, gradskog pasaža s trgovačko-stambenom galerijskom četverokatnicom u Miškecovom prolazu 1-3 i nasuprot njoj postiranom zgradom kino-kazališta te trgovačko-stambene četverokatnice u Varšavskoj 3-5. Zgradu kino-kazališta podigli su reprezentativno „Kino Balkan-Palače“ braća Alfred i Leo Muller, nasljednici najveće gradske ciglane „Muller“ u Kustošiji i utemeljitelji uglednog „Industrijalnog voćarstva Milerov brijeg“. Filmofil Leo Muller (Zagreb, 1894. – Jasenovac 1941.), okušavši se i kao glumac u prvim hrvatskim filmovima, nakon gradnje kina „Helios“ 1916./'17. g. u Frankopanskoj 10/1 (danas Dramsko kazalište Gavella), 1924./'25. podiže elitnu kinodvoranu u Varšavskoj, na mjestu gdje je od druge polovine 19. stoljeća stajala poznata restauracija Lobe-Krizmanić s pivnicom i plesnom dvoranom, čiji su podrumski dijelovi (ledvenica – rashladne komore) očuvani u podrumskome sjevernom dijelu zgrade kino-kazališta, a koja je bila adaptirana 1919. godine za prvu zgradu kina „Balkan“ braće Muller, prema osnovi arhitekta Ferde Šege.

Prva hrvatska namjenska kinodvorana izgrađena na željeznoj konstrukciji dugačka je 56 m, široka 15 i pol metara. Pročelja građevine su jednostavna i bez ukrasa, na bočnim stranama s istaknutim potpornjima nosive konstrukcije. Podijeljena je na dva dijela; u prvome, sjevernom, ulaznom dijelu nalaze se blagajne i dvije čekaonice, jedna u prizemlju, druga na katu, te podrum, a u drugome, južnom dijelu, nalazi se gledalište s pozornicom. U luksuznoj čekaonici u prizemlju „za prva i ostala mjesta“ bio je smješten buffet i pletene stolice, a nasred čekaonice nalazio se vodoskok kipara Sunka, izrađen od umjetnog kamena. Kiparski ukrasi djelo su kipara Sunka i Pitzgera. Iz ove čekaonice vode dvostruke stube, koje su ukrašene skulpturama kipara Vihre, đaka praške akademije, u čekaonicu za lože i balkon. Gledalište je dugačko 40 m, široko 14 m i visoko 11 i pol m. Projekcijska ploča na pozornici uokvirena je širokim zlatnim okvirom urešenim akantovim lišćem kipara Pitzgera, a s lijeve i desne strane nalaze se stupovi od crvenog mramora s bogato urešenim kompozitnim glavicama na kojima stoje po dva Vihrina fauna koji drže teret ostale konstrukcije nad pozornicom. U podnožju pozornice bio je namješten orkestar od 16 ljudi. Zidovi su ukrašeni bogatim štukaturama. Iza reprezentativnih zidnih svijećnjaka nalaze se rešetke ventilacije, kao i na stropu ukrašenom trima vijencima. Zgrada ima centralno grijanje i klimatizaciju putem mreže kanala u zidovima i stropu koje vode iz strojarnice u podrumu te zasebnu regulaciju temperature za svaku prostoriju. U dvorani je bilo 1100 sjedalica (lože, mezanin, prvo i drugo mjesto) i sva su sjedala bila numerirana. Prema navodima u dnevnim novinama bila je to sala, jedina takve vrste „na Balkanu“, s dvoranom koja je svojom akustikom bila pogodna i za filharmonijske i ine koncerte te ostala kulturna predavanja. Interijer dvorane izvorno je očuvan, osim što su postojeće sjedalice zamijenjene novima te se danas u kinodvorani nalazi 505 sjedala i pozornica veličine 15 x 2 metra s kinoplatnom.

Ranih 50-tih godina prošlog stoljeća, gradnjom poslovne zgrade „Poljoopskrba-Astra“ prema projektu arhitekta Božidara Tušeka u Varšavskoj 3-5, izvedena je djelomična rekonstrukcija i dogradnja ulaznog prostora zgrade kina, čime je definiran današnji ulazni vestibul zgrade.

Nakon početne sumnje u autentičnost fotke pojavili su se prvi prijedlozi kako bi se moglo provjeriti da li je to baš kino Europa. Natpis na ploči s imenom ulice je nečitljiv, no, iako ploča ima tipični zagrebački dizajn, izgleda kao da na njoj ne piše niti Varšavska ulica niti Samostanska ulica (kako se ta ulica zvala prije 1947.), već su u imenu četiri riječi. Dakle, trebalo je potražiti stare planove grada i provjeriti da li je u igri bilo još koje ime.



Uspoređivao i označio Mladen.


Isto tako, primjećeno je da ljudi na fotki hodaju baš kao i danas, polulijevo, prema Prolazu sestara Baković (tadašnjem Miškecovom prolazu). I sokl na dućanu na uglu je ostao isti, a po usporedbi visine ljudi uz dućan čak i visina dućanskog prostora do ulične table odgovara ... a i tip filmova koji se vide na plakatu odgovara tom vremenu.

Tu su i fotke prozora prema kojem je također bilo moguće pronaći sličnosti.



Snimio i usporedio GP.


Pridružio se i Mladen svojim nalazima i fotkama snimljenima s Nebodera:



Snimio i označio Mladen.


Uz to je na starom planu grada iz 1959. pronađeno da je ulica kratko vrijeme nosila ime Ulica književnika Ante Kovačića što se može vidjeti iz detalja plana grada te naslutiti iz povećanog detalja fotke!



Preslika plana grada iz 1959.


Uvećani detalj originalne snimke.


Ortofoto snimka je pokazala slijedeće:







Nakon toga je VT pročačkao web pa pronašao članak o Varšavskoj ulici Inoslava Beškera objavljen u „Jutarnjem listu“, no u njemu nije bilo spomena o preimenovanju ulice prema Anti Kovačiću.

Na to je Mladen pronašao podatak da je još 1934. ta ulica nakratko nosila ime po Varšavi. A Ante Kovačić je možda 1954., na stogodišnjicu rođenja, dobio na dar svoju ulicu (pa je kasnije preseljen na južniju Kukovićevu ulicu).

Što se pak gradnje poslovne zgrade u Varšavskoj tiče, tu su pronađena tri različita izvora:


1) 1957. ga je završio B. Tušek gradnjom poslovne zgrade "Poljoopskrba-Astra" naglašavajući ideju otvorenog pasaža i kontinuiteta pješačkog prolaza otvorenim prizemljem. Vidi OVDJE!

2) poslovne zgrade u Varšavskoj ulici (1960. i 1966), vidi OVDJE!

3) poslovne zgrade Poljoopskrbe i Mašinoimpexa u Varšavskoj ulici, Božidar Tušek projektira 1959, a realizira 1966, vidi OVDJE!

Film Lukrecija Borgia je snimljen 1953. tako da je na programu kina Balkan mogao taman biti 1954., za Kovačićev jubilej.

I za kraj, nejasna brdašca u pozadini desno od kina su prepoznata kao dvorišne šupe, vjerojatno pokrivene puzavicama.



I tako je razjašnjena cijela priča, a početnoj fotografiji je ne samo potvrđena atribucija, već su pročitani i njeni dublji slojevi, detalji koji se i danas mogu nazrijeti u gradskoj slici ... ali, samo ako se dobro pogleda na pravo mjesto!


Čestitam Mladenu, GP-u i VT-u na uspješnome istraživanju!

Oznake: Balkan kino, kino, Varšavska ulica, centar

Jučer na raskršću Ulice Izidora Kršnjavoga i Savske ceste. Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Nema tako mnogo stvari koje me odjednom mogu razveseliti kao što je slučajni susret sa nekim dobrim/zanimljivim uličnim performerom/performerkom ... bili to žongleri, pantomimičari, akrobati, svirači, gutači vatre, svejedno je, bit je priče u tome što je netko odlučio obogatiti život ulice nekom svojom vještinom, uljepšati rutinu prolaska od Simo do Tamo. Ono što mi je tako dobro u tome je ne samo ta predstava koju pokazuju svima koji se tamo zateknu, već i elemenat iznenađenja, neočekivanost njihovog pojavljivanja ... i, na kraju, i to što je taj njihov show potpuno besplatan, odnosno, tko želi ostavi im ponešto, a tko ne želi - nitko mu neće zamjeriti.

Jedna od takvih neočekivanih uličnih scena me je dočekala jučer na raskršću "Zelenog vala" (Ulice Kršnjavoga i Savske ceste) kod "Kontija" u vidu žonglerke sa šeširima koja je u Zagreb došla iz Baskije. Semaforski intervali se brzo smjenjuju tako da nisam stigao puno popričati sa njom, pa sam se koncentrirao na ovih nekoliko fotki ... a vama ostavljam pitanje zašto se tako često ulični performeri susreću upravo na ovome raskršću (ja sam ih prije već sreo dvaput)!

(niti ja ne znam pravi odgovor, no nagađam ga ... )

Za kraj, festival Ces't is d'Best mi je fora, no kod njega mi manjka upravo taj elemenat iznenađenja, predstava kada (i gdje) joj se čovjek najmanje nada!



Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja

Oznake: zeleni val, Savska cesta, centar, žongler, Medika

Crvenkapica i lovac obilježavaju 60-godišnjicu njihova susreta u šumi ...


Matetićeva ulica, Prečko. Snimio: Vanja

Oznake: Matetićeva ulica, preko, trešnjevka, Crvenkapica