petak, 28.12.2018.
O prašini, zubima, čaroliji i inim stvarima
Muškarci su beznadni romantičari.
Navikla sam da se romantika veže uz žene, ali moje dosadašnje iskustvo kaže - ne, muškarci su romantičari, a žene praktičari. Tko izmišlja ta izvrtanja stvarnosti i servira nam ih od djetinjstva, ne znam. Ali to je sve skupa negdje na pragu one svađe racionalista i empirista. Po legendi racionalisti su se svađali oko toga koliko magarac ima zuba, a onda je došao empirist i rekao:
- Evo magarca, hajmo pogledati.
Promatrajući bitke koje vodim s mužem, ili ideje mog oca o skladnoj, velikoj obitelji, ili općenito slušajući priče drugih žena o različitim dogodovštinama sa svojim partnerima, čini mi se da sam dobro izbrojala koliko zuba ima taj magarac.
A zubi kažu da je magarac beznadni romantičar.
Na primjer….
Muškarac se probudi u nedjelju u 6 ujutro s idejom kako će početi sa predbožićnim čišćenjem u kuhinji, pomoći će ženi, razveselit će ju. Tih je i pazi da ne probudi ženu i dijete.
A onda se probudi žena s djetetom, uđe u kuhinju, vidi zakrčeni kaos, prašina, nered, radna ploha zatrpana, nema gdje ni muha sletjeti. Onako neispavana, jer dijete noću kašlje, vrti se, ide piškit, ne ide piškit, žena shvaća da si nema gdje skuhati kavu, nema gdje djetetu napraviti doručak, i što napravi, poludi. Skuha hrpu bijesa u sebi, odvede dijete dva kata niže svojoj mami da ne sluša ranojutarnju svađu roditelja, i po povratku se nezahvalno počne izderavati na muža, koji ostaje zbunjen, povrijeđen i u samoobrani uzvrati ženi još gorim vrijeđanjem.
I žena zna da je on mislio dobro, ali ženi je pun kufer njegovih dobrih namjera i romantičnih ideja u koje se ona sapleće redovito i u nepravilnim, ali gustim razmacima, i u koje ona ulijeće nepripremljena, jer joj on te stvari nikada ne najavi unaprijed, i ne dogovara se s njom oko toga. Pošalje ju gologuzu u najžešću bitku, i onda se čudi kao pura dreku kad žena pukne.
To je otprilike sažetak moje ovogodišnje predbožićne čarolije. Nisam neka domaćica, nisam ni neka kuharica, i tko me ne zna skupo bi me platio, ali muž mi to nikada nije prigovorio. Do sada.
Ovogodišnja božićna čarolija pokazala se u punom sjaju. Nakon što smo dovoljno oderali glasnice (što nam inače nije praksa, osobito meni koja volim tišinu, i od dresure pasa znam da jedan ledeni pogled može postići više od glupavog ponavljanja iste zapovjedi), krenula sam kuhati kavu (ne pitajte kako, brak me naučio što kakvim akrobacijama).
- Hoćeš kavu? – pitam rezigniranim i umornim glasom.
- Hoću. I želim da do Božića makneš prašinu i paučinu. – kaže on još uvijek nabrušen.
Ne reagiram na to. Šutimo. Prostorijom se počinje širiti miris buđenja i razuma.
Stavim šalicu vruće kave pokraj njega.
- Izvoli.
- Hvala.
Okrenem mu leđa i počnem raditi palačinke. Znam da neću brisati prašinu. Počinjem se smješkati toj suludoj ideji. I prašina i paučina su jako nisko na popisu mojih prioriteta, ali mi je drago što je to tražio od mene. Čudnovata toplina me obuzima. To je bilo nešto novo, nešto divlje. Ušli smo u stereotipizaciju koja nam nije jača strana.
Naslonim se leđima na kuhinjsku radnu plohu i promatram ga. Gleda namrgođeno ispred sebe, ali oči su mu tužne. Nešto što je trebalo biti lijepo, ispalo je ružno. I odjednom mi je drag i mio. Napetost u meni popušta, kroz oblake se probija sunce.
- Meni je sada bolje, ne znam za tebe, ali ja se sada dobro osjećam. – kažem vedro.
On se okrene prema meni i sa smiješkom iznenađenja doda:
- Ne bih htio da ovo sada bude među nama.
- Neće, ne brini. Morali smo otpustiti pritisak.
Nastavili smo piti kavu, napravili plan za taj dan, i svaki je krenuo svojim poslom.
Ja sam sa majkom, šogoricom i djecom pekla božićne kolače (u maminoj kuhinji, u mojoj ni najvještiji cirkusanti to ne bi izveli), a muž je riješio prašinu i paučinu.
Tek danima kasnije, kad sam gostima kroz smijeh prepričavala zgodu, moj muž prosvijetljeno kaže:
- Da, zaista, sad kad to tako sve izneseš, to je zbilja bila glupa ideja, ali meni se u tom trenutku činila tako dobrom.
Moj beznadno romantični muškarac, ali glavno da su svi zubi na broju.
28.12.2018. u 09:29 •
10 Komentara •
Print •
#
ponedjeljak, 17.12.2018.
Drugi blok reklama
Moj muž je luđak. Dakako, u cijelosti u pozitivnom smislu. Ovog vikenda upoznao je lika koji je luđi od njega, na što sam s blagom nevjericom rekla - Sumnjam.
- I ima ženu kao što si ti, on luđak, a ona disciplinirana, staložena i sve radi po pravilima.
- A ja sam mislila da smo nas dvoje posebni... - malo mi je bilo krivo što nismo jedinstveni.
Na televiziji se vrte reklame. Novi film - Aquaman.
- Navodno je loš. Zapravo, kao i svi DC filmovi. - kaže on.
- Meni svejedno. Želim ga gledati jer mi je glavni glumac zgodan. - kažem ja.
Zapravo se nikada nisam puno zamarala time kako izgleda moj idealni muškarac. Zaljubiš se u kog se zaljubiš, zavoliš koga zavoliš, nemaš tu baš nekog prava glasa, pa čemu tratiti moždane vijuge. Međutim, povijest internetskog pretraživanja može čovjeku, pardon ženi, puno toga otkriti o njoj samoj.
Npr.
Stoga, ako se u ovim prostorima skriva muškarac s gore prikazanim karakteristikama, neka se javi. Dakako, riječ je o isključivo poslovnoj suradnji dok traju reklame.
Ovaj post bit će izbrisan nakon proteka 24 sata, jer poštena žena za razliku od one nepoštene, zna kada i kako ukloniti tragove.
17.12.2018. u 08:09 •
17 Komentara •
Print •
#
četvrtak, 13.12.2018.
Prvi put
Ležim budna u polumraku. Moje šareno dijete zagnjurilo je glavicu u moje lijevo rame, a rukicu prebacilo preko desnog. Čekam da joj se disanje produbi i da joj rukica klone. A onda ću se ustati i pospremiti tragove popodneva.
Dvanaest sati prije toga popila sam coldrex, četiri sata prije toga popila sam ketonal, a sat vremena prije toga muž mi je umasirao voltaren gel između lopatica. Moje dijete dalo mi je bar desetak pusa u vrat u čvrstom uvjerenju da ako njoj bubica prođe kad ju mama poljubi onda će i mamine suze presušiti kad joj ona da pusu.
I nije mi to prva prehlada u životu, nije mi to niti prvi ukočeni vrat u životu, ali definitivno prvi put pokušavam odviknuti dijete od pelena.
Iz nekog pedagoško-odgojnog, samo tetama u vrtiću znanog razloga, one su zaključile da je moje dijete spremno za skidanje s pelene. Mene nisu pitale da li sam spremna, niti moju vešmašinu nisu pitale, ni moj tepih između ostalog, kao što nisu konzultirale ni vlagu zraka zbog koje se veš suši sto godina, a niti godišnje doba zbog kojeg dijete ima na sebi sto slojeva.
- Imate bistru djevojčicu i šteta je da hoda u pelenama.
Moja glava trenutno nije bistra, i može gledati samo u jednom smjeru, stoga se pravolinijski podvrgavam višem autoritetu.
Sve dok moje šareno dijete poljupcima liječi moje boli mogu plesati po oštrici noža, i izgubljenoga dobrog glasa pjevati uspavanke. A onda se ustati i pospremiti tragove suza.
Ležim budna u polumraku. I sretna sam.
13.12.2018. u 09:17 •
15 Komentara •
Print •
#
ponedjeljak, 10.12.2018.
Reklamni bis
Iliti one reklame koje dođu nakon što si se ponadao da su reklame završile…
Ovog vikenda raspravljale smo o knjizi - Strah od letenja, Erice Jong, koja je 1973. izazvala veliku pomutnju.
Nisam odoljela članice kluba, sve sretno udane i jedna sretno razvedena, upitati :
- Evo, kad bih sada htjela naći ljubavnika, pa gdje ga naći? Naravno, ako se držimo osnovnog pravila da ne sereš gdje jedeš, dakle, muškarci na poslu ne dolaze u obzir, niti oni sa treninga, žene u klubu također… Gdje da nađem ljubavnika?
Praktična među nama ima spreman odgovor :
– Na internetu, imaš stranice za to… - međutim, nakon što joj objasnim da je veća vjerojatnost da ću nekome poslati fizičko pismo napisano nalivperom na koje sam nalijepila svojom slinom markicu, jer su za mene kompjutori i Internet samo nužno zlo, ta ideja pada u vodu. A Iskusna među nama još i dodaje:
- Nije to preko interneta tako jednostavno, niti su ti likovi tamo baš svi normalni. Probala sam.
- Gle, možeš sa mnom i mojim frendicama van u Ray. – kaže Suosjećajna. Ray je noćni klub u kojem pola plaće ostavim za dvije cuge, k tome si razmišljam kako nema tog ljubavnika zbog kojeg bih dobrovoljno držala oči otvorene između 23h i 6h u bučnom i zadimljenom polumraku.
A onda se javlja Realna i pogađa srž problema:
- Gle, ti imaš taj opasni pogled, čak te se i ja nekada bojim, naravno da ti nitko ne prilazi! Kad sjediš u bircu, moraš imati onaj bezazleni, „ja sam dostupna“ pogled, a ne ovaj tvoj. – i odmahne rukom prema meni. Znala sam da je u meni problem, prvo moram izvaditi brvno iz oka svog…
- Hmmm, jedino da stavim neonski znak iznad sebe „pristup slobodan“. – odgovaram na to.
Suosjećajna dodaje:
- Gle, mogu pozvati svojeg muža pa vježbaj pogled na njemu. – taj prijedlog međutim odbacujemo, jer muškarcima nije dozvoljen pristup u klub. Samo Medi, slinavoj čokoladnoj njušci što čeznutljivo gleda sirnicu i buhtle s nutelom na stoliću.
Opet se javlja Praktična:
- Što bi ti htjela! Gdje se mi žene s djecom uopće krećemo? Znaš gdje sam bila zadnje tri večeri? Na dječjem rođendanu, na dječjem rođendanu i na dječjem rođendanu.
Tišina ispunjena neizbježnošću spoznaje spustila se na nas.
A onda se iznenada sjetim:
- Bila sam neki dan u knjižnici, u onoj daljoj u koju inače ne idem, jer u mojoj nije bilo knjige koju sam tražila, i bio je zgodan knjižničar za pultom! Onako s bradicom i podužom kosom. – oči su im zaiskrile i topla struja nade zatitrala je među nama.
- …ali bila sam s djetetom. – dodajem.
I tako su potonule sve lađe.
10.12.2018. u 11:55 •
19 Komentara •
Print •
#
petak, 07.12.2018.
Dok traju reklame...
Reklama broj 1
Za gablec sam si kupila tortilju, goveđu. Gospon me pitao da li hoću veliku ili malu, reko – veliku. Međutim, kad sam ju kasnije u uredu pokušala svladati, shvatila sam da sam se precijenila, pa sam to prokomentirala kolegici. Kaže ona na to:
- A ne ne, jedi do kraja, da mi budeš lijepa i debela. Kad se ti udebljaš ja ću otvoriti šampanjac.
:)))))
Reklama broj 2
- U niti jednom mojem odnosu novac nikada nije bio bitan. – moja kolegica nešto priča u pozadini kako se sve vrti oko novca, a ja usputno odgovaram ili samo klimam glavom, međutim na ovu izjavu zastajem s poslom i značajno ju pogledam. Ona se počne nevino smijati i onda, kao da se nečega sjetila, kaže:
- Znaš što se sinoć dogodilo?
- Što?
- Znaš što se sinoć dogodilo?
- No pa što?
- Znaš što se sinoć dogodilo…
- Slušam…
- Znaš što se…
Tu odustajem i samo klimam glavom…
- Zvonio je mužev mobitel…. Sasvim slučajno sam vidjela tko zove… - na tom mjestu ja počnem umirati od smijeha, jer je prošli tjedan isto tako sasvim slučajno na muževom mobitelu vidjela poruku neke žene, zovimo ju G, i čak se s njom dopisivala s njegovog mobitela bez da ona zna, a zbog grijeha zaprimanja poruka neke neudane žene, muž joj je morao kupiti novi mobitel (toliko o izjavi s kojom je naš razgovor započeo).
- Daa! Ja inače nikada ne gledam mužev mobitel, nikada!, jučer sam čistila prašinu sa stola i slučajno sam vidjela da zove G.
Sad mi ona ispriča zbog čega je ta žena trebala njenog muža (nešto poslovno). I na kraju doda.
- I ne zna reći R! – gledam ju zbunjeno,
Kakve veze to sad ima s ičime, pomislim i slijegnem ramenima.
- Daaa!, rekao mi je prijatelj da muškarci polude za ženama koje ne znaju reći R.
:))))
07.12.2018. u 08:32 •
10 Komentara •
Print •
#
