morska iz dubina
četvrtak, 05.11.2020.
Ljudsko dvoličje
Foto: otočka
Jedan današnji post o ljudskoj dvoličnosti me podsjetio na priču iz studentskih dana.
Druga godina fakulteta. Na predavanjima sam bila uglavnom redovita. Hvatala najprije u šporko. Pa doma uredno prepisivala. Podcrtavala. Bojala. Izdvajala bitnije od bitnog. Svakako, bilježnice su mi bile na cijeni. Čim bi položila ispit već bi se formirao red za primopredaju, kopiranje, distribuciju.
Na jedno od predavanja do mene je, u zadnju klupu, sjela Dijana. Znale smo se još iz osnovne škole, pa poslije iz klasične gimnazije. Došla me zamolit bilježnicu. Da kopira. A onda se rasplakala ko sinja kukavica. Dodala sam joj paketić maramica. Pokušavala je utiho tješit. Ipak, predavanje je bilo u tijeku. A onda mi je šaptom ispričala.
Njen tata je bio poznata osoba iz javnog života. Admiral tadašnje mornarice JNA vojske. Bilo je razloga vjerovati da je povlaštena nosit poznato splitsko prezime. U kontekstu moćnog tate. I vremena koje smo živili. E, tu sada kreće njem dio.
Tata je bio veliki humanista. Oličenje tolerancije, slobode mišljenja i transparentnosti. Uvažavanja svega o čemu smo tada često znali slušati i gledati na malim ekranima. U Split su, u to naše vrijeme, iz nesvrstanih zemalja takozvanog trećeg svijeta, na školovanje dolazili njihovi studenti. E, jednog takvog, iz Kenije, je upoznala Dijana. Zaljubili se i bili par. Sve dok admiralu nije došlo do ušiju. A onda je sva tolerancija prema drugima, drugačijima, svo slobodoumlje palo u vodu. Sloboda može, al ne u njegovu kuću. I bilo je, ili prekid s crnim ili van iz kuće. Dijana se, doslovno preko noći, preselila kod tete. I nastavila živit po svom.
Pa zašto onda plačeš, pitala sam je u čudu?
Jer sam spoznala kolike godine sam živila u laži, odgovorila mi je.
Bilo mi je dovoljno. Dala sam joj podršku. I rekla da je hrabra.
Prisjetim se ponekad tog dana. Te priče. Podsjeti me na lice i naličje naših osobnosti. I koliko smo uistinu veliki, ako mislimo da to jesmo. Jer negdje je zapisano, djela. Ne riječi.
