Reklama broj 1
Za gablec sam si kupila tortilju, goveđu. Gospon me pitao da li hoću veliku ili malu, reko – veliku. Međutim, kad sam ju kasnije u uredu pokušala svladati, shvatila sam da sam se precijenila, pa sam to prokomentirala kolegici. Kaže ona na to:
- A ne ne, jedi do kraja, da mi budeš lijepa i debela. Kad se ti udebljaš ja ću otvoriti šampanjac.
:)))))
Reklama broj 2
- U niti jednom mojem odnosu novac nikada nije bio bitan. – moja kolegica nešto priča u pozadini kako se sve vrti oko novca, a ja usputno odgovaram ili samo klimam glavom, međutim na ovu izjavu zastajem s poslom i značajno ju pogledam. Ona se počne nevino smijati i onda, kao da se nečega sjetila, kaže:
- Znaš što se sinoć dogodilo?
- Što?
- Znaš što se sinoć dogodilo?
- No pa što?
- Znaš što se sinoć dogodilo…
- Slušam…
- Znaš što se…
Tu odustajem i samo klimam glavom…
- Zvonio je mužev mobitel…. Sasvim slučajno sam vidjela tko zove… - na tom mjestu ja počnem umirati od smijeha, jer je prošli tjedan isto tako sasvim slučajno na muževom mobitelu vidjela poruku neke žene, zovimo ju G, i čak se s njom dopisivala s njegovog mobitela bez da ona zna, a zbog grijeha zaprimanja poruka neke neudane žene, muž joj je morao kupiti novi mobitel (toliko o izjavi s kojom je naš razgovor započeo).
- Daa! Ja inače nikada ne gledam mužev mobitel, nikada!, jučer sam čistila prašinu sa stola i slučajno sam vidjela da zove G.
Sad mi ona ispriča zbog čega je ta žena trebala njenog muža (nešto poslovno). I na kraju doda.
- I ne zna reći R! – gledam ju zbunjeno,
Kakve veze to sad ima s ičime, pomislim i slijegnem ramenima.
- Daaa!, rekao mi je prijatelj da muškarci polude za ženama koje ne znaju reći R.
:))))
< | prosinac, 2018 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | |||||
3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Pišem,
jer se ne želim izgubiti,
potonuti pod težinom misli,
zaboraviti.
Želim se prisjetiti,
ostaviti trag,
želim se izliječiti.
Pišem,
jer vjerujem u riječi,
u njihovu jetkost,
punoću,
nježnost,
britkost,
bogatstvo
i moć,
da pokreću,
gase,
tješe,
podižu,
mame osmjehe
i suze.
Pišem.
Postojim.
Ne hodaj iza mene, možda te neću voditi. Ne hodaj ispred mene, možda te neću slijediti. Jednostavno hodaj kraj mene i budi mi prijatelj.
Albert Camus
Ne boj se savršenosti - nikad je nećeš doseći.
Salvador Dali
dtokamisli@yahoo.com
Copyright ©
Sva prava pridržana.
Nije dozvoljeno korištenje materijala s bloga bez odobrenja autora