morska iz dubina
ponedjeljak, 09.11.2020.
Posveta
Foto: otočka
Kao ljudska vrsta smo ovakvi i onakvi. Teško za opisat. Najbolje nas oslikava povijest. Stalno stremljenje ka višim razinama svijesti. Stalno rovarenje po materijalnim dobrima. Utrobi zemlje. Ljudskoj utrobi. Čovječnosti uopće. Generalno, rekli bi, čovjek čovjeku vuk. Zloban, zavidan, huškački i ratnički raspoložen. Zemlja stoljećima zalivana suzama, znojem i krvlju. Šta drugo zaključit.
I sve bi bilo tamno da ne postoje ljudi Lampioni. Zvjezdice. Bljeskalice. Radosnice. Ljudi od kalibra. Kojima se duša prelijeva nad gabaritima tijela. A klijetke srca pumpaju dobre želje, nadu, povjerenje i pomoć. Kad ni ne slutiš. Ponekad znamo tko su. Žive u našem bliskom okruženju. Jer ih je sreća stavila na naš put. Da ga osvjetljavaju. Da ne zapnemo. Poskliznemo se. Ranimo. Na njih smo se navikli. Uvijek priskoče. Daju sve od sebe. Ne traže hvalu. Žive od činjenja dobrog. Jer im je to poslanje života. To su naši anđeli.
Ponekad samo iskrsnu. Ko s neba bačeni. Nenadani. Nenajavljeni. U sekundi rastjeraju mrak, strah, zebnju i grč. Stave se u službu Dobra i ne traže ništa. Osim da ne strepimo. I budemo mirni.
Ovo je posveta dragoj blogerici. Prepoznat će se.
Hvala ti od srca.
