morska iz dubina
ponedjeljak, 16.11.2020.
Kućni ljubimci
Foto: otočka
U kuću je najprije došla Bubica. Izvađena iz kontejnera za smeće. Zavezana u kesici punoj natopljene brodske spužve. Silovitim mijaukanjem, na rubu života, spasila si je život. Izvađena na svjetlo dana i ponovno rođena, umakla je monstruoznom planu neke ljudske zvijeri. Udomili smo je. Ne znajući hoće li to malo klupko uopće dočekati jutro. Imala je 20 ak dana. Veterinar je rekao, pokušajte al nisam siguran da će se izvući. Ne samo da se izvukla, nego je izrasla u pravu zvjerku. Prelijepu tigricu velikih zelenih očiju. Skakala je na bose noge, grebla, grizla. I samo ponekad se dala mazit. Kad njoj pita. I paše. Bila je prznica, al zaista smo je volili. U kući se nekako tretiralo da je to moj kućni ljubimac.
Dvije godine poslije stigla nam zlatna retriverica. Tara. Kućni ljubimac Mlađe. Mislili smo da će bit problema na relaciji mačka-pas, ali nije. Svaka se držala svog terena. Svoje zdjele. Svoje fotelje. Ponekad su spavale jedna do druge. I u velikom prelijevanju emocija.
Onda je u kuću došla mala shi tzuica. Nala, Kućni ljubimac Starije. I opet je sve štimalo. Sve tri su bile dobre. U blaženom miru. Bez rata. Ujutro smo odlazili na svoje obaveze, ostavljali ih same i vraćali se poslijepodne. Svaka je bila u svojoj pozi. Ili sve tri sljubljene jedna uz drugu. Podarile su nam tone radosti. Želim vjerovat da smo uz njih postali bolji ljudi.
Bubica je živila 17 godina. Tara 12. Toliko i Nala.
Sad smo u novom ciklusu. Već osam godina imamo kavalira Rokija. Starija je jučer dovela, u svoje doma, malog jorkširskog terijera.
Godinama unazad bila sam zagovornik velikog NE kućnim ljubimcima u stanu. Uglavnom iz neznanja i predrasuda. Onda su me razmekšali. Svojom odanošću, ljubavlju, toplinom, privrženošću. Veliko NE se pretvorilo u najveće DA. Djeca su zarana naučila bit odgovorna. Ni jedna barbika nije dostojna zamijeniti odgojnu mjeru brige i skrbi za živo biće. Naprosto preporučam.
